Novi studijski album J.R. Augusta nastajao je u doba pandemije u kućnom studiju te je njegova intimna priča o svijetu koji se nezaustavljivo mijenja, kako na individualnoj razini pojedinca, tako i na globalnoj razini. Cijeli je album, baš kao i njegov prošli, pomno promišljen; od samih pjesama i produkcije (koju sam potpisuje ) pa sve do vizuala, odnosno video-spotova
Njegovi koncerti uživo pravi su spektakl, a izabrao je stvarati na engleskom jeziku kako bi se lakše približio globalnom tržištu. Nakon debitiranja na sceni uspješnim prvijencom Dangerous Waters, zabočki kantautor predstavio je nedavo njegova nasljednika - album Still Waters kojega kritika hvali, a fanovi željno iščekuju čuti uživo.
O tom novom albumu, trendingu na Youtubeu, civilnom poslu u školi i još koječemu porazagovarali smo s J.R. Augustom, odnosno Nikolom Vranićem.
Vjerojatno vas to svi pitaju, ali otkrijte i nama, odnosno onima koji će vas tek sada upoznati - zašto J.R. August?
Zbog toga što sam se odlučio raditi muziku na engleskom jeziku, a i zato što je zabavno izmisliti si novo ime - odlučio sam se za ime J.R. August. Uz to što sam želio da zvuči poput imena nekog pisca (A.G. Matoš ili E.A. Poe), želio sam i da meni ima smisla. Cijelo ime je John Raven August. August je po pokojnom djedu Augustu, John po pokojnom stricu Ivanu, a Raven izvedenica od mog prezimena Vranić (vrana), ali i jedna od omiljenih pjesama već spomenutog Poea, a i simbol za smrt. Stoga, J.R. August je posveta onima kojih više nema kroz mene, koji sam još uvijek tu.
Vaš talent je neosporan. Kada ste shvatili da ga posjedujete, kako su izgledali vaši glazbeni počeci i kada su se dogodili?
Oduvijek su mi govorili da sam talentiran za muziku, iako se nikad tako nisam doživljavao. Ali, jedno sam znao, a to je da volim stvarati nešto što ne postoji, a pogotovo muziku, pjesme. Za 4. rođendan dobio sam na poklon mali crveni Casio sintić, a nakon što se nisam odvajao od njega, roditelji su me upisalu u glazbenu školu.
Koji su vaši glazbeni uzori i imate li ih i na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Glazbeni uzori su mi svi oni koji bez obzira na sve stvaraju svoju glazbu! U Hrvatskoj i u svijetu takvih ima jako puno.
Na vašim nastupima prati vas bend, ali i zbor, što je poprilično zanimljivo - recite nam više o toj suradnji.
Oduvijek sam obožavao harmoniju i zborove pa sam, kad mi se pružila prilika u 2017., odlučio oformiti jedan mali zbor koji bi me pratio na koncertima. S bendom sam svirao i prije, a kad se krajem te godine sve spojilo u jedan sastav, svi smo osjetili da se događa nešto posebno.
Imate li prilike razgovarati sa svojim fanovima? Tko su oni, kad bismo ih morali ukalupiti u određenu grupu, o kojoj generaciji pričamo?
Često razgovaram s ljudima koji vole ono što radim, kako preko društvenih mreža, tako i uživo, nakon koncerta. To je uvijek jako lijepo iskustvo! Moja publika je šarolika, ali najviše me slušaju i prate zreli ljudi. To mi se čini prirodno, jer radim muziku koja je na engleskom jeziku, a i pjesme koje pišem zahtijevaju iskustvo i koncentraciju. U zadnje vrijeme mi se čini da sve više djece dolazi na koncerte, naravno, zajedno sa svojim roditeljima i to me posebno veseli.
Nedavno je izašao vaš novi album “Still Waters” u kojem se, kao i u izdanjima s “Dangerous Waters” albuma, provlači tematika Isusa Krista, kako kroz pjesme, tako i kroz spotove. Zašto baš ta tematika i inspiracija Isusom u toj mjeri, recite nam nešto više o tome?
