Medena zemlja

Uz ‘Bog postoji, njeno ime je Petrunija’, ‘Medena zemlja’ redateljskog dvojca Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova ovogodišnja je međunarodna senzacija maledonske kinematografije. Fascinantan dokumentarni film o životu medarice Hatidže koja živi s teško bolesnom majkom u planinama, daleko od svake civilizacije, u skladu s prirodom, svjetsku je premijeru imao na festivalu Sundance gdje je nagrađen kao najbolji međunarodni dokumentarni film.

Zaboravljeni slučaj Hammarskjöld

Novi film danskog redatelja Madsa Bruggera (‘Ambasador’) svojevrsni je crowd pleaser unutar ovogodišnjeg programa HRFF-a. Film je već prikazan na filmskom festivalu u Rabu, a riječ je o uzbudljivom, šokantnom, ali istovremeno i zabavnom dokumentracu koji se ne bavi nimalo zabavnim temama kolonijalizma i rasizma u Africi. Teme obrađuje kroz istragu već pomalo zaboravljenog slučaja smrti generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Daga Hammarskjölda u misterioznom padu zrakoplova 1961. godine. Istražujući kompleksnu zavjeru koja je možda dovela do iznenadne smrti utjecajnog političara i diplomata, borca za slobodu afričkih zemalja, redatelj otkriva još strašniju zavjeru koja je, moguće, promijenila povijest.

Obojena ptica

S reputacijom najkontroverznijeg filma godine na HRFF stiže češki film 'Obojena ptica' redatelja Václava Marhoula, snimljen prema romanu Jerzya Kosinskog. U filmu se govori na fiktivnom panslavenskom jeziku, a u njemu glume Stellan Skarsgård, Harvey Keitel i Udo Kier, no zbog brutalnih je prikaza nasilja izazvao šok među publikom na festivalu u Veneciji gdje je premijerno prikazan. Priča prati židovskog dječaka koji tijekom Drugog svjetskog rata sam luta prostranstvima istočne Europe bježeći pred antisemitskim progonima i svjedočeći neslućenoj surovosti rata. Kritika film opisuje kao 'divlje trosatno putovanje kroz pakao', ali ga hvali kao veličanstveno režiran i s impresivnom crno-bijelom kamerom. Film je izabran za češkog predstavnika u natjecanju za nagradu Oscar.

Kordiljeri snova

Stari znanac publike HRFF-a, jedan od najznačajnijih svjetskih dokumentarista, čileanski klasik Patricio Guzmán, vraća se svojoj vječnoj preokupaciji - krvavoj povijesti Čilea nakon nasilne uspostave Pinochetove diktature. Nakon ‘Nostalgije za svjetlom’ i ‘Bisernog dugmeta’, završni dio trilogije je film ‘Kordiljeri snova’ u kojemu nas autor vodi na još jedno osobno putovanje mjestima koja su nijemi, ali postojani svjedoci nacionalne tragedije. Ovoga puta to su Ande, ‘majka koja zemlju štiti i izolira’. Film, u kojem autor povlači jasnu paralelu između nekad i sad, premijerno je prikazan u Cannesu.

Portret djevojke koja izgara

S festivala u Cannesu dolazi i novi film renomirane francuske redateljice Céline Sciamme (‘Tomboy’, ‘Cure’) za koji je osvojila nagradu za najbolji scenarij te Queer Palmu. U filmu ‘Portret djevojke koja izgara’ kroz priču o zabranjenoj ljubavi slikarice i njezinog modela, u formi povijesne kostimirane drame, ona se bavi LGBT i ženskim identitetima. Nakon kanske premijere kritika je oduševljeno reagirala na Schiammin minimalistički prosede i feministički aktivizam kroz koji propituje povijest reprezentacije žena u umjetnosti.

