Kada je prošle godine Disney predstavio novu filmsku verziju 'Male sirene' s mladom kantautoricom Halle Bailey u naslovnoj ulozi, masa Amera - a i šire - dobila je mlade. Kao, dosta više s tim woke prenemaganjima, UNIŠTAVATE NAM TRADICIJU! Mala sirena u filmu bila je, naime, tamnije boje kože nego u dosadašnjim ekranizacijama. I sad, to je bio razlog da se odmah poludi i počne sa spikama o uništavanju tradicije, što je već samo po sebi smiješno jer 'Mala sirena' zapravo uopće nije nikakve američke, nego danske tradicije, ali ajde dobro, Hans Christian Andersen globalno se proslavio svojim bajkama, odrasli smo na njima i u Danskoj i u Miamiju i u Zagrebu i na Kamčatki. I da, okej, dosad su je svi uglavnom zamišljali kao bijelu, vjerojatno ju je tako zamislio i Andersen, ali šta s tim, u čemu je frka?

Ide li se možda protiv prirode, jer smo svi vidjeli sirene u 'Opstanku' ili akvariju pa znamo da su bijele kože? Nekoga vrijeđa to što je tamnoputa? Svi dosad izmaštani likovi u ekranizacijama točno su onakvi kakvi su bili u knjigama? Pepeljuga je imala baš svijetloplavu haljinicu kao u Disneyjevu crtiću? Ana Karenjina je u filmovima i serijama promijenila fizionomije i boju kose od Grete Garbo do Sophie Marceau i Keire Knightly. Da ne govorim o svim onim kipovima Isusa na kojima dotični ima plavu kosu i oči, iako je malo vjerojatno da je tako izgledao, s obzirom na to da je bio s Bliskog istoka.

Umjetnost, ljudi. Fikcija. Mašta. Sve dok baš ne snimamo filmove o, štajaznam, Brežnjevu, Margaret Thatcher i Indiri Ghandi pa ih prikažemo kao brazilske plesačice na karnevalu, mislim da su sve varijacije u prikazu likova okej. Pogotovo kada ti likovi nikada i nisu bili stvarni.

Gle! Crnci u 'Bridgertonu'

Najnovija opsesija glede rasne raznolikosti koja silno uznemiruje 'zdravorazumski' sentiment prosječnog gledatelja ona je gdje se, u Netflixovoj seriji 'Bridgerton', koja se kakti odvija u regentsko doba u Engleskoj, postoji podosta crnačkih likova. Ljudi sličnog senzibiliteta kao oni koje je zasmetala crna mala sirena, ali ovaj put i oni kojima nije - sada se pozivaju na to da je to nemoguće jer ljudi crne kože u Engleskoj 19. stoljeća nisu mogli ni primirisat bjelačkom javnom prostoru, a kamoli aristokraciji. Povijesna nepreciznost! - viču. Još jedna glupa woke intervencija u kulturu! - jauču po medijima i društvenim mrežama. Naišla sam čak i na komentare da se time iskazuje nepoštovanje prema ljudima drugih rasa jer se zanemaruje povijest rasizma na Zapadu.

Majko Isusova. I to ona plava, s plavim očima.

Bilo je i sličnih prigovora na seriju 'Velika', što možda ima malo više smisla jer je to serija o ruskoj carici Katarini Velikoj, ali zapravo uopće nema smisla jer je autor Tony McNamara priču svoje serije začinio brojnim anakronizmima i više se orijentirao na sve apsurde i blesave situacije koje je proizvodila vladavina žene u doba kad su žene smjele vladati samo iz sjene, pa nam je tu poantu često prikazivao današnjim rječnikom i suvremenim elementima. No i tu je bio problem to što je jedan od caričinih najbližih suradnika, Orlo, bio 'rasno nejasnog porijekla', što su se po ruskom dvoru šetali livrirani crnci i truć bla.

