Truda Stamać rodila se 25. svibnja 1942. u Petrovaradinu. Godine 1968. diplomirala je komparativnu književnost i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bila je dugogodišnja članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, cijenjena i višestruko nagrađivana prevoditeljica s njemačkog jezika, književnica i urednica. Radila je i u Ministarstvu kulture te kao savjetnica za kulturu hrvatskoga veleposlanstva u Beču. Godine 1989. dobila je nagradu Republike Austrije za prijevode djela austrijske književnosti na hrvatski.

Za antologiju "Jezik i svijet – austrijski pjesnici druge polovice XX. stoljeća" 2005. godine dodijeljena joj je Nagrada Iso Velikanović, koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela.

Kiklopa za prijevod godine primila je 2013. godine za prijevod knjige Ingeborg Bachmann i Paula Celana "Vrijeme srca", a za predan i vrstan prevoditeljski rad 2019. godine dodijeljena joj je Nagrada Josip Tabak za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Truda Stamać je, uz ostalo, prevela djela Rainera Marie Rilkea, Georga Trakla, Paula Celana, Novalisa, Bertolda Brechta, Güntera Grassa, Hermana Hessea, Gottholda Ephraima Lessinga, Sigmunda Freuda, Ingeborg Bachmann, Waltera Benjamina, Thomasa Bernharda i Friedricha Schillera.

Priredila je i antologiju "Razgovor o stablima: deset suvremenih njemačkih pjesnika" (1985.), a većinu prijevoda za kazalište (Brecht, Hölderlin, Schiller, Weiss) napravila je u koautorstvu s Antom Stamaćem.

Objavila je zbirke kratkih priča "Kapi" (1988.) i "Adame, gdje si?" (2014.) te roman "Pasji život: godinu dana sa Stašom" (2003).