Vitalina Varela

Još jedan suvremeni klasik čije filmove HRFF redovito predstavlja domaćoj festivalskoj publici je portugalski redatelj Pedro Costa. Njegov novi film ‘Vitalina Varela’ premijerno je prikazan na festivalu u Locarnu gdje je osvojio Zlatnog leoparda za najbolji film, te nagradu za najbolju glavnu glumicu. Costin film odlikuje se božanstvenim vizualnim stilom, no treba imati na umu da njegova stilizacija i formalizam traže strpljivog gledatelja. Vitalina Varela sredovječna je udovica sa Zelenortskih otoka koja nakon muževe smrti dolazi u lisabonski slam u kojem je on godinama živio. Vitalina je Costina muza koju je predstavio u svom filmu ‘Konj zvan novac’ 2014. godine.

Present.Perfect

S nagradom za najbolji film s cijenjenog filmskog festivala u Rotterdamu stiže kineski dokumentarac ‘Present.Perfect’ sastavljen od često nevjerojatnih live streaming snimki koje je autorica Shengze Zhu skupljala tijekom devet mjeseci. Film nam nudi fascinantan uvid u suvremeno kinesko društvo kroz niz ekscentričnih likova, mahom marginalaca kojima online prisutnost nudi afirmaciju i, često, jedini oblik komunikacije s drugima. Fenomen online streaminga svega, od najdosadnijih svakodnevnih poslova, do čistog egzibicionizma, uzeo je toliko maha u Kini da su cenzori na koncu intervenirali i 2017. je zatvoren velik dio virtualnih soba.

Državni pogreb

Vrsni ukrajinski dokumentarist, višestruko nagrađivani Sergej Loznica, u novom filmu secira fenomen kulta ličnosti kombinirajući arhivske snimke petodnevne Staljinove pogrebne ceremonije. Fascinantne snimke u boji nisu samo svjedočanstvo jednog vremena, nego i Lozničin ironični komentar u kojemu suze, cvijeće, tople riječi i izrazi poštovanja skrivaju milijune mrtvih, pokorenih i izgladnjelih. Snimke veličanstvenog rituala poslužile su mu i za nedvosmislenu kritiku jednog drugog kulta ličnosti koji se već godinama oblikuje u Rusiji, onoga Vladimira Putina.

Heimat je prostor od vremena

Hvaljeni dokumentarac velikog njemačkog majstora Thomasa Heisea na festivalu u Berlinu proglašen je najboljim filmom u sklopu programa Forum. Povijesni je to esej koji nudi uvid u 100 godina njemačke povijesti kroz prizmu autorove kompleksne genealogije. Počevši od Prvog svjetskog rata, preko nacističke vladavine, pa života u Istočnoj Njemačkoj, sve do pada Berlinskog zida, Heise dijeli svoje bogato obiteljsko nasljeđe, propitujući kroz njega ideje domovine i identiteta.

Martin Eden

Nekonvencionalna ekranizacija istoimenog poluautobiografskog romana Jacka Londona, čiju radnju nagrađivani redatelj Pietro Marcello transponira iz Oaklanda u idiličnu, neimenovanu talijansku luku u neodređene godine 20. stoljeća, na festival dolazi s odličnom reputacijom s venecijanske Mostre. Glavni glumac Luca Marinelli za ovu je ulogu, u kojoj se transformira iz neukog pomorca u samouvjerenog intelektualca, osvojio nagladu Volpi za najboljeg glumca.

Samo nemojte pomisliti da vrištim

Još jedan esejistički biser dolazi s berlinskog sporednog programa Forum, gdje je prošao relativno nezapaženo iako je riječ o vrlo solidnom debitantskom ostvarenju francuza Franka Beauvaisa. On kombinira filmski kolaž sastavljen od niza inserata na stotine filmova sa svojim intimnim dnevnikom, u kojemu usput reagira na aktualne događaje u Francuskoj (niz terorističkih napada), zorno ilustrirajući stanje opće krize, intimne i društvene.