Naša sugovornica studirala je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirala 2008. Za vrijeme studija radila je u raznim arhitektonskim uredima te sudjelovala kroz različite autorske suradnje na arhitektonskim natječajima i radionicama. Godine 2009. seli u Rijeku gdje stiče stručni staž u arhitektonskom uredu Randić -Turato, kasnije Turato.

Od 2012. pokreće samostalnu djelatnost u Rijeci, a njezino je djelovanje fokusirano jednako na fikciju, kao i na stvarnost kroz zauzimanje različitih uloga, ne nužno samo arhitektonskih. Dio je projektnog tima sportske dvorane i trga u Krku koja je osvojila nagradu ”Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje arhitektonskog stvaralaštva 2014. U koautorstvu s Anom Boljar, osvojila je nagradu ”Bernardo Bernardi” za projekt ”Rihub – rasadnik kreativnog g.rada” za najuspješnije ostvarenje na području unutrašnjeg uređenja 2018.

Od 2016. dio je tima koji za projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture osmislio i realizirao program programskog pravca "Slatko i slano". Dio je i tima koji je predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu – 17. Međunarodnoj izložbi arhitekture 2021. godine. Bila je vanjska suradnica DeltaLaba – Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam od njegovog osnutka 2018., a 2022. preuzela je funkciju zamjenice predstojnika DeltaLaba i voditeljice poslijediplomskog specijalističkog studija Urbani studiji.

Trenutačno je otvoren Poziv za novu generaciju studenata postmastera Urbanih studija, kakav interes očekujete? Kako je izgledala prva godina studija, tko su bili studentice i studenti i s kojih fakulteta dolaze na ovaj postmaster?

Sudeći po ''usmenoj predaji“, interes je velik i dolazi iz raznih smjerova. Naravno, od arhitekata i dizajnera daleko najviše, ali i od istraživača iz raznih disciplina društvenih znanosti, kao i od ljudi koji rade u javnim službama gradova, koji vide studij kao priliku za usavršavanje i koji imaju konkretne ambicije za budućnost svojih gradova. Ali, ne bih se htjela ureknuti pa ću odmjereno izjaviti da očekujem da ćemo popuniti upisnu kvotu.

Prva godina završava u listopadu ove godine, tako da još uvijek traje, i iznimno je zanimljiva i uzbudljiva, jer je ostvarenje svih naših priprema jednog jedinstvenog, interdisciplinarnog studija s različitim tipovima obrazovnih procesa - od teorijskih kolegija do metodoloških radionica, niza gostujućih predavanja, istraživanja konkretnog temata, i sada posebno u trećem semestru, razvoja pojedinačnih završnih projekata studenata. Naravno, koliko god se temeljito pripremite za jedan ovakav novi tip studija, uvijek u prvoj godini još gomilu toga naučite; kako najbolje stvari strukturirati, kako najbolje studente voditi kroz tako kompleksan, raznovrstan skup znanja i vještina a da istovremeno vrlo precizno i jasno kroz sve to fokusirano razvijaju vrlo specifičan i konkretan završni projekt. Studij je kroz tu prvu godinu sazrio i sada smo svi puno sigurniji u sve što radimo, jer smo imali prilike i naučiti kako bolje to raditi, ali i zato što smo vidjeli ostvareno, u praksi, koliko je naša ideja studija i koliko su naše teme i pristupi potrebni i bitni za ozbiljno, odgovorno razmišljanje i djelovanje u kontekstu urbanih i općenito društvenih sustava koji su suočeni s vrlo zahtjevnim i kompleksnim transformacijama, tj. možda je preciznije reći krizama.

Tko su studenti Urbanih studija?

Svaka generacija prolazi selekcijski proces za definiranu upisnu kvotu, ali moram reći da je užasno bitno i to da su naši studenti visoko motivirani i zainteresirani. Studenata je devet: četiri su arhitekta, dvije krajobrazne arhitektice, jedna građevinarka, jedna specijalistica za europska prava i diplomaciju i jedna pravnica. Za sada svi iz Hrvatske: četvero studenata dolazi iz Rijeke, troje iz Zagreba, po jedan iz Pule i Crikvenice. Dosta različito društvo, što nam je i cilj, i što je bilo sjajno za doživjeti, način na koji se discipline preklapaju i ponekad sukobljavaju, jer su i preklapanja i neslaganja vrlo plodna istraživački, edukacijski i praktično, ako ste iskreno posvećeni razumijevanju društvene, ekološke i tehnološke kompleksnosti.

