Krajem 2014. godine David Lynch je na svojem profilu na Twitteru objavio sljedeću poruku: Dragi prijatelji s Twittera: ona kauguma koju volite ponovno se vraća u modu. Fanovi 'Twin Peaksa' odmah su poludjeli od sreće - njihova omiljena serija vraća se s novim nastavcima priče! Ponovno ćemo se družiti s agentom Daleom Cooperom i možda saznati kako će završiti njegova odiseja po tajnovitim zakutcima sjeverzapadnog američkog gradića.

Originalni 'Twin Peaks', onaj sa samog početka devedesetih, bio je nešto što je najavilo promjenu u onome što se dotad smatralo igranim sadržajem za televizijsku publiku. Iako je u sebi sadržavao brojne elemente tipične za televiziju, bio je uvrnuta, drugačija, ako želite - lychovska varijanta TV serije koja je u sebi imala elemente i sapunice i kriminalističke misterije i priče o neobičnom malom gradiću s ekscentričnim stanovnicima. No bila je i nešto posve drugo - jednostavno je se nije moglo utrpati ni u jedan tada postojeći televizijski žanr ili stil. Bila je prava autorska serija, nešto što je dotad na televiziji bilo rijetko i što se u to doba pretežno događalo samo na filmu.

Televizija se od vremena prvog 'Twin Peaksa', međutim, uvelike promijenila i novi 'Twin Peaks' stigao je u sasvim drugačiji autorski krajolik od onoga 1990. Da je Lynch odlučio snimiti nastavak iste serije, na isti način kao i prije dvadeset sedam godina, u istom stilu, s istom dramaturgijom, istim likovima i općenito - na istoj 'liniji' kao i tada, to više ne bi bilo ništa novo. Nitko nije kao Lynch i nijedna serija, koliko god nova, drugačija i revolucionarna bila, nije nikada bila baš kao 'Twin Peaks' 1990., ali njezin je trag na televizijskoj produkciji i stilu bio vidljiv. Zato je vijest o novim epizodama, iako je izazvala oduševljenje među fanovima, u nekih izazvala podijeljene osjećaje i sumnju. Obnavljanje, nastavak istoga, povratak u smislu u kojem su ga doživljavale neke druge serije (i gotovo uvijek loše završavale) jednostavno nije zvučao kao nešto što bi bilo u skladu s 'duhom' Twin Peaksa.

David Lynch nam je, međutim, odagnao takve sumnje i strepnje. Dapače, pokazao nam je da, ako smo doista mislili da će jednostavno nastaviti tamo gdje je stao, da će novu seriju koncipirati kao kakvu godišnjicu mature - onda ga zbilja loše poznajemo. 

Četiri epizode 'Twin Peaksa' koje su se prošli tjedan pojavile na Showtimeu i kod nas na domaćoj ispostavi HBO-a, pokazuju da je Lynch i ovaj put odlučio snimiti nešto što dosad još nismo vidjeli na televiziji. Da, to je i opet priča o Daleu Cooperu i njegovom putu kroz tajne Twin Peaksa, ali taj Twin Peaks - to je sada jedan potpuno drugi svijet. Nije to više šarmantan i podosta mračan gradić na američkom sjeverozapadu - odnosno, možda on to u nekoj dimenziji i jest, ali ta dimenzija više nije ona kroz koju se odvija Cooperova odiseja. Cooperova se odiseja sada odvija na jednoj sasvim drugoj razini - na razini između vanjske realnosti i... eh, kad bih znala objasniti sve one druge, bila bih vjerojatno jedina među gledateljima, ali i među kritičarima.

Neke su osnovne činjenice više-manje jasne (premda je riječ jasno vjerojatno riječ kojom ovim putem vrijeđam Lyncha i njegovu estetiku). Od našeg zadnjeg susreta s Daleom Cooperom, agent FBI-ja bio je zatočen u takozvanom Black Lodgeu, onostranoj (pretpostavljam) ili već nekoj od puke realnosti odvojenoj dimenziji koja je omeđena crvenim zavjesama, cik-cak podovima i naseljena ljudskolikim bićima koja govore 'dvostruko unatrag'. Njegovo zemaljsko tijelo preuzeo je zloduh BOB, koji na početku novih epizoda 'Twin Peaksa' nešto sprema, očito sumnjajući da se njegov boravak u 'stvarnosti' bliži kraju i da će se Cooper vratiti iz Black Lodgea.  

