Tematska izložba, po riječima autorice izložbe i ravnateljice Hrvatskog turističkog muzeja iz Opatije Mirjane Kos, pokazuje kupališnu baštinu kakva se na našim prostorima počela razvijati koncem 19. stoljeća. Kroz fotografije i faksimile razglednica izložba pokazuje početke jadranskoga turizma u Hrvatskoj i onodobnu kupališnu kulturu, te kupališnu arhitekturu pažljivo osmišljenu kako bi se ispunile potrebe srednjoeuropske klijentele, ciljane klijentele turizma na prijelazu stoljeća.

Muškarci su bili odvojeni od žena, a za kupanje je postojala posebna odjeća

″To su bili ljudi koji su trebali infrastrukturu za kupanje, te zahtijevali poštivanje moralnih normi i ćudoređa; dakle, kupanje je moralo biti odvojeno – muškarci su bili odvojeni od žena, a za kupanje je postojala posebna odjeća, posebne čarape, posebne cipele″, pojasnila je Kos.

Kupališta su se nalazila na hridima ili neposredno uz more. Kupališne kućice, koje i danas možemo vidjeti na jadranskoj obali, građene su od kamena, betona i drveta, što se vidi i na razglednicama obuhvaćenim izložbom. Oko njih su se s razvojem turizma počeli razvijati mjesta i gradovi, te su morske kupališne građevine koje danas imamo neizostavan dio urbanističke arhitekture naših turističkih mjesta.

Brojne su zanimljivosti vezane uz početke kulture kupanja u nas, rekla je Kos, pa tako žene nisu smjele u šeširima nositi igle kad su išle u more, a u hlačama su imale ugrađene utege kako im morska struja ne bi dizala odjeću. Većina njih nije ni znala plivati, pa su kupališta bila opremljena konopcima za koje su se kupači držali dok su se namakali u moru.

Kupališta opremljena kabinama, organizirani kupališni red

Sva su kupališta bila opremljena kabinama, imala su organizirane službe spašavanja, kupališni red. ″Dakle, bitna je bila kultura kupanja, ne samo kupališna arhitektura, koja je predstavljala lice grada s mora″, kazala je Kos. ″Nažalost, riječ je o baštini koja je gotovo u potpunosti nestala, budući da su kupališta uglavnom bila građena od drva, te je od stotinjak kupališta do danas sačuvano njih tek još pet-šest″, dodala je.

Kao kuriozitet je navela kupalište na Susku, gdje su kabine bile iskopane u pješčanim dinama što je, kako je reklo, danas manje poznato. Kao jedno od još uvijek postojećih kupališta čiji se nekadašnji izgled može vidjeti i na izložbi izdvaja se ono na Stoji u Puli, a Kos je još istaknula i kupališta u Senju, Svetom Jurju i Karlobagu.

Kao danas još uvijek funkcionalno i u tom smislu najreprezentativnije kupalište izdvojila je Jadriju u Šibeniku, a specifično je i kupalište Banj u Starom Gradu na Hvaru koje je, kako je napomenula, jedino građeno od pravog, bračkog kamena, dok su ostala građena od drva - posljednje je 1989. u požaru nestalo kupalište Angiolina u Opatiji, ujedno i posljednje drveno Austro-Ugarsko kupalište.

Koordinatorica gostovanja Vesna Leiner, muzejska savjetnica pedagoginja, voditeljica Pedagoško - andragoškog odjela MGZ-a, istaknula je kako je gostovanje HMT-a u Zagrebu dio višegodišnje suradnje s Muzejom grada Zagreba, započete već s osnutkom toga jedinstvenog muzeja u Opatiji 2007. godine. Na temelju te suradnje Grad Zagreb je prije desetak godina potpisao s Opatijom i Povelju o suradnji na kulturnom planu, naglasila je Leiner.

″Zagreb je uz Opatiju bio jako vezan u prošlosti pa i sad. Nekad je to bila najbliža destinacija, kao što je i sada. Mi to želimo na neki način i održati″, kazala je. Dodala je kako joj je drago što je izložba realizirana unatoč pandemiji, jer u Zagrebu i u ovim okolnostima ipak ima turista, koje bi ova izložba mogla zaintrigirati da posjete i našu obalu.

Temi izložbe prilagođena su i tematska vodstva stalnim postavom Muzeja grada Zagreba pod nazivom "Stara zagrebačka kupališta", koja će se od 11. do 16. kolovoza održavati u terminima utorak – subota u 11 i u 15 sati, te nedjelja u 10 i u 12:30 sati, a moći će im se besplatno priključiti svi koji kupe redovitu ulaznicu.

Izložba ostaje otvorena do 13. rujna.