'S izrazitom tugom primila sam vijest o odlasku našeg istaknutog umjetnika gospodina Dalibora Jelavića, koji je svojim profesionalnim i privatnim djelovanjem ostavio značajan trag u hrvatskom javnom kulturnom životu kao jedan od najcjenjenijih predstavnika generacije hrvatskih apstraktnih slikara.

Napustio nas je slikar, profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, dragovoljac Domovinskog rata, ali nas je prvenstveno napustio čovjek iznimno markantne, no tihe i postojane izuzetnosti.

Njegov profesionalni put i umjetnički rast započeo je i prije upisa na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i postupno se razvijao ostavivši svoj prepoznatljiv ekspresivan biljeg na području slikarstva, ali i na polju umjetničkog oblikovanja i dizajna kroz rad ArtTresora.

O njegovom doprinosu i značenju kao umjetnika uz brojne nagrade i priznanja ističe se nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika, na čelu kojeg je bio i za čije očuvanje rada se aktivno zalagao, osobito za povrat Društva u zgradu Doma likovnih umjetnika Ivana Meštrovića', istaknula je ministrica Obuljen-Koržinek.

Podsjetila je i kako je devedesete godine u Jelavićevu životu obilježilo sudjelovanje u Domovinskom ratu kad je bio suorganizator i osnivač 'Satnije hrvatskih umjetnika' te je promoviran i odlikovan u više navrata.

'Odlaskom Dalibora Jelavića ostaje praznina u suvremenoj hrvatskoj kulturi koju je svojim djelovanjem kao neumorni promotor društvenih projekata i humanitarnih umjetničkih akcija oblikovao i obilježio, ali i veliki osobni biljeg što ga je kao jedinstvena moderna i postmoderna slikarska osobnost ostavio u korpusu novije hrvatske umjetnosti.

U ime Ministarstva kulture i cjelokupne hrvatske kulturne javnosti kao i u svoje osobno ime upućujem iskrenu sućut', napisala je ministrica u brzojavu sućuti.

Dalibor Jelavić rođen je 29. svibnja 1949. u Beogradu. Od 1950. do 1960. živio je u Vrgorcu, potom u Metkoviću, a od 1961. u Zagrebu gdje je stekao osnovno, srednje i visoko obrazovanje.

Surađivao je s profesorom Krstom Hegedušićem u njegovom ateljeu na Rokovom perivoju u izradi kartona za freske spomenika na Tjentištu tijekom 1968. i 1969. te s akademskim slikarom Edom Murtićem u nizu projekata (tapiserija, mozaik, keramika) kao njegov pomoćnik od 1969. do 1972.

Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. i postao suradnikom Majstorske radionice profesora Ljube Ivančića i Nikole Reisera od 1977. do 1979.

Godinu dana boravio je u Parizu i Rouenu gdje je nastao ciklus crteža Strašila. Od 1977. je član Hrvatskoga društvo likovnih umjetnika, a također i član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

S grupom umjetnika (Hržić, Kiš, Penezić, Rašić, Rogina) 1987. je utemeljio i vodio Trajnu radnu zajednicu - ArTreso gdje je djelovao do 1991. na području umjetničkog oblikovanja i grafičkog dizajna. Dopredsjednik Hrvatskoga društvo likovnih umjetnika je od 1990.

Godine 1991. postaje dragovoljac Domovinskoga rata. Također je suorganizator i osnivač 'Satnije hrvatskih umjetnika' te je promoviran i odlikovan u više navrata.

Kao dopredsjednik Hrvatskoga društva likovnih umjetnika aktivno se zalagao za očuvanje rada društva i povrat u zgradu Doma likovnih umjetnika 'Ivan Meštrović'.

Godine 1992. radio je u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu na poslovima grafičkog dizajna.

Samostalno i grupno izlagao je u zemlji i inozemstvu (Francuska, Njemačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Rumunjska, Crna Gora, Italija, BiH, Island, Belgija, Makedonija, SAD, Velika Britanija...). Umjetničko djelovanje ogleda se u različitim likovnim tehnikama (crtež, grafika, ulje, tapiserija, emajl, keramika, plakat), a u posljednje vrijeme i u stvaranju video-zapisa (dokumentarni film, TV-spotovi, 3D animacija). Za svoj je rad višekratno nagrađivan.