Ništa od navedenog, naravno, nije prikazano ni jednostavno ni pravocrtno, a svemu su tome dodani i još brojni drugi događaji - od stravičnih ubojstava, preko začudne prostorije u New Yorku u kojoj jedan mladić promatra tajanstvenu staklenu kutiju na nalog izvjesnog milijardera, pa sve do nejasnih poruka o 'vraćanju izgubljenog' koje u samom Twin Peaksu od gospođe s cjepanicom prima policajac Hawk. Moglo bi se tu još pričati o mnogočemu - o FBI-ju i samom Davidu Lynch kao nagluhom Gordonu Coleu, koji kreće u potragu za odjednom ponovno uskrslim Daleom Cooperom, o Davidu Duchovnyju kao transrodnoj FBI-jevoj direktorici Denise Bryson, o povratku nekih likova iz 'starog' Twin Peaksa, među kojima su zasad naupečatljiviji Andy i Lucy sa svojim sinom Wallyjem Brandom (Michale Cera), o čudnovatim prizorima Dr. Jacobyja koji boji lopate u zlatno pred svojom prikolicom u šumi, o starom i emotivno osjetljivom Bobbyju Briggsu... No ono po čemu je novi 'Twin Peaks' doista upečatljiv, ono zbog čega je istinski fascinantan nije zapravo ni puka slagalica kojom se rješava zagonetka što-se-događa ni njegova usporedba sa 'starim' Twin Peaksom. 

Novi je 'Twin Peaks' najzanimljiviji zbog svojeg sasvim novog jezika. On se gledatelju obraća na način koji nije samo potpuno nov za 'Twin Peaks', nego i je i potpuno nov za televiziju. Njegovih košmarni, gotovo apstraktni prizori, najupečatljiviji u trećoj od četiri dosad prikazane epizode, gledatelja upućuju  na potpuno novu realnost, na potpuno novu razinu na kojoj se odvija priča. Je li ta razina mistična, nadrealna, natprirodna, je li riječ o unutarnjem carstvu, odnosno o psihi, podsvjesti, Idu ili Lynchevu viđenju onoga što se događa u umu Dalea Coopera - ne bih se usudila tvrditi. Postoje indicije i simboli koji upućuju na svaku od tih varijanti. No to je primarni fokus novih nastavaka 'Twin Peaksa' i dosad takvo što nismo vidjeli u televizijskim serijama. Osim možda u natruhama, kao, primjerice, u nekim prizorima serije 'Legion'.

No iako je sve to novi teritorij za televiziju, nije baš sasvim novi teritorij za Lyncha. Vjernim pratiteljima njegova opusa zacijelo će upasti u oko da neki detalji, neki momenti, taj stilski izričaj, taj jezik podsjećaju na Lyncheve motive već donekle obrađene ili barem spomenute u filmovima kao što su 'Eraserhead', 'Inland Empire' i 'Lost Highway'. Autorski je potpis, dakle, vidljiv, čak i prepoznatljiv, a lyncholjupce sigurno neće začuditi ni to što se ovaj redatelj i ovdje, kao i u brojnim svojim djelima, bavi nekim temama, motivima i idejama koje se provlače kroz čitav njegov opus. No to novi 'Twin Peaks' ne čini nimalo manje svježim, drugačijim, usudila bih se reći čak i revolucionarnim. 

Prevladavajući sentiment među gledateljima i kritičarima prve četiri epizode novoga 'Twin Peaksa' mogao bi se sažeti u jednu rečenicu: 'Oho! Ovo je fenomenalno, ali mi ništa nije jasno!' i u tome ima mnogo istine. Svatko tko tvrdi da mu je u novome 'Twin Peaksu' sve jasno ili laže ili je negdje gadno skrenuo na krivi kolosijek, a usput i promašuje poantu Lynchova stila i izričaja. Isto tako, svi oni koji bi mogli izjaviti nešto poput: 'Ma, ovo je brdo nabacanih svinjarija koje nitko živ ne kuži, to je smeće', očito ne uspijeva doživjeti Lynchovu umjetnost. Jer to bi - otprilike, ne baš sasvim analogno - bilo kao da stanete pred apstraktnu sliku i kažete: 'Što je sad pak ovo? Što je to na slici? Ništa! Gluposti!'

Likovi u Black Lodgeu govore neobično, već sam napomenula da govore 'dvostruko unatrag', odnosno bore se s riječima u efektu koji je postignut tako da su snimljeni kako izgovaraju rečenice unatrag pa je onda ta snimka puštena unatrag. Likovi u 'stvarnosti' Lynchova novog 'Twin Peaksa' također se bore s riječima, gotovo svi glumci ponašaju se neobično, kao da ih je netko uputio da glume kao da ne znaju glumiti. To sigurno nije slučajno i jedan je od elemenata koje treba shvatiti kao ozbiljnu sastavnicu novih epizoda ove kultne serije, baš kao i neobične vizualne efekt, povremeno fascinantne, ali još češće 'slomljene' i naizgled nevješte. Black Lodge - govori nam sve to - sličnija je stvarnosti nego što se to čini na prvi pogled. Stvarnost se također bori s riječima, slikama, s istinom. Živimo u snu, kaže i jedan od slogana koji prate novu sezonu 'Twin Peaksa'. Prepustite li se tom snu, lakše ćete uroniti u svijet novoga 'Twin Peaksa'. Taj san nije ugodan. Strašan je, mračan, košmaran i tjeskoban. No kao i uvijek kod Lyncha, negdje u njemu krije se i istina. Nećete je možda moći prepričati, ali svakako ćete je osjetiti.