Poput Milana Kundere, kolege po peru i sudbini, Vaculik je podržao Komunistčku partiju kada je došla na vlast 1948.

No godine 1967., nakon objave 'Sjekire' (1966.), prvog njegova velikog romana o čovjeku čije simpatije za komuniste nakon Drugog svjetskog rata prelaze u razočaranje doživio je kritičke govore na kongresu pisaca i bio izbačen iz partije.

Ipak je dvije godine poslije bio zamoljen napisati manifest potpore reformistima u KP-u pod liberalnim vodstvom Aleksandra Dubčeka i tako je nastao teskt 'Dvije tisuće riječi' koji su potpisale stotine tisuća ljudi.

Ideje Praškog proljeća pregazili su tenkovi Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta 21. kolovoza 1968. O cinizmu u svakodnevnom životu kakav se živio u godinama poslije progovorio je u komičnome romanu 'Morčata' (Zamorac) iz 1970.

Nekoliko godina poslije Vaculik je bio u skupini disidenata koji su napisali 'Povelju 77' o ljudskim pravima zajedno s književnikom i budućim predsjednikom Vaclavom Havelom

Nakon Baršunaste revolucije 1989., Vaculikove su se knjige naveliko objavljivale te je primio brojne književne nagrade.

'Pamtit ćemo ga kao velikog i hrabrog čovjeka od pera i riječi koji je bio slobodan i neovisan čitava svog života u bilo kojem režimu', rekao je češki premijer Bohuslav Sobotka.

Vaculik je gostovao u Zagrebu 2001. kada se sastao s članovima Hrvatsko-češkog društva, a 2002. sudjelovao je na Sajmu knjiga u Puli. U Hrvatskoj mu je objavljena knjiga 'Kako se prave muška djeca'.