Predstava Ulica Vandenbranden 32 u režiji Gabriele Carrizo i Francka Chartiera savršen je spoj plesnog, tjelesnog i glazbenog teatra, a početni impuls, kao i u drugim predstavama Peeping Toma, krenuo je iz scenografije koju potpisuju Nele Dirckx, Yves Leirs i Frederik Liekens. Prostor oblikovan nalik renesansnom trgu mjesto je susreta i sukoba, ali i aktivni sudionik radnje s vremenskim nepogodama poput olujnog nevremena, kiše i snijega, koje iniciraju razvoj dramske radnje oblikujući vanjske sukobe izazvane unutarnjim turobnostima.

Scenografiju omata golema ciklorama koja predstavlja tamno uskovitlano nebo kao čvrsti zid obrane od sunca i (životne) vedrine. Prostor igre zaokružen je, odnosno izoliran od svijeta, trošnim limenkama u kojima žive likovi koji vode društveni i emocionalni život na snijegom prekrivenoj ulici iz naslova.

Turobnost i hladnoća prostora duboko su ukotvljeni u individue čiji se usamljeni životi međusobno dotiču tek površinski. Ti međuljudski sudari su okidači dubokih boli, patnji i poremećenosti izrečenih na sceni instinktivnim, podsvjesnim (plesnim) pokretima.

Dramski sukobi razvijaju se oko trudne Marie Gyselbrecht, koja ih dodatno pojačava izvedbenom suzdržanošću i kalkulantnošću. Dok Seoljin Kim, izuzetno elastičan, mekan i duhovit u pokretu, pokušava doći do njenog srca, Marie zaskakuje zauzetog Josa Bakera koji je pokretom odlično dočarao pokvarenost karaktera i gotovo sadistički odnos prema Sabine Molenaar s kojom živi.

Josov i Sabinin odnos svodi se na stalne izljeve njegova bijesa, tek u rijetkim trenucima potisnute i prikrivene lažnim idilama. U jednom od emocionalnih pucanja, izuzetno savitljiva Sabine pokazala je na sceni nevjerojatan plesni solo u kojemu je izmiješanošću udova prenijela na van slojevitost i lomove lika koji tumači. Dodatni okidač Josovih trenutaka ludosti je novi susjed Hun-Mok Jung, koji je bio izuzetno čvrst i siguran u pokretu naslonjenom na elemente borilačkih vještina. Sve te dramske prepletaje vođene bez riječi, pjevački je pratila i komentirala odlična Euridike de Beul.

'Ulica Vandenbranden 32' izuzetno je dobro usklađena u svim elementima, odlično oblikovana u gradaciji napetosti, ritmički mudro složena u izmjenama bura, lažnih idila, zatišja i daljnjih kulminacija te odlično riješenih scenskih efekata, uz tehnički savršene i izuzetno usklađene izvođače.

Kao takva, predstava je bila prava kazališna poslastica za otvaranje osmog Festivala svjetskog kazališta. U subotu u HNK od 19:30 sati možete pogledati drugu izvedbu predstave Peeping Toma te predstavu Moj tajni vrt Festivala d'Avignon u režiji Stanislasa Nordeya i Falka Richtera - u ZKM-u, s početkom u 20 sati.