U sarajevskom Media centru pred velikim brojem novinara u četvrtak je i službeno predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku. Na predstavljanju su govorili profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Enver Kazaz, hrvatska spisateljica Ivana Bodrožić, srpski pisac Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil, crnogorski pisac i novinar Balša Brković te Borka Pavićević, direktorica beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju. Sugovornici su se velikim dijelom referirali na dosadašnje burne reakcije na Deklaraciju te dodatno pojasnili kako im cilj nije stvaranje novog jezika, nego je njihova poruka usmjerena protiv nacionalizama
Vladimir Arsenijević rekao je: 'Govorimo jezikom koji svi razumijemo, tako se sporazumijevamo i u inozemstvu. Suština je jednostavna i svodi se na to da je car gol. To nas je dovelo do Deklaracije jer smo htjeli da diskusije urode alatom kojim ćemo pokušati mijenjati stvari u društvu. Inicijativa je došla od mladih ljudi iz Sarajeva, na njoj se radilo nekoliko mjeseci, raspravljali smo, pa čak se i svađali preko mejla i uživo. Danima smo preplavljeni medijskim reakcijama te smo zato odlučili jučer objaviti tekst Deklaracije i pozvati ljude da je potpišu 20 sati prije konferencije. Potpisalo ju je već prije 2000 ljudi. Sve te reakcije pokazuju koliko to ljude ‘grebe’, koliko se o tome raspravlja.’
Arsenijević je i napomenuo da se potkrala pogreška u vezi imena Nikole Petkovića, predsjednika HDP-a, koji nije među inicijalnim potpisnicima te mu se zbog toga ispričao.
Ivana Bodrožić je upozorila da se ‘dosta senzacionalno i promašeno počelo u Hrvatskoj izvještavati o Deklaraciji’ te naglasila da ‘iza nas ne postoje političke institucije i stranke’. Dodala je znakovito: ‘Možda ste primijetili da nemamo prevoditelje na press konferenciji.’
Tportal je opširno pisao o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, o čemu čitajte na ovom linku.
‘Ova deklaracija je na tragu Deklaracije o hrvatskom jeziku otprije 50 godina, koja je također bila protiv unitarnosti. Želimo da svaki jezik ima jednaku vrijednost, istupili smo protiv nacionalizma. Ova deklaracija se ne kosi s Deklaracijom o hrvatskom jeziku. Ne želimo stvoriti neki novi jezik, nego skrenuti pažnju na stvari koje su važnije od politike. Prema uobičajenim lingvističkim standardima, ako ima 75 posto poklapanja između jezika, to je zajednički jezik. Jezik nije isto što i narod. Želimo skrenuti pažnju na to da postoje i drugi momenti osim nacionalističkih. Ako vas netko tijekom cijelog školovanja uvjerava da vi ne znate vlastiti jezik, da ga govorite pogrešno, onda to smanjuje mogućnosti stvaranja’, rekla je Ivana Bodrožić.
vezane vijesti
‘Nakon rata dogodilo se to da smo svi postali prisiljeni paziti kako govorimo, da ne govorimo čisto. Moja baka je bila Hrvatica i cijeli je život govorila na ekavici. Kada sam pisala svoj prvi roman, pisala sam njezine dijaloge na ekavici i jako sam se loše osjećala kad je došao lektor i htio to mijenjati u ijekavicu. To pokazuje da nas se pokušava emotivno i strukturno osakatiti kad je riječ o jeziku’, izjavila je Bodrožić te dodala kako namjera pokretača Deklaracije o zajedničkom jeziku nije ‘rušiti Ustav ili represivno uvoditi nešto što se mora, nego senzibilizirati javnost na to da jezik nije istovjetan s narodom, dati ljudima slobodu da govore kako žele. Ne zagovaramo jezičnu anarhiju, postoje standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji itd. i to tako treba ostati. Ne želimo ni dati jedan naziv jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim i slično.’
Borka Pavićević je komentirala kako je nevjerojatna ova medijska prisutnost na konferenciji: 'Dobro je da je interes za jezik i literaturu odjednom toliki. Neki kažu da je ova deklaracija provokacija, no nema ništa loše u vezi provokacija u kulturi i umjetnosti. Provokacijom se naziva sve drugačije već desetljećima, dakle sve što ide dalje od onoga što je uobičajeno. Jedno je država, drugo je jezik i apsurdno je to što se stvorila identifikacija između države, nacije i jezika. To je samo način da se nacionalizmi umnožavaju. Tako se stvara i mehanizam moći države nad civilima koji postaju podanici.’
Balša Brković prvenstveno se osvrnuo na reakcije koje je izazvala Deklaracija o zajedničkom jeziku. ‘Čitav ovaj prvi spektar reakcija pokazuje da nacionaliste svih boja iritira ova deklaracija, što je jako dobro. Treba iritirati nacionaliste’, zaključio je Brković.
Enver Kazaz se posljednji obratio novinarima na press konferenciji u Sarajevu.
‘Ova deklaracija dokazuje ono što je očigledno, ono što su u Hrvatskoj još davno tvrdili Ilirci. Djeca u BiH su danas u obrazovnom sustavu izložena nacionalističkoj mržnji. Takva mržnja se primjerice očituje u izjavi ministrice obrazovanja Srednjebosanskog kantona, koja je učeniku Srbinu iz Jajca poručila da ide u Banju Luku ako želi učiti svoj jezik. To je jezični rasizam i lobotomija. Ova deklaracija pomaže BiH da osvijesti očitu činjenicu: jezik nije samo politički prostor, nego i prostor kulture i humanizma. Kad bi se to shvatilo, naš obrazovni sustav ne bi bio diskriminacijski i segregacijski’, rekao je Kazaz.
Otkrio je da je ‘lingvistica Snježana Kordić alfa i omega cijele priče’ te poručio kako želi da djeca čitaju i Andrića i Krležu i Selimovića te bez straha upotrebljavaju riječi koje nauče kod njih. ‘Nijedna država niti nacija ne može tvrditi da ih ova deklaracija ugrožava. Ona je važna jer otvara pitanje je li moguće umjesto nacionalističkog modela obrazovanja imati interkulturalne modele obrazovanja’, rekao je Kazaz.
