Prva njujorška Povorka ponosa iliti Gay Pride održana je godinu dana nakon slavne pobune homoseksualaca u baru Stonewall Inn, kao marš obilježavanja prve obljetnice događaja koji je ustanovio suvremeni LGBT pokret. Ideju za to je dobio aktivist Craig Rodwell, koji je prethodno otvorio kultnu gay knjižaru Oscar Wilde, vozeći se vlakom između Washingtona i New Yorka. Rodwell nije imao pojma hoće li se uopće itko pojaviti na tom protestnom maršu, no kada je prva Povorka ponosa svih vremena krenula, shvatio je da je u njoj par tisuća ljudi, što je za to vrijeme bilo ogroman uspjeh.

Danas bi se pak Gay Pride u New Yorku s pet tisuća sudionika smatrao totalnim fijaskom jer na ulice tijekom ove manifestacije izlaze stotine tisuća ljudi, pa ponekad i milijun, kao prošle godine kada se masovno slavila pobjeda uvođenja bračne jednakosti za istospolne parove. Prošlo je četiri desetljeća i toliko se toga promijenilo na bolje za LGBT osobe u Americi, pa ne čudi i što se pravnica i novinarka Linda Hirshman odlučila svoju kapitalnu povijest LGBT aktivizma nazvati jednostavno – 'Pobjeda'.

'Victory', s podnaslovom 'Trijumfalna gay revolucija', izašla je ovih dana u Americi (u izdanju Harper-Collinsa), te dobila redom odlične kritike zbog sveobuhvatnosti pristupa, ali i odličnoj analizi autorice Hirshman, koja nije samo pobrojala osobe i događaje ključne za uspjeh LGBT pokreta, nego je cijelu napetu i inspirativnu priču pažljivo analizirala. Hirshman je došla do zaključka kako je LGBT pokret vjerojatno najuspješniji u ostvarivanju svojih ciljeva i to u vrlo kratkom vremenskom roku od manje od pola stoljeća, kao i iz početne pozicije koja nije mogla biti lošija. Ipak, sve to se nadišlo ponajviše angažmanom hrabrih pojedinaca, kao i masovnim coming outom LGBT zajednice, koja se izborila za odgovarajuće mjesto u društvu.

Jedan od onih koji su razmišljali unaprijed i vizionarski, te zbog toga i nastradali, bio je Harry Hay, pedesetih godina gorljivi komunist, a ujedno i homoseksualac, koji je osnovao prvu američku gay udrugu Mattachine Society. Hirshman detaljno opisuje unutarnje borbe unutar te udruge – koje su karakteristične za cijelu povijest LGBT aktivizma, ali nisu nikada naštetile njegovim rezultatima – kao napeti triler u kojem na kraju pobjeđuju konzervativne snage, zbog čega se gay revolucija odgađa za petnaestak godina.

No, u 'Victory' ima i mnogo heteroseksualnih ljudi koji su odigrali ključne uloge za ravnopravnost LGBT osoba, poput odvjetnika Davida Boiesa i Teda Olsona, uglednih odvjetnika sa suprotnim političkim stavovima, koji su čak bili i protivnici na sudu u vezi kontroverznih predsjedničkih izbora 2000, kada je George W. Bush sudskom odlukom postao predsjednik umjesto Ala Gorea. Deset godina kasnije Boies i Olson su udružili snage kako bi na sudu porazili Proposition 8, odluku kojom je u Kaliforniji zabranjen istospolni brak. I naravno da su uspjeli, te se sada cijeli slučaj polako, ali neizbježno kreće prema američkom Vrhovnom sudu.

Američki su kritičari oduševljeni knjigom Linde Hirshman, koja je dobila pohvale od New York Timesa preko Salona do raznih alternativnih medija, te se polako pretvara u publicistički bestseler. Hirshman naročito u svojoj knjizi naglašava da se 'društvena promjena s vremenom ubrzava', a u intervjuima u tom kontekstu ističe da joj je 'žao što nije uspjela u knjigu ubaciti i događaje protekle godine, koji su fantastični'. U svakom slučaju, 'Victory' se čini kao obavezno štivo za sve one koje zanima kako se iz najgore moguće društvene pozicije izboriti za poštovanje i ravnopravnost, te time nadilazi LGBT tematiku. A nema sumnje da će jednoga dana slična knjiga obrađivati i hrvatski LGBT pokret, koji je zasad dobio mnogo bitaka, ali još uvijek ne može proglasiti konačnu pobjedu.