Božićni maraton otvorila je Vjera Balen-Heidl, zaslužna za sjajne prijevode dviju zbirki čuvene američke majstorice kratkih priča Lucie Berlin, 'Priručnik za spremačice' i 'Večer u raju', objavljenima u izdanju OceanMora. Trenutno radi na dosta nepoznatom romanu Georgea Orwella, koji se, kako nam je rekla, ne može mjeriti s '1984' i 'Životinjskom farmom', ali svakako ima svojih draži.

'I sam autor imao je rezerve prema ovom svom djelu i rekao je iskreno da ga je pisao jer nije imao novca, a ja ga možda baš zato i prevodim', rekla je Balen-Heidl, dodajući da su roman, unatoč mišljenju samog Orwella, mnogi ondašnji kritičari jako nahvalili.

'Lionel Trilling, primjerice, rekao je da je roman izvrstan, Norman Mailer je bio oduševljen. Protagonist romana jako je neobičan. George Orwell je, kako je poznato, bio jako angažiran i kritičan prema društvu pa je i njegov lik u romanu takav i to toliko dosljedan u svojoj kritici društva da odlučuje ostaviti dobro plaćeni posao jer mu se novac gadi. Ta odluka, naravno, ima svoj obol', kaže prevoditeljica koja se dosta borila sa samim naslovom romana - 'Keep the Aspidistra Flying'.

'To je na tragu izraza 'keep the flag flying', ali u slučaju 'Keep the Aspidistra Flying' razni prevoditelji iz drugih zemalja svi su ga drugačije prevodili. Mislim da ću ja ostati na naslovu 'Ne daj se aspidistra'. Aspidistra je biljka koja kod Orwella simbolizira malograđanštinu', pojasnila je Balen-Heidl koja knjigu prevodi za Šareni dućan.

Na pitanje o svome poslu, rekla je da će samo citirati pisca Bekima Sejranovića.

'Rekao je da je puno lakše biti pisac nego prevoditelj. Pisac, naime, svoju knjigu može pisati i deset godina, a prevoditelj ima svega nekoliko mjeseci da obavi svoj posao. Ali, nisam to rekla ja, nego Sejranović, koji je bio i pisac i prevoditelj', kaže Vjera Balen-Heidl.

S njom na maratonu bila je i Željka Somun, koja za OceanMore prevodi knjigu jednog od najzanimljivijih mladih francuskih pisaca Jean-Baptistea Del Amoa, 'Règne animal'. Izvorno je to djelo objavljeno 2016., a kritika ga je ocijenila kao iznimno moćan prikaz siromašne obitelji u ruralnoj Francuskoj 20. stoljeća.

Somun iza sebe ima i prijevod 'Klasičnih priča, da se bolje spoznaš' Jorgea Bucayja, publicistički hit koji je objavila Fraktura ove godine, a najdraže joj je, kaže nam, bilo raditi na 'Patriji', romanu jednog od najcjenjenijih španjolskih pisaca Fernanda Aramburua, objavljenom kod istog izdavača ove godine.

'Nakon 20 godina prevođenja, to je djelo koje me ipak najviše oduševilo, a autora sam i upoznala kad je ove godine dolazio na Festival svjetske književnosti u Zagreb', kaže Somun dodajući da je danas općenito prevoditeljima jako lako uspostaviti kontakt s piscima, u slučaju da trebaju savjet oko nekog posebno škakljivog dijela knjige.

Za samo prevođenje pak kaže da je poput zaljubljenosti.

'Uvijek su tu neki usponi i padovi, stalno nešto sumnjaš, stalno si nesiguran, ali se unatoč svemu, uvijek nadaš najboljem', zaključuje.

Za Frakturu trenutno prevodi i mlada Sandra Ljubas koja je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 2017. diplomirala njemački jezik i književnost te švedski jezik i kulturu, prevoditeljski smjer. Sada studira na Poslijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru, na smjeru Filologija - jezikoslovlje.