Riječ je o interdisciplinarnom studijskom programu, zašto je bitno urbanim prostorima baviti se interdisciplinarno? S druge strane, živimo u eri ekstremne specijalizacije znanja i vještina. Strahujete li u tom smislu za budućnost studija, ili mislite da ćemo se neminovno vratiti na puteve interdisciplinarnosti, zbog kompleksnosti svijeta u kojemu živimo?

Za odgovor na ovo pitanje moram se poslužiti samom kategorizacijom studija prema nadređenim zakonskim aktima. Urbani studiji su interdisciplinarni sveučilišni specijalistički studij. Ovaj oksimoron je točno ta borba između težnje sustava za preciznom specijalizacijom i stvarnih potreba za interdisciplinarnim sagledavanjem kompleksnosti. Isto tako, to je borba između birokratskog aparata koji za cilj ima normizaciju svakog segmenta edukacije i dvosmjerne edukacije gdje je ishod otvorena forma (open-end). To konstantno rivalstvo dva pola unutar Urbanih studija postaje i naš model kako promišljamo, učimo i djelujemo. Ovakav model iziskuje veliku angažiranost svih uključenih, kao da svjesno pristajemo biti voluntary prisoners* ove škole. Moje je mišljenje da je hibridnost, koju razvijamo kroz ove dvije suprotstavljene uloge, budućnost edukacije, ali i načina na koji ćemo morati naučiti živjeti i raditi ako želimo biti aktivno prisutni u ovom svijetu.

Program studija razvio se u okviru riječkog DELTALABA — Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam Sveučilišta u Rijeci. Znamo da je DeltaLab osnovan 2018. godine kao multidisciplinarni istraživački, obrazovni i projektni centar s prvim svojim velikim zadatkom osmišljavanja i provedbe programa "Slatko i slano" u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture u Rijeci. No, možete li dodatno predstaviti DeltaLab našim čitateljima, koje se aktivnosti ondje odvijaju i zašto je ovo mjesto značajno za grad Rijeku?

DELTALAB djeluje kroz dvije povezane osi djelovanja - interdisciplinarni sveučilišni specijalistički studij URBANI STUDIJI, te istraživačku, konzultantsku i arhitektonsku praksu. Kroz obje te osi, misija nam je kritički ispitivati, ali i pragmatično razvijati prostorna i strateška rješenja s ciljem stvaranja uvjeta za radikalno novu, otvorenu i otpornu budućnost. Vrlo smo iskreno posvećeni tome, jer od realnosti naših zajedničkih političkih, ekonomskih i ekoloških krizi nema bijega, i mi želimo biti aktivni sudionici u razvoju boljih sustava. Za to je interdisciplinarnost, u edukaciji i u praksi, ključna, jer su raznovrsni modeli suradnje između disciplina i prilagodljive strukture izmjene i nadogradnje znanja nužni u svijetu nepredvidljivih višestrukih kriza u kojem živimo. Tako da je to jedna od ključnih odrednica našeg rada - DELTALAB okuplja arhitekte, dizajnere, inženjere, poduzetnike, sociologe, kulturologe, filozofe, umjetnike, aktiviste i mnoge druge suradnike, kako kroz edukaciju u URBANIH STUDIJIMA, tako i kroz kratkoročne i srednjoročne projekte u domeni prostora, kulture, novih tehnologija i javnih politika.

