Strieglovo stvaralaštvo predstavit će se s oko 280 radova u više tematskih cjelina, od samih početaka, pejzaža, sisačkih rijeka, preko motiva životinja i mrtve prirode, do manje poznatih kolaža koje je radio neposredno do svoje smrti u 95. godini.

"Tom smo izložbom željeli ukazati na strašno veliku plodnost tog autora, podijeljenu po tematskim cjelinama, od motiva Siska, Kupe, Save, Odre, animalizma i kolaža, ona poručuje da to djelo, svaku temu i tehniku s vremenom treba valorizirati", rekao je kustos Zoran Burojević iz Gradske galerije Sisak.

Burojević kaže kako je Striegl bio samozatajan i nije volio svjetla pozornice, pa je ovo prilika da se pokaže koliko je bio važan u povijesti hrvatske umjetnosti. "Sada nam prethodi velika bitka da dokažemo njegovu veličinu", istaknuo je.

"Stvarao je 80 godina, što je jako dugo, stvorivši ogroman opus koji je neopterećen tehnikama i temama, a slikao je svoj grad kojim je svakodnevno prolazio. Radio je jako puno do posljednjeg dana, zadnji kolaž ostao je nedovršen na njegovom stolu prije nego što je umro", ustvrdio je Burojević.

Po njegovim riječima, Striegl je bio talentiran mladić, već za gimnazijskih dana portretirao je Siščane i sa svojom mapom otišao na Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu. Najprije je bio u klasi profesora Tartaglie, potom i Becića, a već tada je zapažen njegov talent - Hegedušić ga je tražio da mu bude suradnik u projektima.

Izvijestio je da se u umjetnikovoj rodnoj kući, koju je Grad Sisak otkupio 2010., radi suvremeni muzejsko-galerijski prostor koji bi trebao oslikati i način života u Sisku s početka prošlog stoljeća, njegovo odrastanje u toj kući i dvorištu, odlazak na Akademiju i povratak u Sisak gdje je dugo radio kao profesor likovnog odgoja, a još ga se i danas sjećaju njegovi učenici.

Striegl kao William Turner hrvatskog kontinentalnog pejzaža

Po riječima Miroslava Gašparovića, ravnatelja MUO i kustosa izložbe, ta izložba nakon dva desetljeća na zasluženo mjesto u našoj kolektivnoj memoriji vraća umjetnika čiji je razvojni i životni put nevjerojatno miran i u suglasju s njegovom skromnom i samozatajnom prirodom.

"Želja nam je predstaviti ovog umjetnika u svoj kompleksnosti i raskoši njegova talenta, koja je dosad zapravo bila poznata tek manjem broju poštovatelja u njegovu Sisku te tek ponekom izvan njega", napomenuo je.

Gašparović smatra kako je Striegl uspio izbjeći 'nestajanje' s likovne scene nakon povratka u rodni kraj, kakvih je primjera mnogo u hrvatskoj povijesti umjetnosti, jer su njegov umjetnički nerv i poriv bili dovoljno jaki da mu, unatoč nizu krajnje nepovoljnih životnih okolnosti, omoguće umjetničko sazrijevanje i razvitak.

Kaže kako je on proživio vrlo intenzivan i uzbudljiv umjetnički život o čemu svjedoči enormni, raznoliki opus "prepun iznenađenja, preokreta, istraživanja, nedoumica, pobjeda i poraza."

"Slavo Striegl osigurao si je zavidno mjesto na hrvatskom slikarskom Parnasu, dosegao visine koje su bile nedohvatne mnogim slikarima poznatijim od njega i za njega bi se zaista s uvjerenjem moglo konstatirati da je postigao ono čemu je Ljubo Babić desetljećima težio i propagirao kao 'naš izraz', odnosno slobodno se može zaključiti da je bio William Turner hrvatskog kontinentalnog pejzaža", ustvrdio je.

Cijeli život stvarao u rodnom Sisku

Slavoljub Slavo Striegl (Sisak, 1919.-2014.), rodio se u obitelji mesara, a još je od gimnazijskih dana zapažen po svom likovnom talentu. Iz rodnog grada odlazi na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, o čemu su pisale i "Hrvatske novine" 1939. u vijesti "Siščanin primljen u umjetničku akademiju".

Studenti s Akademije likovnih umjetnosti su do mobilizacije, u lipnju 1943., bili pošteđeni ratnih zbivanja, no tada su bili pozvani da se jave u Zagrebački zbor na Savskoj cesti, te je formirana "Prosvjetna bojna", poslana na osnovnu vojničku izobrazbu u Varaždin.

U isto vrijeme profesor Krsto Hegedušić osniva grupu koja bi radila na pripremama za izradu fresaka za crkvu u Mariji Bistrici, a iz odjela ratnog slikarstva pozvao je i Striegla.

Nakon završetka Akademije i povratka s Križnog puta Striegl sve svoje vrijeme posvećuje slikarstvu radeći u ateljeu pored obiteljske kuće, no kada nakon konfiskacije gubi atelje, počinje raditi na Gimnaziji kao profesor likovnog odgoja.

Prvu samostalnu izložbu izvan Siska imao je 1971. u Karlovcu s akvarelima, a prvi značajniji presjek njegova rada bila je retrospektivna izložba u Muzeju Sisak 1979. Velikom retrospektivom prvi put je bio predstavljen 1997. u Meštrovićevu paviljonu, a priredio ju je njegov kolega s Akademije, akvarelist i putopisac, akademik Matko Peić te Zoran Burojević.

Izložba, koja se u MUO može razgledati do 27. listopada, realizirana je u suradnji s Gradskom galerijom Striegl iz Siska. Autori su joj, po umjetnikovoj želji, Miroslav Gašparović, koji je dao kritički pregled, Zoran Burojević koji je predočio umjetnikov život i djelo, dok su Željko i Lana Kovačić napravili vizualni identitet i postav izložbe i kataloga.