'Počela sam prevoditi odmah nakon završetka fakulteta. Oprijedijelila sam se za književno prevođenje, a sa švedskog je trenutno velika potražnja. Sad sam u prijevodu romana '1794' švedskog pisca Niklasa Natt och Daga, nastavku njegovog povijesnog trilera 'Čuvar i vuk', koji sam također prevela za Frakturu', kaže Ljubas.

Još jedna mlada prevoditeljica, Ela Varošanec, rekla nam je da radi na prijevodu argentinske autorice Samante Schweblin s kojom se već upoznala prevodeći njezin napeti triler o uznemirujućoj strani novih tehnologija, 'Sezona kentukija'. Nova knjiga zbirka je priča 'Sedam praznih kuća', koju je Schweblin objavila 2015. i za koju je dobila nagradu Ribera del Duero za kratku prozu.

Varošanec je španjolski, koji je, kaže veoma izazovan za prevođenje, uz studij na Filozofskom fakultetu, usavršavala i u Meksiko Citiyu gdje je pohađala Tecnológico de Monterrey, jedno od najprestižnijih meksičkih sveučilišta. Uz to, provela je pola godine na usavršavanju na Sveučilištu Complutense u Madridu. Najveći prevoditeljski izazov dosad bio joj je 'Labirint duhova' španjolskog pisca Carlosa Ruiza Zafóna, završnica njegove popularne sage o Groblju zaboravljenih knjiga. U 'Labirintu' se napokon razotkrivaju sve zagonetke iz ranijih dijelova sage, 'Sjene vjetra', 'Anđelove igre' i 'Zatočenika Neba', pa je knjiga, kad je izašla 2017., bila ne samo najiščekivaniji Zafónov roman, nego i njegov najobimniji.

''Labirint duhova' ima više od 800 stranica pa je jednostavno psihološki zahtjevno bilo provoditi toliko vremena u tom autorovom svijetu', kaže Varošanec koja iza sebe ima i prijevod 'Spaljenih' Antonija Ortuña.

Prevoditeljica Lidija Milenkov Ečimović trenutno je u radu na knjizi Lare Prescott, 'The Secrets We Kept', koju prevodi za Znanje. Radi se o autoričinom prvijencu, kaže, koji se dijelom može čitati i kao neautorizirana biografija Borisa Pasternaka, kreatora čuvenog 'Doktora Živaga'. Za Znanje trenutno prevodi i Dean Trdak, koji već petnaestak godina prevodi s engleskog, talijanskog i portugalskog. Sada je na 'Almost blue', krimiću talijanskog pisca Carla Lucarellija o serijskom ubojici koji terorizira Bolonju.

Ljubitelje britanske književnice Rachel Cusk i njene trilogije 'Oris', koju je svjetska kritika pozdravila kao jedan od ključnih događaja u pripovjednoj prozi prvih desetljeća 21. stoljeća, razveselit će to što njena hrvatska prevoditeljica Vlatka Valentić trenutno radi na trećem i završnom dijelu 'Orisa', knjizi 'Kudos' iz 2018. Izlazi u izdanju Vuković&Runjić za koji i Tanja Tarbuk sprema zbirku kratkih priča najvećeg živućeg brazilskog pripovjedača Rubema Fonsece, 'Amalgam'.

Anja Majnarić, koja iza sebe ima prijevod šest knjiga 'Moje borbe' Karla Ovea Knausgårda, za Ljevak prevodi ponovno autoricu iz Norveške, hvaljenu i nagrađivanu Vigdis Hjorth i njenu 'Oporuku' dok Ita Kovač također za Ljevak dovršava knjigu 'Adua' talijanske književnice Igiabe Scego.