Specifično, od 1. 5. 2022. pa sve do kraja 2024. godine bavimo se i riječkim Kampusom, tj. tražimo i oblikujemo žilavost na Kampusu kao postavljeni cilj. Žilavi Kampus postaje temat, ili bolje rečeno lajtmotiv, i case study u isto vrijeme, prve dvije generacije Urbanih studija, konceptualna odrednica trajnih intervencija vanjskog prostora Kampusa koje također usmjeravamo te okosnica budućeg dokumenta u obliku smjernica koji planiramo s krajem sljedeće godine izraditi za Sveučilište. Cilj je u svemu tome da smo konkretni i realni, da se ne skrivano od kompleksnosti, od specifičnih uvjeta koje nameće kontekst, a da smo istovremeno iskreno i konzistentno posvećeni našim vrijednostima, toj doista novoj budućnosti, budućnosti koja nije ponavljanje istih obrazaca mišljenja i djelovanja koji su nas odveli u krize koje danas proživljavamo.

Možete li ukratko predstaviti sam kurikulum Urbanih studija?

Kurikulum Urbanih studija uključuje različite kolegije od čega je najveći fokus na vježbama projektiranja temeljenog na istraživanju i istraživanja temeljenog na projektiranju. Kroz kolegij se s pozicije istraživača u 1. semestru i pozicije projektanta ili dizajnera u 2. semestru razvija sposobnost stvaranja strategija dizajna za kompleksne urbane zone. Tezaurus je kolegij koji se bavi riječima, rječnikom i prevođenjem narativa, fenomena, ali pokušava kroz eksperiment radionice Wording osmisliti metodologiju istraživanja i planiranja kroz komunikaciju pa čak i stvoriti novi pojmovnik. Na ovaj kolegij nadovezuje se i kolegij Komunikacija projekta koji značenje komunikacije i odnos projekta i komunikacije proširuje na sve medije. Kolegij Evolucija arhitekture 20. i 21. stoljeća prati tu istu evoluciju od povijesnih avangardi do suvremenog trenutka, s fokusom na radikalne i eksperimentalne tendencije, dok kolegij Fenomeni suvremenosti donosi izabrane tekstove iz područja arhitekture, umjetnosti i društvenih znanosti kojima se proširuje razumijevanje arhitekture te odnos arhitekture i šireg kulturnog i društvenog konteksta, pri čemu je izbor tekstova i diskusija organiziran oko središnjih tema arhitektonskih istraživanja: suvremenost, grad, okoliš, objekt, doživljaj i kritičke perspektive. Kolegiji Teorija arhitekture održavanja i Teorija arhitekture privremenosti međusobno se nadovezuju jedan na drugi. Prvi ispituje odnos suvremene arhitekture do kulturnog nasljeđa, sažet u pojmu alegorije, dok drugi taj odnos proširuje na alegorični odnos privremenosti do zauzimanja okoliša. Kolegij Strateško planiranje upoznaje studente s teorijom i metodologijom strateškog planiranja u EU i Hrvatskoj, pokrivajući zakonske okvire, metodologiju i praksu strateškog planiranja, razvojna načela te ciljeve i aktivnosti potrebne za ostvarenje strategija u svrhu provedbe određenih prioriteta kako bi se osigurao razvoj društva i teritorija. Kolegij Arhitektura i infrastruktura objašnjava i raspravlja povijesno-teorijske modele interakcije između arhitekture i infrastrukture, povezujući te pojmove s istraživanjem tradicionalnih i recentnih modela održivih gradskih cestovnih i drugih infrastrukturnih mreža te analizom razlika između mobilnosti i pristupačnosti u kontekstu grada. Kolegij Pravednost u gradu bavi se određenim temama iz filozofije politike koje su vezane uz urbanizam i urbano planiranje fokusirajući se na prepoznavanja vrijednosti jednakosti, demokracije i različitosti. Domenu društvenih znanosti pokriva i kolegij Dizajn epistemičkih sustava čiji je cilj studente upoznati s konceptualnim temeljima i institucijskim tehnologijama u polju fundamentalne i primijenjene epistemologije društvenih sustava te s njihovom primjenom u kontekstu urbanih sustava. Ali ono ključno, kao što sam rekla, je da sve paralelno prati proces metodoloških radionica gdje se studenti upoznaju kroz vježbu s nizom ključnih metodologija, od vrlo tehničkih do spekulativnih, potrebnih za treniranje razmišljanja o novim pristupima i za rad u nepredvidljivim urbanim sustavima, u našim društvenim ''divljinama”.

Kako ste zadovoljni sa suradnjom s riječkim sveučilištem?

