Patrik Lazić nova je zvijezda na kazališnom nebu. Ovaj momak rođen 1995. godine u Puli, s kojim smo razgovarali prije godinu dana, svoj je redateljski put odlučio potražiti u Beogradu, gdje je proveo posljednje desetljeće. Uloženi trud doveo ga je čak do stranica The Guardiana, a svoja ljeta provodi u rodnoj Puli, gdje već nekoliko godina surađuje na filmskom festivalu. Između ostaloga, osmislio je i režirao sinoćnju ceremoniju otvaranja Pule, koja je, kažu, svojom decentnošću odudarala od uobičajene pompoznosti. Tim smo ga povodom uhvatili i zamolili da nam pojasni svoju koncepciju te da nam otkrije kako je zadovoljan viđenim.

'Jučer smo otvorili 71. Pulski filmski festival svečanom ceremonijom u Areni. Ja već nekoliko godina surađujem s festivalom, a otkad sam došao se razgovara o tome da festival nisu ni Dubrovačke ljetne igre ni Split. Ovo je ipak filmski festival i ideja da naša otvaranja budu posvećena filmovima, filmskim autorima, filmskim djelatnicima i djelatnicama koji zaslužuju biti u fokusu te večeri - tako je bilo i sinoć. Mi smo osim ovih ceremonijalnih i protokolarnih dijelova imali posvećenost autorima. Prezenteri programa bili su filmski umjetnici i umjetnice: imali smo posvećenost velikim karijerama - Veljku Bulajiću i Rajku Grliću, koji je na kraju otvorio festival. Ako bi nešto bio koncept, koncept je bio posvetiti se filmskim autorima i autoricama te redateljski ponišiti sebe i potrebu da to bude spektakl. Pulski filmski festival nije mjesto za to', rekao nam je Lazić o koncepciji otvorenja Pule.

'Ja sam zadovoljan, meni je prije svega bilo emotivno. Sergej Božić je izvodio himne - uvijek se na početku izvode hrvatska i istarska himna. Međutim, za in memoriam, kada smo se sjećali svih filmskih djelatnika i djelatnica koji su nas napustili između dva festivala, Božić je pjevao 'Sretan ti put' Gabi Novak. Za mene je to bio najemotivniji trenutak ceremonije. Samo otvaranje se desilo s pjesmom 'Samo jednom se ljubi', što je također imalo svoju draž, pogotovo što je Rajko otvorio. Mislim da je imalo svoju emociju i da je bilo drugačije. Ono što mi je drago je da se odustalo od ideje vatrometa unazad nekoliko godina. Stalno se povlači ta priča je li festival vatromet. Za mene festival nije nužno vatromet. Svi oni koji kažu da to nije taj festival bez vatrometa, nešto je pogrešno u njihovom shvaćanju. Mi smo imali efekt vatrenih fontana, za što mislim da je primjerenije trenutku. Mislim da svi zajedno evoluiramo i da sad znamo da je ono što nam je bila zabava od 10 minuta šteti drugim živim bićima', zaključio je Lazić.