U izdanju Vorto Palabra iduće godine očekuje nas i roman Williama Goldinga, autora slavnog 'Gospodara muha'. Radi se o 'Nasljednicima', autorovom drugom romanu iz 1955., koji prevodi Ivana Ostojčić. Adrian Cvitanović za Disput priprema 'Dnevnik pisan noću', poljskog pisca, novinara i političkog emigranta Gustawa Herlinga-Grudzińskog, koji je preminuo u Napulju 2000. Spomenuti dnevnik vodio je više od dva desetljeća, od 1970-ih.

Hena com također sprema poslasticu, roman austrijskog pisca Clemensa Johanna Setza 'Indigo', na čijem prijevodu radi Dalibor Joler. Za one koji vole poeziju, Mate Maras za Hrvatsku sveučilišnu nakladu prevodi sonete talijanskog pjesnika Giuseppea Gioachina Bellija, jednog od najvećih umjetnika europskog romantičnog realizma kojim se oduševljavao i Gogolj. Njegovih 2279 soneta na rimskom dijalektu, napisanih od 1830. do 1847. satira su na papinsku državu viđenu očima bijednog puka.

Kod Frakture će se, osim spomenutih, iduće godine moći naći i 'Šutnja bijeloga grada' Španjolke Eve García Sáenz de Urturi, u prijevodu Silvana Roglić te 'Podrijetlo' Saše Stanišića koje prevodi Anda Bukvić Pažin, koja iza sebe ima prijevod knjige 'Manji smo boemi' irske književnice Eimear McBride. Za njega je ove godine dobila nagradu Iso Velikanović. Stanišić je, kaže prevoditeljica, rođen u Višegradu, ali od 1992. živi u Njemačkoj, a najpoznatiji je po romanu 'Uoči slavlja' za koji je osvojio je jedno od najznačajnijih njemačkih literarnih priznanja, nagradu Sajma knjiga u Leipzigu.

Ana Badurina pak radi na prijevodu 'Dobre krvi', romana Francesce Melandri, talijanske spisateljice i filmašice čiji je drugi roman 'Viši od mora' iz 2012. Fraktura kod nas objavila 2014., također u prijevodu Ane Badurine.

'Radni uvjeti književnih prevodilaca u Hrvatskoj i dalje su, nažalost, veoma loši', kaže nam Badurina.

'Nekoć je bilo uobičajeno da se isplati avans, pa onda ostatak honorara po predaji teksta, a danas ne samo da nema avansa nego i isplata kasni po pola godine, što znači da se očekuje da godinu dana živite od zraka. Honorari su usto često toliko mali da se rijetki prevodioci odlučuju živjeti isključivo od književnog prevođenja, nakladnici prečesto zadržavaju najveći dio nacionalnih i međunarodnih potpora namijenjenih prevoditeljima, a uza sve to sam se rad književnih prevodilaca često omalovažava, ne prepoznaje i ne cijeni', kaže Badurina dodajući kako je to vidljivo i iz činjenice da se prevoditeljevo i prevoditeljičino ime i dalje izostavlja u katalozima i promotivnim izdanjima, newsletterima, pozivnicama na promocije prevedenih književnih djela pa i samim književnim promocijama iako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima to vrlo jasno nalaže.

'Izlika kojom se nenavođenje najčešće opravdava tehničke su zadanosti poput nedostatka rubrike za prevoditelja u internetskim katalozima, no u takvim slučajevima prevoditelj ili prevoditeljica mogu biti navedeni kao jedan od autora ili jedna od autorica jer im Članak 6. spomenutog Zakona priznaje to pravo', kaže Badurina.

Društvo hrvatskih književnih prevodioca sustavno radi na poboljšanju društvenog i financijskog položaja književnih prevodilaca kao autora književnog prijevoda, ističe, a među posljednjim inicijativama je tzv. 'Pečat kvalitete', koji će, prema dizajnu Erika Burića, nakladnici lijepiti na djela koja dobiju DHKP-ovu godišnju nagradu za najbolji prijevod 'Josip Tabak'.