Jacques Houdek i njegova ekipa jučer su na Hrvatskom radiju predstavili pjesmu s kojom će predstavljati Hrvatsku ove godine na Eurosongu i moram priznati, na prvu me loptu ostavili bez riječi. Nije stvar u samoj pjesmi kao pjesmi - nisam glazbena kritičarka ni neka pregolema glazbena kužerica pa u tom smislu mogu samo reći - pjesma ko pjesma. Čisto onako, po privatnom dojmu i iskustvu gledanja svih Eurosongova tamo negdje od Ein bisschen Frieden, čini mi se da i opet baš nismo u toku s onim što se trenutačno 'fura' na pjesmi Eurovizije, nego da ovogodišnji hit malo previše podsjeća na one Huljićeve pop-operne duete iz ere 'Nostalgije', ali s druge strane, Jacques je jedna od onih faca s domaće zabavnjačke scene kojoj, štogod činio, moraš priznati da zna pjevati, pa je i uovoj pjesmi na neku foru pokazao tu raskoš svojega umijeća, šaltajući se iz tenora u bariton, iz pop-stila u operno pjevanje, s engleskog na talijanski... Čisto sumnjam da bi Huljićevi puleni mogli izvesti takvo što, oni po talentu u usporedbi sa Jacquesom djeluju kao manje uspješni izdanci klana Kardashian ili tako već nekih napadnih celebrityja koji su poznati samo zbog toga kako se šminkaju ili tako već nešto dubinski prevažno.

E, ali problem je u tome što cijela ta priča sa Jacquesovim talentom i njegovom raznovrsnošću ovdje zvuči jako čudno - zbog toga što zvuči kao da je pjevaju dvije osobe, a znamo da je riječ o jednoj, malo ispada kao da se iza mikrofona krije podvojena ličnost. Pa je to onda kao neka finta, neki trik, nešto što bi nas, prema objavama Jacquesove ekipe i samoga Jacquesa, trebalo navesti na pomisao kako je pjesma tu da bi nam dočarala prijateljstvo, bratstvo i jedinstvo između različitih ljudi, kakvi god bili i kojim god glasom pjevali. Znate već, jedna od onih unite, unite Europe (ili ne samo Europe) himničnih poruka o miru u svijetu te tome kako se svi jako volimo i nosimo si tratinčice za ručak. 

Ono što mene, međutim, kao neglazbenu kritičarku zanima jest - kako će to izgledati kada Jacques bude nastupao na Eurosongu? Jer, budimo realni, na tom natjecanju već odavno nije toliko važno kakva je pjesma - bitno da ti 'ulazi u uho' i da izvođač ne reve totalno falšerski, što znamo da Jacques neće - važno je da imaš neku 'kvaku' u nastupu po kojoj će te zapamtiti. I ovo mi dijalektičko pjevanje djeluje kao da bi moglo proizvesti upravo to. Možda sam u krivu i možda brijem bez veze, ali sve mi to miriše na situaciju u kojoj će se dva različita Jacquesova stila pjevanja iskoristiti i za neki takav 'dvojni' efekt pri nastupu.

I to je onaj moment u kojem me hvata strepnja. Neće ga valjda pofarbati napola, staviti mu na jednu stranu lica jedan styling i periku, a na drugoj mu ostaviti njegovo uobičajeno! OK, to vjerojatno neće, nisu baš toliki luđaci. Hoće li ga malo osvjetljavati s jedne, a malo s druge strane sve dok gledateljstvo ne dobije epileptični napad? Možda će Jacques raditi jednu facu dok bude pjevao jedan glas, a drugu kad bude pjevao drugi? Što ako ih pobrka kada ga ponese filing? A tek kad pomislim na mogućnosti koje takva pjesma nudi za snimanje spota... onda mi tek svakojake gluposti padaju na pamet. Nadam se da neće i toj ekipi.

Moguće je i da se, kao što sam već prije napomenula, varam i da se Jacquesova ekipa neće baviti nikakvim sličnim glupostima, nego će čovjeka fino pustiti da otpjeva pjesmu takav kakav jest, bez dvojnih stylinga i sličnih specijalnih efekata. Možda ja samo imam eurosongovski PTSP zbog Danijelinih skidanja plašta usred pjesme, Severininog ojkanja i maski pod kojima su pjevali Lordi te sličnih điđa kojima su razni muzikanti privlačili pozornost na sebe na tom natjecanju. Možda se samo oslone na pjesmu i Jacquesov glas, sve u nadi da će fanovi Eurosonga past ničice kada čuju ovu pjesmu, lupajuć' se po čelu i uzvikujuć': 'U, boktemazo, ovaj pjeva U DVA RAZLIČITA GLASA!'

To bi, naravno, bila najbolja varijanta jer uz već postojeću 'kvaku' - tu da Jacques pjeva u dva različita glasa i na dva različita jezika (engleski i talijanski, usput budi rečeno) - nije potrebno još i nekakvo vizualno preseravanje. Nadam se da će netko biti dovoljno priseban da to shvati, iako povijest hrvatskog eurosongovanja ne govori u prilog tome i ovdje su svi skloni tom projektu pristupati kao da o uspjehu 'naše' pjesme na tom natjecanju ovisi državni suverenitet Republike Hrvatske i junačka čast naroda od stoljeća sedmog, pa se redovito previše grče. Sada bi bilo dobro da shvate kako su se već dovoljno izgrčili s tom 'dvojnom' fintom u pjesmi.

Problem je jedino u tome što će se onda morati osloniti na samu kvalitetu pjesme, a ona je takva kakva jest. Rekla sam već da nisam glazbena kritičarka pa moja ocjena nema nikakvu ozbiljnu težinu, ali onako, kao prosječan gledatelj i potencijalni glasač na Eurosongu, mogu samo ponoviti svoj prvobitni dojam. Jacques super pjeva, fora s dva glasa možda će nekoga impresionirati, ali pjesma je... generička. I pritom je još generička na onaj način koji se na Eurosongu već odavno ne fura. Osim ako nisam baš skroz na skroz krivo procijenila situaciju, njegovu će dvojezično-dvoglasnu 'svi će ljudi biti braća' himnu bez mnogo truda zasjeniti prvi šareni čudak sa zelenim brkovima ili neka superozbiljna stvar o izbjegličkom valu kroz Europu. Cinična sam, znam, ali to je Eurosong. Visokoproducirana kuruza tamo uvijek pali, ali moraš biti barem malo u toku s onim što je sada fora. Ovo nije to.