Ma koliko banalnim se moglo činiti pitanje ‘A što vi mislite o ljubavi?’, koje su srednjoškolci postavili književnici Olji Savičević Ivančević prilikom razgovora o njezinu romanu ‘Pjevač u noći’, njezina začuđenost toliko direktnim pitanjem postavljenim pred kraj iscrpnog razgovora možda najbolje pokazuje spremnost djece da čitaju, da razumiju ono što su pročitali i da su o tome spremni i te kako kvalificirano diskutirati. Preduvjet je samo jedan: da im se ponudi literatura koju razumiju, s kojom se mogu identificirati, pronaći u njoj svoje strahove i dvojbe. Ili da, kao što je to bio slučaj, sami odaberu roman koji žele pročitati i razgovarati o njemu.

Na koja pitanja današnji srednjoškolci traže odgovore? Ako je i započelo ‘školski’, klasičnim pitanjem je li već kao dijete znala da želi postati spisateljica, svako sljedeće otkrilo je nevjerojatnu zrelost ovih zagrebačkih tinejdžera koji su iskočili iz očekivanog kalupa sata lektire. Potkovane citatima, hrpom informacija o dosadašnjem autoričinom radu, zanimalo ih je odakle toliki strah u ljudima, je li moguć život bez predrasuda, donose li romani ‘Pjevač u noći’ i ‘Adio kauboju’ samo sliku Splita ili cjelokupnog hrvatskog društva, što ima reći o govoru mržnje, što o monogamiji, što znači poruka da u ratu nema ništa herojsko... Pred njom su u tom trenutku bili čitatelji koji su toliko studiozno zaronili u njezin opus da su bez ustručavanja tražili pojašnjenja skrivenih značenja, metafora, naziva. Svih onih tema s kojima žive danas i ovdje, a koje su pročitali i u njezinim knjigama. ‘Ne znamo ni mi pisci sve o svojim knjigama ni o svom liku’, odgovorila im je autorica.

Susret srednjoškolaca, njih nekoliko stotina, i književnice Olje Savičević Ivančević zbio se u zagrebačkom Kinu Europa na programu Književna matineja, koji Festival svjetske književnosti organizira četvrtu godinu zaredom. Program je u prvoj godini održavanja uključivao 12 srednjih škola, broj se svake godine povećavao, a ove godine u njemu će sudjelovati njih 20. Zaključno s ovogodišnjim izdanjem Festivala, obradit će 13 suvremenih hrvatskih pisaca, a recept je jednostavan: jedna škola je domaćin i priprema program, učenici tijekom ljeta marljivo čitaju odabranog pisca, pripremaju prezentaciju te moderiraju razgovor, a publiku čine njihove kolege. Ovo događanje vodili su učenici zagrebačke X. gimnazije, a u publici su bili njihovi vršnjaci iz Gimnazije Tituša Brezovačkog te 16. i 18. gimnazije.

Ima li među njima onih koji se švercaju? Kao i u svakom razredu - nekolicina nestašnijih je odlučila i prije zvona izaći iz dvorane, prvi su redovi ostali nepopunjeni. No činjenica je da je u ove četiri godine projekt Književne matineje otvorio priliku da barem četiri tisuće srednjoškolaca uživo upozna nekog domaćeg autora, ukupno njih 13, brojni od njih pročitali su makar jednu njegovu knjigu, a sigurno je da će gotovo svi pamtiti susret s piscem. Kao što je na kraju razgovora s učenicima rezimirala autorica: ‘Mladim ljudima treba dati priliku da zavole knjigu.'

Zašto je to danas važno? Prisjetimo li se ne tako davnog rušenja kurikularne reforme, koje je, među ostalim, izvršeno preko leđa nekih suvremenih hrvatskih pisaca proglašavajući ih nepodobnima za školski program ili pričom da oni ne zaslužuju zauzeti mjesto navodno izgnane ‘Judite’ Marka Marulića, iznimno je važno čuti djecu, njihov izbor knjiga i tema koje ih zanimaju. Sve to ne bi li se bilo korak bliže poticanju stvaranja čitalačke publike.

U situaciji u kojoj se cijela izdavačka scena pokušava izvući iz propasti, kada je prijetilo to da će trajno nestati gotovo sve knjižare, ovi srednjoškolci pokazali su da stvar može funkcionirati, samo se treba malo potruditi. Oni su naime cijelo ljeto sa svojim profesoricama čitali i iščitavali, istraživali i bilježili, a konačni rezultat nije toliko teško dohvatljiv - idealan sat lektire na kojem je profesorica sjedila u publici, a književnica je mogla samo strepiti što će je sljedeće pitati. Ni banalno ni štreberski, vjerojatno onako kako bismo zamislili idealnog čitatelja ili, obrnuto, onako kako bi ulogu čitanja vidjeli srednjoškolci - da im odgovori na pitanje koje si postavlja i junakinja romana Olje Savičević Ivančević: 'Zašto mladi ljudi žive kao besmrtni?'