Kako smo nedavno pisali, Svenu Adamu Ewinu, kojeg njegovi čitatelji već odavno prate na Facebooku, na kojem redovito - dnevno - objavljuje po nekoliko pjesama, u izdanju V.B.Z.-a izašla je zbirka 'Poeme - Preobrazba i Sentimentalno putovanje'. To je druga knjiga autora koji uporno piše pod pseudonimom SAE, što je dijelom referenca na prvog čovjeka i prvu ženu. Debi - ukoričeni - SAE je imao sa zbirkom pjesama 'Zmijski car' 2015., koju je objavila Matica hrvatska. Iako se nedavno zarekao da više neće davati intervjue, pristao je na nekoliko pitanja povodom svog najnovijeg izdanja u kojem, kako najavljuje, pokušava riješiti enigmu kamenih šara pronađenih u šaci najstarijeg ljudskog pretka, Ardipithecusa ramidusa – Ardija, rođenog u istočnoj Africi prije 4,4 milijuna godina.

Kako je došlo do suradnje s V.B.Z.-om, koji vam je objavio novu knjigu?

Formula je jednostavna: V.B.Z. je ozbiljna kuća, Drago Glamuzina ozbiljan urednik, ja sam ozbiljan autor. Izvrsna suradnja će se nastaviti novom knjigom, nadam se uskoro.

Budući da ne namjeravate javno otkriti svoj identitet, što ćete s promocijama knjige, koje obično zahtijevaju druženje s autorom?

Promocija 'Poema' održat će se krajem rujna u organizaciji nakladnika. Detalje zna Drago Glamuzina, a moje je da navratim inkognito, sjednem u zadnji red i uživam u anonimi. Eto, to ja zovem 'druženje s autorom'.

Nedavno je jedan prijatelj dao naslutiti tko je zapravo majstor grafita Banksy. Bojite li se da će i vas netko blizak tako - slučajno - odati? Kad bi se saznalo tko ste, mislite li da bi se vaš rad drugačije doživljavao?

Ne, ne bojim se da bi me netko mogao otkriti, mada Milan Maćešić tvrdi da zna tko sam. Ni najbliži ne znaju za mene. Uostalom, svako malo čujem da je SAE ovaj ili onaj pjesnik. Već sam negdje rekao da bih glatko zanijekao da sam ja SAE, pa i kad bi mi pokucali na vrata s tom tvrdnjom. Objavljujući ovih šest godina u virtuali, mogu reći da je splasnula prvotna znatiželja čitatelja za mojim stvarnim likom. Svaki čitatelj ima u glavi zamišljenu sliku Svena Adama Ewina i predaje se isključivo uživanju čitanja moje poezije. I poručuju mi: ne otkrivaj se, Svene, samo ćeš pokvariti dojam svojim građanskim imenom.

Što mislite o razotkrivanju identiteta slavne talijanske autorice Elene Ferrante? Zašto je ljudima toliko važno da se zna tko stoji iza riječi?

Ah, moja briljantna Elena Ferrante! Veliko je pitanje koliko je ona stvarno htjela ostati anonimna, a usput potpisivala ugovore i primala na svoj bankovni račun gomilu autorskog novca. Tako da je jednom lucidnom novinaru-strvinaru jednostavno sinulo: prati trag novca! E, vidite, zato ja ništa ne potpisujem. Ne tražim autorski honorar. Ne primam novčane nagrade. Ne javljam se Ministarstvu kulture radi potpore za poticanje književnog stvaralaštva. Jer, što ćemo, anonima zna koštati! Ovdje moram dodati da i među kolegama pjesnicima ima onih koji raskidaju sa mnom prijateljstvo na Facebooku jer neću s njima popiti kavu, a to ide čak uz nevjerojatne uvrede ad hominem.

Koliko mislite da ćete uspijevati u naumu da sačuvate privatnost? I je li dosad bilo situacija da su vas skoro razotkrili ili nekih neugodnih epizoda?

Budite bez brige, ostat ću trajno neotkriven. I neću ići dizati svoje autorske primjerke na nekom mjestu u šumi ili na groblju ili na smetlištu, kao što se šalio predsjednik Matice hrvatske poslije štampanja moje zbirke 'Zmijski car': 'Svene, daj, reci, gdje da ti ostavimo primjerke, garantiram ti da u zasjedi neće biti više od četiri TV kamere.'

Možete li se osvrnuti na novu knjigu, odnosno na poeme 'Preobrazba' i 'Sentimentalno putovanje' - što čitatelji mogu očekivati?

O moje dvije poeme ('Preobrazba' i 'Sentimentalno putovanje') sve je rečeno u sjajnom pogovoru akademika Josipa Užarevića. Valjda će i oficijelna kritika reći koju, mada zasad vlada omerta. Poslije 'Poema' ići će, bar se nadam, zbirka od kojih 250 ljubavnih pjesama u izdanju V.B.Z.-a te knjiga sa 175 soneta u izdanju Matice hrvatske. Dakako, u rukopisu čeka još nekoliko zbirki pjesama. Čak i dvije dječje.

Kako komentirate dosadašnje kritike vaših pjesama i jesu li vam se neke urezale u pamćenje?

O mojoj prvoj knjizi 'Zmijski car' pisani su hvalospjevi, čak su o njoj studenti kroatistike pisali radove kod profesora Krešimira Bagića. No bio je i jedan pogromaški osvrt u Jutarnjem listu, od čovjeka kojega sam neposredno prije toga malo nagazio u formi vs. (pisao je posprdno o Tadijanovićevoj antologijskoj 'Dugo u noć, u zimsku bijelu noć'), a da moju knjigu evidentno nije ni pročitao. Eklatantan izljev kritičarskog bjesnila u prazno. No mi pičimo dalje, gremo mi puntari!

A što je, inače, iza serije tih vaših pjesama u formi vs., svojevrsnih prepjeva ili dijaloga s drugim pjesnicima? Spominjali ste nekad ranije da ćete i njih ukoričiti?

Već nekoliko godina na svom profilu objavljujem u formi vs. 'razgovor' s brojnim pjesnicima, što domaćim, što stranim, što živim, što mrtvim. Ponekad se s njima natpjevavam, ponekad im se rugam, ponekad ih dižem iz zaborava, ponekad s njima suosjećam. Mislim da od domaćih nema nijednog viđenijeg pjesnika s kojim nisam razgovarao u toj formi vs., dakle pjesmom na pjesmu. Sve u svemu, ako se nađe izdavač, bila bi to golema i unikatna knjiga, s više od tri-četiri stotine obrađenih pjesnika. Eto, izdavači, nudim se. Još poezija nij' propala dok mi živimo!

Koliko ste dosad ukupno ili barem otprilike objavili pjesama, otkako od 2011. pišete kao SAE?

Da, počeo sam pisati 2011., u svojoj (?) godini. Moram priznati da muljam s godinama i to vrlo uspješno, tako da me neki drže prištavim studentom književnosti, neki uščuvanim sredovječnim profesorom, a neki pak starcem od kojih 80 godina. A koliko sam dosad napisao ukupno? Ha, valjda preko 3000 pjesama. U prosjeku svaki dan po tri-četiri. To je moj stvaralački turgor, kojeg se ne mogu osloboditi.