Izložba je otvorena do 20. rujna, radnim danom od 12 do 20 te subotom od 10 do 13 sati. U petak, 16. rujna u sklopu projekta Reli po galerijama izložba je otvorena do 22 sata, a u 19 sati održat će se vodstvo po izložbi uz prisustvo autorice, stoji u najavi.

Metaforički rečeno, čovjek u životu 'zažmiri' na mnoge situacije i događaje s kojima se ne želi ili ne može nositi. One se pritom gomilaju, postaju potisnuta sjećanja koja nesvjesno zaboravljamo, a mogu upućivati na neku vrstu traume. Naizgled prolazne situacije sakupljaju se u našem biću te ostavljaju ožiljke. Tamo prebivaju te tiho čekaju u zasjedi dok ne naiđu na 'okidač' koji će ih rasplamsati. Trauma, kao negativna posljedica određenog događaja utječe na gotovo sva područja života. Sklop svakodnevnih misli, osjećaja i radnji oblikovan je sukladno njezinu intenzitetu. Izložba pod nazivom Slagalica prati rani razvoj osobnosti autorice: U igri strpljenja slažem samu sebe. Razmišljam kako me vide drugi, a kako ja doživljavam sebe. Ovim radom osvrćem se na traumatske događaje iz djetinjstva kojima dajem novu perspektivu tako što stvarne događaje i tadašnje doživljaje pretačem u naizgled vedre animacije s osobnim sadržajem.

Rad Slagalica petokanalna je videoanimacija sastavljena od četiriju cjelina. Prvim prikazom 'Zatvorim oči da vidim zvjezdice', kroz obrambeni mehanizam čvrstoga žmirenja i jakoga stiskanja očiju autorica nas uvodi u mentalni prostor svojih trauma iz ranoga djetinjstva, u mračan prostor ispunjen plutajućim česticama i šarenim bljeskovima. Opisani događaji zauzimaju mjesto u vrtićkom razdoblju koje je uporište gotovo svih njezinih trauma.

Kao likovnu bazu od koje su građene animacije autorica uporabljuje glitch. Ono što u programerskom svijetu nazivamo pogreškom u procesiranju podataka prirodno se nametnulo kao sredstvo autoričina izričaja da prikaže zamrznutu sliku u glavi, odnosno traumatsko iskustvo. Time stavlja naglasak na poveznicu između blokade u informatičkom sustavu i preopterećenosti ljudskoga mozga za vrijeme stresom uzrokovana događaja. Obrambeni mehanizam možemo povezati s vizualnom pojavom i zvukom skočnoga prozora na računalu koji označuje pogrešku, opasnost ili prekid radnje. Ambijentalni postav projekcija donosi vizualan prikaz imaginarnih prostora, 'soba' koje su 'sagradile' traume. Zvuk koji prati animaciju vrlo je sugestivan, apstraktan i ambijentalan te ujedinjuje prikazane doživljaje. U suradnji s autoricom i prema vlastitim impresijama prikazanih događaja, skladao ga je autoričin brat Teo Devčić, student Muzičke akademije u Zagrebu.

Događaji iz prošlosti često ostaju recentni u našim glavama te njihovu prisutnost i utjecaj možemo ukloniti samo tako da ih ponovno proživimo, osvijestimo i zatim otpustimo. Otvorenjem izložbe započinje rastavljanje traume i ponovno proživljavanje u svrhu njezina otpuštanja. Iako naizgled pasivan promatrač, svaki posjetitelj ove izložbe akter je u njenoj realizaciji. Svojom prisutnošću on se suočava s autoričinom traumom koja gubi svoju jačinu umnoživanjem publike. (iz predgovora, Antonela Šurbek)

BIOGRAFIJA

Nataša Devčić (1998., Velika Gorica) završila je grafički odjel u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Osim toga, paralelno je pohađala i GU Elly Bašić gdje kroz šest godina osnovne škole klavira stječe svoje glazbeno obrazovanje, a nakon četiri godine srednje škole maturira i solo pjevanje. U svojem se umjetničkom radu bavi temama osobnog rasta i životnih promjena obrađujući ih kroz video radove, animaciju, digitalnu grafiku, fotografiju, crtež, zvuk i poeziju. U procesu stvaranja zanima ju korelacija i međusobni utjecaj slike i zvuka, a u digitalnoj grafici ju zaokuplja estetika glitcha s naglaskom na boje, teksture i oblike koji zadobivaju osobine klasičnog kolaža, dok u animaciji provlači humor iz svakodnevnih životnih situacija.

Izlagala je na jednoj samostalnoj te na nekoliko grupnih izložbi (Matrice: Informacije, Galerija SC, Zagreb) u Zagrebu i Samoboru. Surađuje i na brojnim radionicama (Prostorna akademija, radionica primijenjenih studija temeljena na teoriji, diskursu i praksi zvuka, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, voditelji: Jan St. Werner & Michael Akstaller, Žene s video kamerama, 15. Vox Feminae Festival, radionica animacije, u sklopu projekta Women on Women), master classovima (X je lijevo-desno / Y je gore-dole, Masterclass program radionica u sklopu priprema za Vector Hack festival 2022., Tehnički muzej, Zagreb, voditelji: Derek Holzer, Hansi Raber, Hrvoje Radnić i Ivan Marušić Klif) te tri godine za redom sudjeluje na edukacijskom umjetničko – istraživačkom projektu i terenskoj nastavi Matrice pod vodstvom red. prof. art Ines Krasić, red. prof. art Mirjana Vodopija te as. Iva Ćurić. Zajedno s Dalijom Stanić 2022. osnovala je nezavisnu Galeriju Polica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.