Nova analiza fragmenata pisma iz 17. stoljeća mogla bi stubokom promijeniti uvriježenu predodžbu o braku Williama Shakespearea i njegove supruge Anne Hathaway. Dosad se smatralo kako je Shakespeare, nakon što se preselio u London zbog kazališne karijere, ostavio suprugu u Stratfordu, što se često interpretiralo kao pokazatelj nezadovoljavajućeg braka. No novo otkriće baca sasvim drukčije svjetlo na njihov odnos.

Profesor rane moderne engleske književnosti s britanskog Sveučilišta u Bristolu Matthew Steggle pronašao je zaboravljeni fragment pisma koji sugerira da je Anne Hathaway određeno vrijeme provela sa Shakespeareom u Londonu, i to na adresi u Trinity Laneu, danas poznatoj kao Little Trinity Lane u londonskom Cityju, piše britanski Guardian.

Pismo upućeno 'Poštovanoj gospođi Shakspaire' spominje smrt izvjesnog gospodina Buttsa, ostavljajući njegovog sina Johna siročetom. Prema navodima, Shakespeare je držao novac u povjerenju za tog dječaka, na molbu gospođe Butts, i oklijevao je s isplatom. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da pisac pisma očekuje od gospođe Shakspaire da sama podmiri dug njezina muža – i to ne preko njega, nego izravno, što sugerira kako je imala pristup obiteljskim financijama.

Profesor Steggle podsjeća na lik Adrianine iz Komedije zabuna, koja također odlučuje platiti dug svoga muža bez njegova znanja: 'Znajući kako je dug nastao, ja ću ga platiti.'

Već dvjesto godina prevladava mišljenje da Anne nikada nije napustila Stratford, a kamoli živjela u Londonu. No ovaj dokument jasno navodi da su 'stanovali u Trinity Laneu', što bi značilo da je njihova veza bila mnogo prisnija i prisutnija nego što se mislilo.

Fragment pisma sačuvan je sasvim slučajno, kao dio uveza knjige pronađene u knjižnici katedrale u Herefordu. Iako je otkriven još 1978., dosad je bio zanemaren jer 'nitko nije mogao prepoznati spomenute osobe i mjesta'. Knjiga u kojoj je pronađen fragment – analiza biblijskih tekstova Johannesa Piscatora iz 1608. – objavljena je u tiskari Richarda Fielda, Shakespeareova susjeda i prvog tiskara, što dodatno učvršćuje poveznicu s obitelji Shakespeare.

Steggle je u arhivima pronašao i podatke o izvjesnom Johnu Buttsu, siročetu koje je bilo šegrt i kasnije kažnjeno zbog neposlušnosti majci u ustanovi Bridewell. Kasniji zapisi ga smještaju u Norton Folgate, izvan gradskih zidina, u ulicu Holywell (današnji Shoreditch High Street), u samom srcu kazališnog života Londona u kojem je Shakespeare djelovao.

U tom su dijelu Londona djelovala kazališta Theatre i Curtain, a upravo su ondje Shakespeare i njegovi dugogodišnji suradnici, obitelj Burbage, izgradili temelj svoje kazališne karijere. John Butts, odrasli mladić koji živi u istoj ulici i radi u ugostiteljstvu, zasigurno bi bio na njihovu radaru.

Ako se dokaže da je rukopis na poleđini pisma, napisan drugom rukom, doista Annin, to bi moglo biti najbliže što imamo njezinu stvarnom glasu, napominje Steggle.

Svoje istraživanje profesor objavljuje 23. travnja, na dan Shakespeareova rođenja, u uglednom znanstvenom časopisu Shakespeare Britanskog udruženja za proučavanje Shakespearea. Kako piše, 'za biografe koji se drže narativa o ‘nesretnom braku’, ovaj dokument iz Hereforda predstavlja ozbiljan i neugodan problem'.