U švedskoj seriji 'Clark', koja je nedavno stigla na Netflix, Rijeka glumi Oostende u Belgiji, a Kaunas, drugi litavski grad po veličini, je Kopenhagen. 'Gluma' u seriji nije jedino što povezuje ova dva grada: oba se mogu pohvaliti titulom Europske prijestolnice kulture – Rijeka ju je nosila 2020., a Kaunas je ima ove godine.

Tu titulu dijeli s Novim Sadom u Srbiji i Esch-sur-Alzetteom u Luksemburgu. Zbog negativnih učinaka pandemije koronavirusa pružena je prilika našoj Rijeci i irskom Galwayu da produlje svoj status do kraja travnja 2021., a trima gradovima odabranima za tu godinu – Novom Sadu, Temišvaru u Rumunjskoj i Eleusini u Grčkoj - reprezentiranje europske kulture prebačeno je za ovu i sljedeću godinu.

Kaunas s Rijekom dijeli i burno povijesno nasljeđe, mijenjali su mu se vlastodršci, i Rusi i Prusi, kroz njega su protutnjale i poljska i francuska vojska sasvim ga opustošivši, a funkcionirao je i kao glavni, neko vrijeme i najveći litavski grad. Do neovisnosti 1991. bio je u sastavu SSSR-a i ožiljci tog razdoblja vidljivi su i danas, osobito u snažnoj podršci Ukrajini.

Slava Ukrajini na obali rijeke Nemunas

'Slava Ukrajini' je uzrečica vidljiva na mnogim mjestima, od velikih paspartua žuto-plave boje pred kojima se može fotografirati kako bi se snimila fotografija koja odgovara gabaritima Instagrama, preko izložbe 'CulturEUkraine', koja snažno progovara protiv ruske agresije, do službenih mailova u kojima se u signatureu nalazi upravo podrška Ukrajini, odnosno tagline 'Slava Ukraini'.

Ne čudi stoga što je glavna zvijezda spektakularnog showa 'Confluence' na ušću rijeke Neris u Nemunas bila Ukrajinka Jamala. Ona je 2016. pobijedila na Eurosongu s pjesmom '1944.', u kojoj tematizira tragediju krimskih Tatara. Jamala je s djecom pješke izbjegla iz Ukrajine i poput anđela dominirala je na brodici koja je prolazila rijekom Nemunas pjevajući svoju najpoznatiju pjesmu i držeći u ruci ukrajinsku zastavu.

Gotovo 50 tisuća gledatelja, unatoč olujnom nevremenu, pohrlilo je na ušće dviju rijeka, ne želeći propustiti drugi čin trilogije 'Suvremeni mit iz Kaunasa'. Ipak, kao nekim čudom, kiša je uoči početka showa u 22 sata prestala, a gledatelji su ionako navikli na hladne sjeverne vjetrove. Predstava je pretvorila površinu rijeke Nemunas u divovsku pozornicu, a vatromet i svjetlosni efekti na području dugom dva kilometra sve su oduševili. Zvijezde showa nisu bili samo glazbenici Giedrė i Jessica Shy, Linas Adomaitis, Beissoul & Einius, Algirdas Kaušpėdas, ROYCE, već i kanuisti, jedriličari, akvaakrobati i ostali.

Trilogija mita o suvremenom Kaunasu

Bio je to vrhunac Confluencea, drugog čina trilogije mita o suvremenom Kaunasu, kojom se predstavlja Europska prijestolnica kulture. Prvi čin, otvaranje EPK, zbio se u siječnju i nosio je ime Confusion, a zadnji će se održati u studenom pod imenom Contract.

Kako kažu organizatori, Confluence je bio daleko najživopisnija i najživopisnija proslava ikada održana u Kaunasu. Procjenjuje se da je tijekom toga vikenda krajem svibnja događanjima nazočilo više od nekoliko stotina tisuća ljubitelja kulture i umjetnosti, a predstave je kreiralo preko tisuću pjevača, akrobata i glumaca.

Među mnoštvom programa isticala se proslava gradskog rođendana – na aleji Laisves dugoj 1,6 kilometara slavila se lokalna zajednica: pod mirisnim stablima drvoreda izneseni su stolovi s lokalnim delicijama, a duž cijele aleje nastupali su mladi bendovi, kazališne trupe, pjesnici koji su čitali poeziju, limena glazba i DJ-evi.

Osobitu pozornost izazivaju izložbe postavljene u Kaunasu. Izložba '1972: proboj kroz zid' nalazi se u zgradi stare pošte upravo na aleji Laisves. Zgrada s iznimno velikim prozorima prilično je zahvalna za različite umjetničke instalacije: u seriji 'Clark' glumi banku koju pljačka Clark Olofsson, razbojnik zaslužan za stvaranje termina Štokholmski sindrom, a glumi i izložbeni prostor. U njoj su napravljeni zidovi od knaufa da bi se na njih kačile slike i da se ne oštećuju originalni zidovi jer su zaštićeno kulturno dobro.

Izložba '1972: proboj kroz zid' posvećena je alternativnom životu Kaunasa nakon olakšavanja sovjetske stege. Prije pedeset godina mladima u Kaunasu bilo je zabranjeno slobodno se umjetnički izražavati, no stega je malo popustila nakon ritualnoga samospaljivanja 19-godišnjeg studenta Romasa Kalante.

Premda je tadašnja vlast pokušala umanjiti značenje čina litavskoga Jana Palacha, ističući da je umno poremećen, mladi su se previše počeli buniti i probijena je granica između sovjetskoga jednoumlja i zapadnih kulturnjačkih inicijativa. Mir, ljubav i rock'n'roll stigli su 1972. u Kaunas, a na izložbi su predstavljeni slike i crteži, snimke performansa, odjevni predmeti, glazbala i omoti ploča.

Poseban dio posvećen je glazbi, izloženi su instrumenti bendova koji su svirali u to doba, kao što su bili iznimno popularni Bildukai i Eglutes. Među izloženim omotima ploča koje su se slušale u to doba, između Beatlesa, Rolling Stonesa, Pink Floyda i Genesisa, nalazi se i ovitak albuma 'Šta bi dao da si na mom mjestu' Bijelog dugmeta s autogramom Željka Bebeka i datumom 18. kolovoza 1978.

Izložbe koje su Kaunas postavile i na kartu privlačne kulturno-turističke destinacije su 'Sjećanje na postojanje', retrospektivna izložba Marine Abramović sastavljena isključivo od videoprojekcija (osim replike stola i stolca s performansa 'Umjetnica je prisutna'), 'Ono što ne pamtimo' Williama Kentridgea, kojeg zovu južnoafrički Picasso, a podrijetlom je iz Kaunasa, te 'Ex It', instalacija Yoko Ono.

Mit o kaunaškoj zvijeri, napravljen specijalno za ovu prigodu, materijaliziran je i kroz ogroman nađeni zub, idealan za fotografiranje i širenje društvenim mrežama, te je tako objedinio sve kulturne inicijative ljubaznih i ponosnih Litavaca. Kako je naveo Rytis Zemkauskas, autor ideje i scenarist, trilogija 'Mit o Kaunasu' putovanje je slično trima fazama života osobe: razumijevanje tko smo, prihvaćanje onoga što jesmo i suživot sa samim sobom, takvima kakvi jesmo. Mit o gradu, koji su stvorili svi njegovi stanovnici, objedinjuje metafora Zvijeri koju su svi zavoljeli. Mit o Kaunasu postao je stvarnost.