DeltaLab je nerazdvojan od Sveučilišta u Rijeci - ne bih niti formulirala to tako da DeltaLab ''surađuje'' sa Sveučilištem u Rijeci, već smo dio njegove strukture, i Sveučilište je od samog početka razvoja Centra i Urbanih studija ključno. Ništa ne bi bilo moguće da Sveučilište nije bilo dovoljno hrabro i izdržljivo da uspije stvoriti uvjete za stvaranje nečega toliko ambicioznog i inovativnog kao što je DeltaLab i kao što su Urbani studiji. Posebno vezano uz Urbane studije, stvoriti takav interdisciplinarni specijalistički studij je zahtijevalo, a i zahtijeva i dalje, ozbiljnu institucijsku podršku na svim razinama.

Urbani studiji predstavljaju novitet na Sveučilištu. Kako doživljavate tu ekskluzivnost? S druge strane, većina ljudi danas živi u gradovima; arhitektura i planovi grada u mnogočemu nam određuju živote a mi se time nekako propuštamo baviti, osim u nišnim kolegijima na pojedinim društvenim i humanističkim fakultetima.

Novitet i ekskluzivnost mi se ipak čine kao medijski uzrokovan narativ. (smijeh) Što se tiče teme ''ne bavljenja gradom'', čini mi se da je jedan razlog tome što ne znamo gdje bismo počeli jer nam nedostaje znanja o tome. Struke kao što su arhitekti, urbanisti ili planeri, koje su imale tu ekskluzivnost ''bavljenja'' gradom, izgubile su je u trenu kada su se gradovi počeli razvijati, usložnjavati pa i transformirati unutar polja društvenosti, ekonomije, politike i ekologije koja nisu dio osnovne ''stručnosti'' ekskluzivnih pojedinaca. Arhitekti, urbanisti i planeri postali su samo jedni od stručnjaka koji pokušavaju razumjeti kompleksnost urbanih sredina. Isto tako, jasno je da je znanje potrebno proširitit. Ovo je možda i najjasniji odgovor na pitanje ''Zašto Urbani studiji?''.

Nastava se održava na hrvatskom i engleskom jeziku. Zašto to smatrate važnim?

Engleski jezik metafora je želje za internacionalizacijom studija. Internacionalizacija znači otvaranje izvan granica nacionalnog, ali i otvaranje studija vanjskim stručnjacima i suradnicima. Važnost drugih jezika vidim i kroz podsjećanje sebe na pitanje koje mi se ukazuje kao svojevrsna ''osobna mantra'': Je li moguće perifernu poziciju koja je zbog svoje izmještenosti od centra slobodna i poticajna zadržati kao dugoročnu strategiju, a da ona ne bude progutana samoreferencijalnom provincijom ili usustavljena od centra?

Idemo sad na praktični dio priče; što s diplomom postmastera Urbanih studija? Koje su institucije ili područja u kojima vidite priliku za zaposlenje budućih studenata Urbanih studija?

Urbani studiji služe, možda primarno, usavršavanju u kontekstu praktičnog rada u arhitekturi, dizajnu ili javnim politikama, a kod mnogih su i međufaza prije upisa doktorskog studija. Studenti kroz specijalistički studij razvijaju temu unutar svog polja interesa povezanog s Urbanim studijima, ali unutar svoje struke i svojeg istraživačkog ili praktičnog fokusa. Kroz studije razvijaju svoju trans/interdisciplinarnost i stječu znanje s kojim mogu obujmiti veličine kompleksnosti urbanih zona, na kraju krajeva shvatiti pojam planetarne urbanizacije te time postati aktivni sudionici i kreatori tih promjena. Nema neke posebne institucije ili opisa posla za koji se spremaju, niti možemo podijeliti specijalizaciju na polove javnog ili privatnog sektora. Da se poslužim znanjem s kolegija Tezaurus, primjena znanja ovog studija je novi pojam pa i zanimanje koji bih se usudila spekulirati kao: ''strateg za prostorno-vremensku kompleksnost''.

