U godini kad obilježavamo pola stoljeća od prvoga glazbenog megadogađanja: Woodstocka koji je okupio više od 450 tisuća posjetitelja od 15. do 17. kolovoza 1969. Rockmark objavljuje hrvatski prijevod knjige originalno objavljene prije deset godina. Posrijedi je ostvarenje glavnog inicijatora i organizatora festivala Michaela Langa kome je pomagala Holly George-Warren, nagrađivana autorica biografija rock bandova kao što je Grateful Dead te jedna od urednica izdanja Rolling Stoneove 'Enciklopedije rock'n'rolla'.

Premda je posrijedi ključna publikacija o pop-kulturalnom događaju koji je promijenio glazbene i društvene tijekove, sam se događaj opisuje tek u posljednjoj četvrtini knjige. Dotad se kratko upoznajemo s Langovim životnim putem, njegovim prvim poduzetničkim iskustvima u Miamiju i to tek kad je zašao u dvadesete da bi sljedećih 170 stranica dobivali lekcije o tome kako uistinu napraviti event za umalo pola milijuna ljudi.

Pritom je očito kako je Lang odličan salesman koji je u priču ušao prilično naivno, pa na kraju može biti sretan što je i dobio koji dolar, premda je, realno, izgubio milijune. To doznajemo tek na kraju. Njegovi partneri-investitori itekako su profitirali od festivala, premda je na kraju toga kišnog vikenda sve nagoviještalo katastrofu. Inicijalna ideja o festivalu mira i ljubavi svakako je uspjela i festival je dan-danas ne samo sinonim za hipijevsko okupljanje, nego za masovku enormnih proporcija. Lang je uspio okupiti u ta tri dana ljudske potencijale koji su se u tolikoj mjeri dotad mobilizirati jedino u ratnim uvjetima.

Knjiga opisuje kako je u tome uspio i koje je sve nedaće morao svladavati, od odustajanja zaštitara preko ucjenjivačkih uvjeta koje im je postavila kompanija zadužena za pripremu hrane do činjenice da ih je usred dovršavanja pozornice i pripreme poljane kraj Woodstocka lokalna zajednica Wallkilla otjerala, pa su grčevito morati tražiti novu lokaciju. Farmer Max Yasgur pružio im je ruku i dopustio da njegova poljana kraj White Lakea postane poprište događanja koje je obilježilo jedno razdoblje. Premda se event odigrao daleko od Woodstocka, zadržao je ime i ušao u povijest.

Tako je ova knjiga, zapravo, prilično uvjerljiv priručnik o temeljima organizacije velikih događanja. Dakako, u pedeset godina mnogo se toga promijenilo, ali temelji su ostali isti.

Ona glazbenička prizma ogleda se ponajviše u odnosu prema čvrstim menadžerima ili razmaženim zvijezdama. Na primjer, menadžer grupe The Who nije dopustio bendu da nastupi prije negoli se novac za njihov nastup ne uplati na račun. Bob Dylan bio je nagovijestio da će doći, ali ipak nije nastupio. Management Jimija Hendrixa zahtijevao je da on nastupi zadnji.

S druge strane, knjiga obiluje primjerima kad se potpuno neočekivano našla pomoć, kako na festivalu nije bilo nasilja, kako je tijekom ta tri dana na neki način vrijeme stalo. Važnost Woodstocka podcrtava se i nekim drugim detaljima. Na primjer, običaj da se tijekom izvođenja neke laganije pjesme na koncertima ambijent dekorira upaljenim svjetlima na smartfonima potekla je s Woodstocka, kad je Ravi Shankar zamolio publiku da upali – svijeće.

Neprestanog visokog ritma, knjiga govori o snazi pojedinca i njegovoj borbi da nadvlada nemoguće situacije. U prologu Michael Lang kaže: 'Za mene, Woodstock je bio test za našu generaciju i pitanje vjeruju li ljudi jedni u druge, te vjeruju li u svijet koji se trudimo stvoriti.' Prvi dio testa je uspješno položen, a pozitivni odgovori na pitanja pokazali su se ipak utopijom.