Art direktorica, dizajnerica i ilustratorica Imelda Ramović na dizajnerskoj je sceni najpoznatija kao polovica višestruko nagrađivanog studija Mireldy, koji je 2010. osnovala s Mirelom Hadžijusufovićem, s kojim od 2004. surađuje u području oglašavanja, umjetnosti i kulture, glazbene i modne industrije. Projekt 'U spomen spomenicima' zapravo je njezin diplomski rad na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti, a riječ je o seriji plakata koji tematiziraju spomeničku baštinu posvećenu sjećanju na revoluciju i Narodnooslobodilačku borbu. U ovoj fazi Ramović je odabrala 20 spomenika s područja bivše Jugoslavije, koje je ilustrirala na temelju fotografija iz vremena njihova nastanka. Osim kao plakate, sve ih se na okupu može pronaći u knjizi koja pokazuje u kakvom su stanju spomenici danas.

Iz Bosne i Hercegovine u pitanju su spomenici Miodraga Živkovića na Tjentištu, Dušana Džamonje na Kozari, Boška Kućanskog na Makljenu, Ljubomira Denkovića na Grmeču, Mirka Ostoje u Glamoču, Mirka Radulovića u Bravskom, Bogdana Bogdanovića u Garavicama, Petra Krstića na Šušnjaru (Sanski Most), Afana Hozića u zeničkom naselju Smetovi te spomenik u Medenom polju u zapadnoj Bosni. Iz Hrvatske, Imelda Ramović u projekt je uključila spomenik Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu, Vojina Bakića i Berislava Šerbetića na Petrovoj gori, Dušana Džamonje u Podgariću i Rajka Radovića u Podgori. Iz Slovenije tu je Hrib svobode u Ilirskoj Bistrici, djelo Janeza Lenassija, iz Makedonije Ilindenski ustanak u Kruševu (autori Jordan Grabuloski, Iskra Grabuloska i Borko Lazeski), iz Srbije spomenici Vojina Stojića i Gradimira Medakovića na Kosmaju te Miodraga Živkovića i Aleksandra Đokića na Kadinjači. Iz Crne Gore uključen je rad Ljube Vojvodića u Nikšiću.

Kako se javila ideja da se pozabavite baš ovom spomeničkom baštinom?

Kao grafičku dizajnericu privukao me segment tzv. socijalističkog modernizma koji je kao rezultat imao impozantna umjetnička djela što su apsolutno zavrijedila da se njeguje sjećanje na njih. Na našim prostorima imamo neke od najdojmljivijih monumentalnih modernističkih skulptura, koje ne prepoznajemo kao vrijednost, već ih tretiramo kao nešto što se treba zaboraviti. Cilj projekta jednim je dijelom bio odati poštovanje umjetničkom djelu kao takvom, a drugim dijelom podsjetiti da su ti spomenici još uvijek tu, da čekaju da izađu iz zaborava.

Kako ste odabrali kojih ćete 20 spomenika obraditi za početak?

Od njih 20, jedanaest je spomenika s teritorija Bosne i Hercegovine, a razlog za to je što su ilustracije dio mog diplomskog rada na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu pa je na neki način bilo logično da krenem od toga. Iz susjednih država odabrala sam nekoliko reprezentativnih spomenika (za sada), ali to nikako ne isključuje i ostale koje ću uvrstiti u kasnijim razvojnim fazama jer je poanta u tome da se u idućem periodu obradi čitav spomenički korpus.

Jesu li vam neki slični domaći i regionalni projekti pomogli u radu na ovom vašem?

Postoji velik broj regionalnih projekata koji su na različite načine pristupali ovoj temi i svaki od tih projekata je na svoj način važan jer ima za cilj revalorizaciju i zaštitu spomeničke baštine NOB-a. Mene je u velikoj mjeri potaklo na razmišljanje to što sam unazad nekoliko godina primijetila trend globalnog zanimanja za spomenike NOB-a. Stalno sam nailazila na strane publikacije posvećene spomenicima revolucije, putopisne/fotoblogove koji su imali kao temu bivše države SFRJ kao nove 'egzotične' destinacije, što je neposredno opet dovelo spomenike na mapu atraktivnih lokacija koje vrijedi posjetiti. Ti su spomenici nekada i bili iznimno posjećene turističke atrakcije, što je uvelike ekonomski jačalo i područja na kojima su se nalazili. Otud i ideja da kao sastavni dio projekta, a rekla bih možda i najvažniji, bude taj da se realizira mobilna aplikacija koja bi obuhvaćala sve lokacije i potrebne informacije o spomenicima kako bi one potencijalnim posjetiteljima bile dostupne na jednom mjestu, a u svrhu lakšeg razumijevanja ove vrijedne spomeničke baštine.

