Kelčec na prvoj samostalnoj izložbi predstavlja radove iz razdoblja u kojem su, napominje se u najavi, jednakom brzinom umirali Jugoslavija, magazini za koje je radio te tehnologija i pripadajuća industrija 'kemijske' fotografije.

'Odabrani radovi oslobođeni su svrhe i svojevrsnih označitelja vremena i prostora. Sada su to samo portreti, svjedočanstva odnosa fotografa i modela i neke napola mistične upućenosti autora na model i tadašnjeg medijskog sustava koji je to nekako organizirao', ističe se.

Po riječima Emila Matešića, autorov interes ide od ikona urbanog identiteta Zagreba čiji stil je bio jači od njihove potrebe da za sobom ostave neki konkretan trag, pa do izuzetno talentiranih ljudi koji su 'dotakli mnoge od Vardara pa do Triglava, da bi na koncu s jednakom strašću pred objektiv stavio i potpuno anonimne djevojke prepoznavši u njima fotografsku vrijednost'.

Kelčec je četrdeset godina kontinuirano radio kao urednik fotografije ili fotograf u časopisima ili magazinima u kojima su te fotografije korištene.

Matešić ga u predgovoru izložbe naziva "draguljem hrvatske portretne fotografije', ali i autorom kojega je motiv nekada jednostavno htio i kaže da, dvojako obrazovan - kao grafičar na ALU, te kasnije za filmskog i TV snimatelja na ADU, pripada skupini autora s Akademije čija karijera nije filmska, nego fotografska do same srži.

'Ipak, film koji on snima već 40-ak godina dugačak je, s puno likova, napetiji od turske sapunice, životniji od Malog mista, i glavolomniji od serije Lost', ustvrdio je Matešić u predgovoru izložbe koja će biti otvorena do 19. veljače.