Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske održan je između 25. i 27. lipnja 1944. godine u Topuskom, odnosno prije točno 80 godina. Tim su se povodom iz Hrvatskog povijesnog muzeja odlučili na svojevrsni remake tada upriličene izložbe. Kustosica Maša Pokupčić i muzejska savjetnica Ana Filep čitavu su godinu pripremale izložbu ne bi li od zaborava spasile događaj koji se odvio pod okriljem Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) u jeku rata i na tada oslobođenom teritoriju. S obzirom na to da je Muzej zatvoren zbog obnove, izložba je postavljena u - može se reći - gerilskim uvjetima. Naime Zagrebu trenutačno nedostaje slobodnih galerijskih prostora pa će ova intrigantna izložba potrajati tek do 4. srpnja.

'Imamo jako velik fundus vezan za antifašizam i došli smo na ideju napraviti rekonstrukciju izložbe održane za vrijeme Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske. Nema velikih komentara, doslovno je prikaz same rekonstrukcije. Vjerujemo da dosad to još nije bilo tako rekonstruirano', kaže nam na početku ture po nevelikoj Galeriji AMZ u Hatzovoj ulici samozatajna, ali komunikativna kustosica Pokupčić. Naime neugodno joj je fotografirati se jer nema njezine kolegice Filep, pa se boji da će ispasti da preuzima sve zasluge. Ipak, popušta nakon uvjeravanja da ćemo u članku navesti sve potrebne informacije.

'Bilo je 13 umjetnika s više od 270 djela, a ovo što vidite od originala jako je malo. Uspjele smo pomoću fotografija iz fundusa rekonstruirati ono što je bilo izloženo, a ostalo je iz brošure Prvog kongresa, u kojoj su navedena djela - primjerice Detonijeva mapa, Radauševa 'Mi pamtimo'... Radi se samo o onome za što smo sigurne da je bilo tamo', nastavlja Pokupčić.

'Izložba je, rekla bih, elegantna, jednostavna i čista. Prikazano je samo devet umjetnika u originalu, ostalo nismo našli. To su Agbaba, Prica, Krupa, Detoni, Radauš, Murtić, Čermak, Čače i Čerić, a preko multimedije smo prikazali i Mraza, Rajkovića i Šimagu djelima koja su nastala u Topuskom 1944. godine. Djela skulptora Vjekoslava Rukljača nažalost nisu sačuvana, no ona se mogu vidjeti na fotografijama. Zanimljivo je da je on tamo došao bez ičega, uzeo glinu iz potoka i izradio skulpture', objašnjava Pokupčić, a mi se slažemo - izložbu je zbog njezine jednostavnosti lako pratiti, no to nipošto ne znači da je banalna.

'Nismo mogli izostaviti Kovačićevu 'Jamu', koja šalje najjaču antiratnu poruku. Prica i Murtić su tamo došli na ideju napraviti to slavno izdanje, odnosno grafičko-poetsku mapu. Radili su je u nemogućim uvjetima koristeći željezničke šine, valjak za peglanje… Iz Zagreba je donesen 25 kilograma težak kamen za grafički tisak. Imamo Murtićeve studije, imamo njegovu bilježnicu iz 1944. godine, gdje se vidi skica 'Jame'. Posjetitelji mogu doživjeti atmosferu te likovnosti i te kulture koja se događala u tri dana Topuskog i nakon samog kongresa', nastavlja Pokupčić.

'Radilo se u trenutku, slikalo se ono što se događalo, uglavnom ratne strahote koje su se umjetnicima urezale u pamćenje. Primjerice, akvareli Zlatka Price govore o svakodnevnici Kongresa, o vježbama kazalištaraca i pjevača. Bio je to skup hrvatske lijeve inteligencije, no oni nisu bili jedini - bili su tamo i predstavnici Slovenije, Srbije, Crne Gore i stranih misija. Bio je veliki skup na kojem se govorilo o književnosti, bilo je glazbenih večeri i kazališnih predstava. Treći dan se održao u šumi, a na fotografijama možemo vidjeti brojne ljude koji slušaju, naprimjer, referat Vanje Radauša. Dogodile su se nevjerojatne stvari!' vidno je impresionirana Pokupčić.

'Izdvojila bih i slavnu fresku. Topusko danas nije ono što je bilo, u Domovinskom ratu je uništeno lječilište u kojem je održan Kongres. Prica je s umjetnicima Mrazom, Agbabom i Rajkovićem oslikao fresku koja je vezana uz NOB, a prikazuje i umjetnost - glumicu Miru Župan, sebe kao likovnjaka i Rudolfa Fumića kao glazbenika. U pozadini čujete njegovu gitaru jer nam je gospodin Darko Petrinjak velikodušno ustupio tonske zapise vezane za Rudolfa i Slavka Fumića. Ovo što slušate izvodilo se za vrijeme Kongresa, nisu se pjevale samo borbene pjesme. Izvodili su se Chopin i Čajkovski. Na Kongres se pozivalo putem novinskih članaka u tiskovinama - tako je Vladimir Nazor uputio 'Poziv svim javnim i kulturnim radnicima na oslobođenom i okupiranom području' u Vjesniku', zaključila je Pokupčić, a mi smo se uputili pomnije razgledati ovu zanimljivu izložbu.