Kao i prije tri godine, točno na Dan pobjede, Laibach je trijumfirao u Zagrebu. Ovoga puta ne u Tvornici, nego u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pred dvostruko većim auditorijem i u dvadeset puta većoj postavi. Točnije, uz Laibach je nastupio Simfonijski orkestar RTV-a Ljubljane s više od 90 članova.

Simboličan je bio taj nastup najvažnijeg benda s ovih prostora u Lisinskom. Koncert je organiziram tek koji kilometar od negdašnjeg RANS-a Moša Pijade (danas klub Boogaloo), u kojem su 1983. održali koncert u sklopu Muzičkog bienallea, a koji je milicija naprasno prekinula i zabranila. Također, koncert je održan u dvorani u kojoj je 1990. na Eurosongu trijumfirao Toto Cutugno s hitom 'Insieme', kojim je anticipirao Europsku uniju ('Insieme, unite, unite Europe'). Ta je manifestacija održana svega nekoliko dana prije Dana pobjede, a sada je Laibach na početku drugog dijela koncerta publiku dobrano zapalio skladbom 'Eurovision' i himničnim stihovima 'Europe is Falling Apart'. Možda je u Lisinskom između ova dva spektakularna nastupa nastala i nestala ujedinjena Europa.

Laibach je tako napokon dospio u dvoranu Lisinski, izvodeći program 'Naše pjesme, vaši snovi' u trajanju od gotovo dva sata s 20-minutnim intermezzom i impresivnim bisem.

Zapravo, cijeli je nastup bio impresivan, nadahnut i konceptualno nadmoćan. Petočlana postava Laibacha bila je u prvom planu na pozornici, a na gotovo prozirnom platnu iza njih izmjenjivali su se različiti grafički kadrovi i filmovi. U pozadini se mogao nazrijeti Simfonijski orkestar RTV-a Ljubljane koji je zdušno nadograđivao zvučnu sliku. Pritom je to bilo daleko od crossovera popularne glazbe i klasike; orkestar je izvodio Laibachove skladbe na najprirodniji mogući način, kao da su partiture pisane upravo za njih.

U prvom dijelu nastupa upravo je tako i bilo. Laibach je sa Simfonijskim orkestrom izveo novi autorski rad, 30-minutnu suitu inspiriranu motivima epa 'Krst pri Savici' najvećeg slovenskog pjesnika Franca Prešerna, koja govori o pokrštavanju alpskih Slovenaca (Karantanaca) u 8. stoljeću. Ova pjesma predstavljena je u korelaciji s Laibachovim tumačenjem odlomka iz Griegove nedovršene opere 'Olav Tryggvason', koja se bavi sličnom tematikom krvavog rođenja kršćanstva u Norveškoj i Švedskoj. Laibach je taj rad premijerno odsvirao na Ultima festivalu suvremene glazbe u Oslu 2014., a zagrebačka realizacija oba djela simbolično je posvećena Danu pobjede i Europe.

Aranžmani za orkestar rezultat su suradnje između slovenskog skladatelja Anžeta Rožmana i Laibacha, a orkestrom je suvereno dirigirao Simon Dvoršak. Dosad je ovaj program izveden u briselskoj dvorani Henry Le Boeuf i na ljubljanskim Križankama.

Već u prvom dijelu pjevačica i klavijaturistica Mina Špiler nametnula se kao vokalistica ravnopravna Milanu Frasu, a tako se i nastavilo. Njihov vokalni antagonizam prilično je efektan, tako da su pjesme izvedene u drugom dijelu, pretežno s albuma 'Spectre' ('The Whistleblowers', 'Resistance is Futile', 'Eurosong', 'We Are Millions and Millions Are One'...) dobile na uvjerljivosti. Uz podršku Simfonijskog orkestra i vizualnu priču, Laibachov nastup bio je jedan od najupečatljivijih koncertnih događaja u Zagrebu od održavanja Eurosonga.

Bis je pripao monumentalnoj produljenoj verziji skladbe 'Life is Life/Leben heisst Leben' te je ona upravo uz pratnju orkestra dobila onu total(itar)nu dimenziju na drugom kraju perceptivog smjerokaza, suprotno od originala opskurne austrijske skupine Opus.

Besprijekorna izvedba, izvrsno postavljen zvuk, zahvalna publika i izvanserijski program uistinu su dokaz vrhunskih vrijednosti benda iz Trbovlja, čiji su globalni dometi posljedica kolaboracijskog pakta s ritmom promjena.