Kako komentirate odnos prema ovoj baštini u zemljama bivše Jugoslavije?

Smatram da je važno shvatiti da to nije pitanje nikakvog nostalgičnog osjećaja spram nekih prošlih vremena, već je riječ o kulturnoj baštini koja je zavrijedila da bude očuvana i da se njene vrijednosti na dostojan način prezentiraju i valoriziraju.

Koji su daljnji planovi u ovom projektu?

Namjeravam dogovoriti suradnju s platformama koje se duže i ozbiljnije bave tematikom zaštite spomeničke baštine NOB-a kako bi cjelokupni idejni projekt bio adekvatno prezentiran u svim aspektima bitnim za razumijevanje povijesnog, umjetničkog i kulturološkog okvira u kojem su nastali. Trenutno je knjiga štampana u nekoliko primjeraka, a nakon što okupimo tim i pronađemo zainteresirane izdavače, išli bismo u produkciju. To isto vrijedi za web te mobilnu aplikaciju jer je sve povezano.

Kulturnom baštinom bavili ste se i ranijim projektom Glitch.ba.

Da, u pitanju je serija glitchanih etno / tradicionalnih tepiha, koji podrhtavaju na granici digitalnog i analognog, tradicionalnog i suvremenog. Strukturirana repeticija pogreške u digitalnom svijetu spojena je sa strukturom tradicionalnih elemenata. Cilj projekta je oživljavanje autohtonih vrijednosti tradicionalnih tepiha koji su s vremenom postali zapostavljeni, a predstavljali su važnu kulturnu baštinu. Kombinacijom tradicionalnih elemenata i novih digitalnih alata stvorili smo novu verziju tradicionalnog tepiha, koja stare tehnike njegove izrade, vrijednosti i funkciju reinterpretira na suvremen način. Surađivali smo s Regeneracijom iz Zaboka, u okviru projekta Autoportreti, a svaki tepih je unikatan i ručno rađen. Reakcije su jako dobre i trenutno radimo na novoj seriji.

Možete li se osvrnuti i na 'kipuće' plakate Boiling Point, čija je realizacija bila prilično kompleksna? 

Boiling Point je originalan projekt osmišljen kao mjesto druženja sa suvremenim slikarstvom, a namijenjen je afirmaciji mladih likovnih umjetnika i poticanju interesa za slikarstvo kod široke publike. Izazov je bio kako pristupiti izradi materijala za promociju ovakvog događaja u vremenima hiperprodukcije, kad je naglasak stavljen na uštedu i brzinu izrade. Inspirirani procesom nastanka slika, koji je dugotrajan, zahtjevan i pun preispitivanja, naglasili smo ono što publika često zaboravi – slika je mnogo više od onog što u konačnici vidimo. U procesu izrade, koji je trajao tri mjeseca, kuglice stiropora ručno smo izrezivali, bojali i aplicirali na plakate. Tipografija je posebno tiskana u sitotisku. Rezultat je serija 'kipućih' plakata koje nismo koristili kao podlogu za puko plasiranje informacija, nego upravo kao sliku i ideju cijelog projekta.

Iz Sarajeva ste, a već dug niz godina živite i djelujete u Zagrebu. Kako ocjenjujete sarajevsku dizajnersku scenu, postoji li nešto po čemu je specifična, osobito, recimo, u odnosu na zagrebačku? Kako te dvije scene surađuju, prema vašem iskustvu?

Mislim da se te razlike (ako ih i ima) sve više smanjuju. Razvojem društvenih mreža i platformi za dizajn sama lokacija postaje sve manje bitna. To se pogotovo vidi kod novih generacija. Bilo bi nezahvalno svrstavati u okvire bilo kakvu scenu. Naglasak radije treba stavljati na pojedince ili inicijative, bez obzira na njihov geografski položaj.

Koje biste onda zagrebačke i sarajevske kolege ili projekte istaknuli kao omiljene u zadnjih nekoliko godina?

Kvalitetnih kolega ima previše i u Zagrebu i Sarajevu. Možda bi jednostavnije bilo navesti projekte i inicijative kao što su npr. u Zagrebu Vizkultura, DanD, Zgraf, MOP Festival iz Varaždina, Artomat, 36 Mountains, Fu:bar/expo… U Sarajevu je svakako hvalevrijedan Pop-UP Festival, koji je pokrenut inicijativom studenata. Nedavno se u Sarajevu otvorio i kulturni centar Mikser house Sarajevo, multidisciplinarna platforma za razvoj kulture generalno, a samim tim otvara se i prostor za razvoj projekata koji uključuju dizajn (u raznim oblicima). Svakako bih navela i Kreativnu republiku iz Bihaća, festival koji okuplja kreativce iz cijele regije.