Predstava 'Boksačko srce' zapravo je poučna, duhovita i emocionalno topla priča o maloljetničkom delikventu Joji, nesigurnom balavcu iz disfunkcionalne obitelji i predstavniku tzv. izgubljene generacije, koji pod mudrim vodstvom ostarjelog i nekad slavnog boksača Lea, poznatog pod nazivom Crveni Lav, pobjeđuje samoga sebe i postaje Crveni Jojo, dakle, odvažan, zreo mladi čovjek, koji se bez straha suočava s izazovima i traži svoj vlastiti životni put.

Toplinu i mudrost te priče suvremenog njemačkog pisca Lutza Hübnera osjetila je i premijerna publika, koja je u petak navečer u maloj dvorani Vatroslav Lisinski dugotrajnim pljeskom ispratila glumce Marka Torjanca i mladog Filipa Vidovića, koji su utjelovili Crvenog Lea i Joju. Torjanac je i režirao predstavu, te potpisao scenografiju i svjetlo, a sveukupnom doživljaju pridonijeli su kostimografkinja Đurđa Janeš, zatim Milorad Stranić (glazba) i Nikola Plečko, poznatiji kao Nik Titanik, koji je realizirao završnu sliku Crvenog Lava i Crvenog Joje kao likova iz planetarno popularne serije 'Zvjezdane staze'.

Pisac Lutz Hübner, koji je najpoznatiji po obrađivanju problema mlade generacije, nije nepoznat hrvatskoj publici. Dosad mu je Hrvatskoj uprizoreno nekoliko drama, primjerice, 'Brijačice' i 'Pitanje časti', kao i 'Boksačko srce' koje je postavljeno u Virovitici prije desetak godina. Upravo za taj tekst, praizveden 1996. godine u berlinskom GRIPS teatru, posvećenom radu s djecom i mladima, dobio je Jugendtheaterpreis, najznačajnije priznanje germanskog govornog područja za tekst namijenjen mladima. Od tada se 'Boksačko srce' izvodi širom svijeta.

Torjanac se u postavljanju teksta 'Boksačko srce' usredotočio na glumačke interpretacije i izvrstan Hübnerov tekst u kojem taj pisac koristi boks kao metaforu životne borbe, odnosno, kao polazište za učenje pravila o življenju, tj. o nošenju sa životnim nedaćama. Priča je jednostavna: klinac Jojo preuzima na sebe krivnju drugog delikventa, koji je ukrao motocikl, i zato biva osuđen društveno korisnim radom te odlazi u posebnu ustanovu bojiti zidove. Tamo upoznaje Crvenog Lava, bivšu boksačku zvijezdu, koji već pri prvom susretu s mladim Jojom prepoznaje u njemu dobrotu. Iz tog neobičnog druženja starca i klinca, gdje prvi simbolizira životno iskustvo, znanje i mudrost ('Cilj je doći do pobjede sa što manje udaraca, a što više plesa i ruža'), a drugi nesnalaženju i nezrelost, nastaje prijateljstvo u kojem oni pozitivno utječu jedan na drugoga. Zbog toga je 'Boksačko srce' i priča o odrastanju i sazrijevanju, učitelju i učeniku, ljudskosti i povjerenju, slobodi i odvažnosti, ambicijama i snovima, ljubavi i razočaranju, a prije svega o prioritetima u životu, odnosno, o sposobnosti da razlikujemo bitno od nebitnog. Također i o hrabrosti, kako to kaže Crveni Lav, da prestanemo sami sebi biti najveći protivnici i život prihvatimo kao pustolovinu.

Marko Torjanac je vrlo živopisno interpretirao starog, mudrog Lea, nekad slavnog boksača Crvenog lava, koji je završio na zatvorenom odjelu stanovite ustanove za stare i nemoćne nakon što je u domu umirovljenika nokautirao bešćutnog odgajatelja. Međutim, Leo nije nimalo opasan niti destruktivan. On je starčić zarazne energije i snage, mlad duh i precizan u mislima, koji je uvidio svoje pogreške i zablude, dakle, shvatio je da je ljubav podredio uspjehu i slavi, te sada samo sanja o novom početku i slobodi kao najvećoj vrijednosti ljudskog postojanja te pomno smišlja plan za bijeg iz te ustanove. Torjanac je svojom djelomično i komičnom interpretacijom Lea (izbezumljeni pogledi, pogrbljeni hod i tresenje ruku) uspio oživjeti boksačev zanimljiv i dinamičan život, a time i njegovu epohu pobjeda i pokala, ali nas je istodobno svojim poukama i temeljnim boksačkim (životnim) pravilima usmjerio prema preispitivanju vlastitih uvjerenja i spoznaja.

Mladi glumac Filip Vidović, najpoznatiji po glavnoj roli u predstavi 'Ciganin, ali najljepši'u zagrebačkom HNK-u, interpretirao je Joju kao nezrelog klinca, izgubljenog u svijetu, koji se zbog potrebe za priznanjem i prihvaćanjem među prijateljima našao na početku karijere maloljetničkog delikventa. Njegova interpretacija prilično varira, pa bi trebao poraditi na životnosti i uvjerljivosti svoga lika. Ukratko, predstava 'Boksačko srce' otvara mnoga pitanja i nudi gotovo dvosatnu zabavu, u kojoj ne manjka filozofije, optimizma i humora, pa čak i komičnih elemenata (preodjevanje u ženu) te elemenata popularne kulture (pozivanje na 'Zvjezdane staze').

Kako doživljavamo život, je li život borba ili avantura, kad treba napasti, a kad ustuknuti, žalimo li za nečim u životu, jesmo li podredili ljubav poslu i jesmo li imali dovoljno strasti i hrabrosti ostvariti snove i realizirati život kakvog smo željeli samo su neka od pitanja koja postavlja ova predstava, koja gledateljima baca boksačku rukavicu te upozorava da se nikad ne smije odustati od svojih snova.