To lijepo zvuči, ali je li nama ovdje dovoljno stalo do "prostornog i strateškog dizajna kompleksnih urbanih sustava, fenomena i transformacija", kako piše u programu studija? Hoću reći, živimo u zemlji gdje se podižu zgrade na posve neprikladnim mjestima; vidimo, recimo, propadanje zagrebačke Trešnjevke u tom smislu, a nije to jedini primjer. Kako se boriti protiv kapitala koji ne mari za "prostorni i strateški dizajn", funkcionalističku arhitekturu na tragu Le Corbusiera, organizirane i planirane kvartove na tragu socijalističke gradnje? Mislite li da su te vrijednosti posrnule pred diktatom kapitala?

Edukacija je ta kojom ćemo proširiti interes za ''ovo ovdje'', a kroz vrijeme i aktivno sudjelovati u stvaranju nove društvenosti koja je nestala prilikom globalne individualizacije. Nije cilj stvoriti novu ideologiju ili uskrsnuti neku staru, već razumjeti sve njih i znati ih prostorno artikulirati.

Kako, uopće, u ovakvim okolnostima - u kojima ne možemo sa sigurnošću reći hoće li sutra doći do Trećeg svjetskog rata ili, pak, katastrofalne klimatske nepogode - organizirati studij i nauku o gradovima i razvoju gradova?

Točno ovaj kontekst je razlog pokretanja Urbanih studija. Zajednički pokušavamo obuhvatiti i pojmiti sve "nepoznanice jednadžbe". Ovaj studijski program ne indoktrinira studente, već zajednički sudjeluje u istraživanju i projektiranju.

Događaju nam se velike političke, ekološke i tehnološke transformacije društva i gradova. Kako zamišljate grad za 30 godina?

Za 30 godina, pitanje je hoće li biti gradova, ili će nastati nove formacije neke zajednice. Za to će svakako trebati izmisliti novu riječ, a nakon toga i novi rječnik. Čini mi se da gradovi gube na značaju ispred arhitekture logističkih lanaca koje ih povezuju, a shodno tome se niti gradovi više ne mogu proučavati i uređivati unutar poznatog urbanističko-planerskog jezika. Skoro četiri godine živim u stanu na 23. katu nebodera u Rijeci s pogledom na Rijeku koji seže od Brajdice do Torpeda. Svjedok sam da grad Rijeka živi i raste duž cijele svoje obale, bez da taj život prati njegov urbanizam. Vrlo često se o Rijeci piše i priča kroz prizmu podijeljenog grada Sušaka i Fiume, dok je zapravo prava podjela ona između njegovog kopna i nasipane obale, tj. grada i luke. Industrija i s njom pripadajuća proizvodnja povezivale su grad i luku kao cjeloviti techno-polis. Propašću industrije i stvaranjem nacionalne države luka i grad su se sve više odvajali i počeli razvijati svoju budućnost kao neovisne cjeline, Grad za ljude, a Luka za ne-ljude. Sve to prati trend iseljavanja ljudi iz grada, i povećanje količine metalnog otpada, drvene građe i kontejnera u luci. Kroz opisan fenomen grada Rijeke možemo spekulirati dijapazon scenarija za 30. godina pod imenom ''water world''.

Nastavno na to, kako zamišljate Urbane studije za 30 godina, možete li malo spekulirati? Koje teme mislite da bi mogle biti u fokusu u to daleko doba?

To će biti neki novi studiji s novim pojmovnikom i jezikom. Dugoročno je važnije pronaći model u kojem studiji ostaju u bilo kojem spekulativnom scenariju.

Za kraj, što po vama čini idealnu urbanu sredinu, i možete li izdvojiti neke gradove koji su vam u tom smislu dragi? Gdje se tu nalazi Rijeka, i kako se nosi s izazovima o kojima smo razgovarali u ovom intervjuu?

Iskreno, čarobni svijet tvornice čokolade Willy Wonka mi se čini idealno mjesto. Zamislite se u društvu Oompa-Loompasa i svih drugih fantastičnih elemenata! Što se tiče Rijeke, ovo mogu odgovoriti s vrlo osobnog aspekta, a koji je neodvojiv s Urbanim studijima. Rijeka je po meni trenutno rijetko plodonosna, a u isto vrijeme i vrlo spora testna zona za nove i eksperimentalne prostorne koncepte. Fantastična zona.