To niti sam ne mogu dobro objasniti. Oduvijek sam bio jako inspiriran Isusovim životom i onime što je govorio i uvijek mi se činilo kako bi svijet bio predivno mjesto kad bismo svi činili drugima ono što želimo da drugi čine nama. Onda opet, u zadnje dvije godine našli smo se u vrlo stresnoj i beznadnoj situaciji, a i posljedice toga tek počinju isplivavati na površinu pa mi se učinilo da je prigodno vrijeme da kroz spotove i kroz dva singla ispričam najpoznatiju priču na svijetu kroz prizmu 2022. godine, odnosno kroz vrijeme u kojem živimo. Pjesme na albumu Still Waters govore o rastućim problemima u kojima se nalazimo kao civilizacija, a moje je mišljenje da smo previše koncentrirani na novac i na ugodu, a zanemarili smo ljudske odnose i duhovnost.
Vaša je glazba svjetskog kalibra, a takvi su i spotovi. Tko je za njih zaslužan - od osmišljavanja do realizacije?
Na spotovima za zadnja dva albuma surađujem s fenomenalnim Filipom Gržinčićem i njegovom ženom Slađanom. Oni su dream team! Za jednog je Filip prošle godine dobio i Porina za najbolji spot i to me jako razveselilo. Moj prijatelj iz Srbije, poznati filmaš Stefan Đorđević, nedavno je završio jedan izrazito ambiciozan kratki film za moju pjesmu I'm Afraid the Bird Will Die i svi su oduševljeni. Morate pogledati, nećete požaliti!
Stvarate mahom melankolične pa i pomalo depresivne pjesme. Iz čega proizlazi takva glazba, je li to samo stil koji njegujete ili volite stvarati i glazbom progovarati o dubljim slojevima sebe?
Prošli album je bio moje osobno iskustvo, ali ovaj novi, Still Waters, nije! Volim stil koji razvijam i ne pišem namjerno depresivne ili melankolične pjesme nego ih tako grupiram u albume. Imamo desetak albuma koje trebam snimiti, a neki od njih bit će vrlo veseli i poletni.
Dobitnik ste čak pet Porina, pet Rock Off-a, a sa svojim prvim bendom Voodoo Lizardsima nastupali ste s eminentnim svjetskim glazbenicima. Svojevremeno vas je i sam Coldplay pohvalio i predstavio kao obećavajućeg glazbenika… Kako nagrade i pohvale tog kalibra utječu na vas?
Uvijek je lijepo dobiti nagradu i pohvalu, ali je to dvosjekli mač. Od pohvala se ne živi, a onda opet, bez pohvala čovjek gubi samopouzdanje. Jako je teško održavati balans u svemu, pa tako i na tom polju.
Znamo i da Nikola Vranić, kad nije J.R. August, radi kao učitelj engleskog u školi. Kako doživljavate taj posao? Doživljavaju li vas učenici i kolege kao glazbenika?
Volim svoj posao! Dinamičan je i imaš priliku raditi s djecom koja te nasmijavaju i mogu oraspoložiti svaki dan. Učenici me doživljavaju kao oboje i ponekad i previše prate što ja to radim!
Frustrira li vas što ne možete živjeti isključivo od glazbe?
Trenutno ne! Želio bih, ali to ovisi o puno elemenata.
A frustrira li vas činjenica da se u broju pregleda na Youtubeu morate boriti s daleko klikanijim (trap)folkerima?
O tome uopće ne razmišljam, jer brojke često nisu dobro mjerilo. Kao što ocjena nije uvijek dobro mjerilo za znanje u školi, tako niti broj klikova na Internetu nije dobro mjerilo za kvalitetu proizvoda.
Što vam uopće znače sve te stvari - klik, play, trending... Za mnoge su to današnja božanstva.
Ništa. To su lažna božanstva koja vode u anksioznost i depresiju.
Fanovi vas s nestrpljenjem iščekuju 11. lipnja na jednoj od najljepših zagrebačkih koncertnih lokacija – u Muzeju Suvremene Umjetnosti. Što im pripremate?
Svirat ćemo pjesme s novog albuma, ali i dobre stare hitove pod navodnicima!
S obzirom na to da vašu glazbu lako možemo zamisliti na svjetskim radio postajama, postoji li plan za širenje izvan Hrvatske? Sluša li se J.R.August u inozemstvu i imate li u planu možda europsku ili čak svjetsku turneju?
Plan je otpočetka tu, ali je potrebno puno krvi, znoja i suza da se to i ostvari. Nadam se da ću imati dovoljno motivacije i snage jer bih želio ono što radim približiti čim većem broju ljudi.