No kraljica Charlotte i zavodnik Simon u 'Bridgertonu' najpopularniji su problem otkad je popularna serija očarala populus. Producentica Shonda Rhimes i autori serije sa svojom su maštarijom o svijetu iz prošlosti u kojem čak i publika drugih rasa osim bjelačke može pronaći nekoga tko izgleda kao oni - jako uznemirili milijune stručnjaka za povijest diljem svijeta. Otkud sad crnci na engleskom dvoru i u engleskom visokom društvu devetnaestog stoljeća? Pritom ih hrpa anakronizama tipa toga da se brojni likovi u 'Bridgertonu' ponašaju kao da su likovi iz 'Tračerice' nimalo ne smetaju. Tu im je okej da im se jedna kostimirana serija obraća suvremenim jezikom da bi im jače dočarala priču. Tu im je okej što su likovi nalik njima DANAS. Ali sačuvaj bože druge boje kože. To, kažu, gazi povijest i tradiciju. To je, kažu, nelogično.

Dušice drage, nelogično je i da junakinje u krinolinama koje dosežu samo do prsa imaju obrijane pazuhe. Jer ni to nije historijski korektno. Ali to nije problem. Problem je crna kraljica Charlotte, žena ludog kralja Georgea, za koju čak i postoji historijski trač da je stvarno bila druge boje kože. Ali to lagano Shondino golicanje mašte s mogućnošću da su se engleskim visokim društvom 19. stoljeća MOŽDA IPAK muvali i pokoji pripadnici nebijelih rasa - e, to je problem. I svi su odjednom jako zainteresirani za povijesnu autentičnost. Pogotovo je to smiješno u Hrvatskoj, čija je kultura prepuna povijesnih mitova, od navodno korčulanskog porijekla Marca Pola do prozivanja svakojakih lokalnih warlorda velikim kraljevima. Nemojte me.

Sistemski rasizam - izvor svih problema

Pravo porijeklo takve sablazni nad woke petljanjem po povijesti nije nikakvo obožavanje povijesti ni tradicije ni autentičnosti ni uvjerljivosti. Pravo porijeklo te sablazni jest sistemski rasizam. Jer da, oni kojima to smeta su rasisti. Ne, ne kažem da je riječ o likovima i likicama koji bi linčovali crnca, pretukli Roma, zabranili kćeri da se uda za Nepalca i za svaku kinesku riječ podrugljivo govorili ping-pong (premda ima i takvih). Riječ je o rasizmu koji su mnogi na Zapadu udahnuli već pri rođenju, odnosno apsorbirali s kulturom, okruženjem i - sistemom, koji je, nažalost, i dalje podosta rasistički.

Taj nas sistem stoljećima navikava na to da je javni prostor, pa i fikcija - primarno bjelački. I malo nas je koji smo imuni na takav sistemski refleks. No ono što masa ljudi nesviklih na promjene i nesklonih samopropitivanju ne shvaća jest ona famozna američka poruka . 'Check your privilege'. S malo proširenim značenjem, to bi značilo da bismo u takvim situacijama, kad nam 'smeta' ovakva pojava, trebali provjeriti s koje pozicije govorimo. A u slučaju iritacije time što se u jednu FIKTIVNU televizijsku priču ubacuju likovi kakvi možda povijesno u toj priči ne bi bili - govorimo iz pozicije privilegije, iz pozicije naviknutosti na to da je u svim pričama o prošlosti - davnoj ili nedavnoj - većina likova bijela. A kreativno smišljanje svjetova u kojima je čak i naša prošlost drugačije izgledala niti je sablažnjivo niti je glupo niti je isprazno, kvazi-politički korektno prčkanje po povijesti. Ono je mašta, zamišljanje raznolikijeg svijeta prošlosti.

Zgražavanje nad time otprilike je jednako kao i kad su se neki fanovi 'Zvjezdanih staza' - inače poprilično inkluzivne franšize - bunili na crnca Vulkanca (Tuvoka u 'Zvjezdanim stazama'). Dominantni bijelci drugim su rasama već oduzeli vidljivost u stvarnoj prošlosti. Zar im je moramo oduzimati i u onoj fiktivnoj?