'Zbirka Morozov: Ikone moderne umjetnosti', otvorena 22. rujna u Zakladi Louis Vuitton u Parizu, predstavlja francusko i rusko slikarstvo razmjerno jednom od najvećih književnih djela - 'Ratu i miru'. Ruska revolucija podijelila je zbirku Morozova, ali iznimnim diplomatskim naporima, prvi put od 1918. godine, jedna je od dvije najznačajnije umjetničke zbirke predrevolucionarne Rusije ponovno je okupljena
Dok je francuska buržoazija još uvijek prezirala parišku anvagardu, mladi ruski tekstilni magnati Ivan i Mihail Morozov kupovali su najinovativnije slike u gradu, i to na veliko. Svi radovi Gauguina, Moneta, Van Gogha i Picassa odlazili su na istok i tamo nadahnuli dvije generacije ruskih nasljednika. Rame uz rame sa Sergejem Shchukinom, kolegom šefom iz tekstilne industrije i prijateljski nastrojenim kolekcionarskim rivalom, Morozovi su Moskvu učinili glavnim gradom francuske moderne umjetnosti u godinama na prijelazu s devetnaestog u dvadeseto stoljeće.
Sakupili su 200 slika, a kad je došla Oktobarska revolucija sve su izvlaštene i uvrštene u nacionalnu zbirku. Ivan Morozov je završio u progonstvu, a u Staljinovo vrijeme slike su zanemarene i razbacane uokolo, čak i do Sibira.
Zbirka Morozov danas se uglavnom nalazi u fundusima Državnog muzeja lijepih umjetnosti Aleksandra Puškina i Državne galerije Tretjakov u Moskvi te u Državnom muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu.
Njihovo okupljanje na četiri kata staklenog zdanja Zaklade Louis Vuitton u pariškom parku Bois de Boulogne, s pravom se može nazvati povijesnim, jer rijetko koja izložba doista može tvrditi da se u cijeli jedan izgubljeni svijet meže ući iz sobe u sobu.
Izložba 'Zbirka Morozov' nastajala je gotovo cijelo desetljeće, a dvaput je odgađana zbog pandemije koronavirusa. Prilika je to koja se pruža vjerojatno samo jednom u životu, a koju će Parižani sigurno znati iskoristiti.
Naime, prostorije Zaklade Louis Vuitton prije pet godina ispunila su djela 'Zbirke Shchukin', koja su privukla više od 1,2 milijuna posjetitelja, čime je ovo postala najposjećenija pariška izložba u posljednjih pola stoljeća.
Baš kao i za izložbu 'Zbirka Shchukin', za realizaciju izložbe 'Zbirka Morozov' trebalo je uložiti iznimne diplomatske napore, uz uvjeravanje da su ruski muzeji zaštićeni francuskim zakonima od bilo kakvih potraživanja potomaka braće Morozov. Svoj osobni potpis na posudbu morao je staviti i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Trebalo je uložiti i silne novce, ali proračun je i ovoga puta ostao tajna. Samo na osiguranje, pretpostavlja se, potrošeni su pusti milijuni, a Zaklada Vuitton je osim novih okvira i stakala financirala i mobilni konzervatorski studio koji je u Rusiji restaurirao mnoga djela, poput zbirke dekoracija Mauricea Denisa koja je visjela u glazbenoj sobi Ivana Morozova.
Iako su djelovali u isto vrijemei bili prijatelji, razlike su itekako primjetne u zbirkama, jer je Shchukin bio hrabriji, osobito u prikupljanju Picassa, a Ivan Morozov imao bolje oko. Shchukin se posvetio francuskoj umjetnosti, dok su Morozovi prikupljali i ruske umjetnike. Shchukin je kupovao impulzivno, dok je Ivan Morozov mogao čekati cijelu godinu, a svoju je zbirku zamislio kao muzej u nastajanju.
'Zbirka Morozov' nagrađuje ovo sustavni, serijski pristup prikupljanju, grupirajući slike u tematske cjeline u kojima su francuski i ruski umjetnici izloženi jedan do drugog. Besprijekorna slika akrobata iz Picassovog ružičastog perioda, stečena nakon što su se Leo i Gertrude Stein rastali s njom, suočava se s nepristojno seksi dualnim portretom Ilije Machkova, na kojemu on i drugi umjetnik poziraju s bučicama za vježbanje i glazebnim instrumentima (u zdravom tijelu, zdrav duh). Pejzaži Van Gogha i Andréa Deraina miješaju se s onima Natalije Gončarove, koja će postati ključna figura sovjetske avangarde.