Naslov zbirke je dosta karakterističan za vas, kalambura kakav je u njemu ima i u naslovima ciklusa („Zakon spojenih požuda“, „Elementarne žestice“). Međutim, kada smo lani razgovarali povodom nagrade, kao moguć naslov ste naveli „Fosforni nosorog“. Kako je zbirka na kraju dobila novi i konačni naslov?

Volim igre riječima, ta ludička komponenta je bitna odlika mnogih mojih pjesama. Konačni naslov zbirke smo, dugotrajnim i zajedničkim promišljanjem, odredili moj urednik Kruno Lokotar i ja. U tim kombinacijama smo odustali od naslova Fosforni nosorog, ali je istoimena pjesma ipak u sastavu zbirke. Budući je ovo moja prva knjiga, prepustio sam se golemom iskustvu svog urednika. Izdvojili smo mnoštvo potencijalnih naslova, ali smo principom eliminacije došli do ovog, oko kojeg nije bilo većih dvojbi i oko kojeg smo se obojica složili.

Zbirka od preko 200 stranica jeste pomalo neobična za nečiju prvu zbirku poezije. Pet ciklusa od kojih je vaša sastavljena opsegom skoro da bi mogle biti samostalne zbirke. Što je predodredilo izbor materijala? Jesu li tekstovi koji su odabrani za tiskanje većinski pisani prije ili poslije osvajanja Nagrade Post scriptum? Koliko je uredničkog posla bilo između rukopisa i tiskane knjige?

Imao sam jako puno napisanog materijala. Nije bilo jednostavno odlučiti što uvrstiti u zbirku a što odbaciti. Podijelio sam pjesme u pet tematskih cjelina, na kraju smo radne naslove poglavlja zamijenili poetičnijim varijantama. Većina tekstova je napisana prije osvajanja nagrade, iako smo par stvari ubacili u zadnji čas prije zaključivanja. Čini mi se da je bilo dosta uredničkog posla i da sam u tom procesu naučio puno toga o čemu prije nisam imao pojma. Vjerujem da će druga knjiga u tom smislu ići puno brže i jednostavnije.

Što su nagrada i knjiga promijenile u vašem životu? Jesu li donijele neke nove prilike i teme? Jeste li sad malo manje slikar a više pisac ili su stvari ostale nepromijenjene?

Nagrada je nešto što je svakako utjecalo na moj život, čovjek stekne dodatno samopouzdanje i potvrdu da ono što radi ipak ima nekog smisla i određenu vrijednost. Osim toga, jednim potezom postaješ dio jednog novog, ne likovnog umjetničkog svijeta, koji mi je uglavnom bio stran. To je lijepo i neobično iskustvo. Upoznao sam mnoštvo zanimljivih i dragih ljudi. Dobio sam pozive za razna gostovanja i objavljene su mi pjesme u nekoliko časopisa. Ostao sam i dalje slikar, jedino sam sada uz to i malo više pjesnik. Čini mi se da to dosta dobro ide jedno s drugim. Stalno otkrivam kako su mnogi likovnjaci i sjajno pisali.

Planovi za književnu budućnost: skuplja li se materijal za neki novi naslov? Je li intenzitet objava na Facebook-u ostao isti ili se nešto kuha i offline?

Pišem i dalje, većinu pjesama još uvijek stavljam na Facebook, ali imam i nešto materijala u bilježnicama koji tek treba urediti. Razmišljam i o tome da na neki način spojim svoje slikarstvo s pjesništvom u jednu zajedničku formu. Mislim da bi to moglo biti zanimljivo.