Provokativna i kompleksna priča 'Smrt u Veneciji' slavnog njemačkog nobelovca i izrazitog antifašista Thomasa Manna o piscu Gustavu Aschenbachu, koji je došao u Veneciju i bio zgromljen prelijepim poljskim dječakom Tadziom, praizvedena je u utorak 5. lipnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao autorski projekt Valentine Turcu, jedne od najvažnijih i najoriginalnijih slovenskih, pa čak i europskih baletnih umjetnica nove generacije.

Premda je novelu 'Smrt u Veneciji' prije nekoliko godina koreografski obradio John Neumeier, Valentina Turcu je posebno za zagrebački Balet adaptirala i dramatizirala tekst, zatim napravila novu i originalnu koreografiju te osmislila glazbenu koncepciju - mješavinu glazbe Gustava Mahlera i suvremenih skladbi - pa se ta baletna predstava zapravo može smatrati praizvedbom.

Koreografkinja je jasno i artikulirano postavila priču o Gustavu i Tadziu: zadržala je sve originalne likove kao što su turisti, Tadziova majka i tri sestre, no priču je osuvremenila fantastičnim, suvremenim crno-bijelim kostimima kostimografa Alana Hranitelja i jednostavnom, ali dojmljivom scenografijom Marka Japelja (rotirajući bijeli i sivi zidovi, gondola te video s morskim prostranstvom što se valja), kao i s dvije skladbe ('Nothing's Gonna Hurt You Baby' Cigarettes After Sex i 'Angel' Massive Attacka). Također je dodala novi lik - Anđela smrti - kojeg zadivljujuće interpretira prvak Baleta HNK, Portugalac Guilherme Gameiro Alves.

Mannovu novelu, napisanu 1912. godine, po kojoj je redatelj Luchino Visconti još 1971. godine snimio kultni film, zagrebački ansambl izveo je tehnički precizno i vrlo izražajno u vrlo zahtjevnoj neoklasičnoj koreografskoj formi i oduševio zagrebačku publiku, koja je snažnim i dugotrajnim aplauzom i uzvicima odobravanja pozdravila sve izvođače. Koreografkinja Valentina Turcu u svom prvom koreografskom radu u zagrebačkom HNK-u stvorila je snažno, fascinantno i dinamično baletno djelo, nabijeno strašću, energijom i emocijama, u kojem se nižu promišljeni plesni prizori, primjerice slika Gustava u stvaralačkoj krizi, dolaska turista u Veneciju, razigranosti i dokolice na plaži, nogometne igre te klizanje gondole s Anđelom smrti. Istodobno, zadržala je poetičnost te donijela i svojevrsnu filozofsku dimenziju, koja uznemiruje i potiče na razmišljanje o životu, ljudima, smrti, ljubavi, homoseksualnosti i svemu što ispunjava odnose među ljudima.

Zavodljiv dijabolični lađar

Posebna vrijednost baleta su interpretacije baletnog ansambla HNK, ponajviše glavnih plesača Tokuya Sumitoma u ulozi Gustava i Guilherma Gameira Alvesa u roli Anđela smrti, ali i Andree Schifana kao Tadzia, Edine Pličanić kao Gustavove supruge, Natalie Kosovac kao Belle, Ive Vitić Gameiro kao Ruskinje, Rieke Suzuki i Kornela Palinka kao Ljubavnika, koji su publici pružili istinski plesni užitak, dokazavši još jednom da zagrebački Balet velikim i brzim koracima grabi ka vrhu.

Baletni solist, Japanac Tokuya Sumitomo, poznat po drukčijoj, strastvenoj interpretaciji Leonea u 'Glembayevima' te Vronskog u 'Karenjini' Lea Mujića, naprosto je briljirao u ulozi senzibilnog Gustava Aschenbacha, koji kao ostarjeli pisac u krizi dolazi u Veneciju te ga očarava i zadivljuje nadnaravna ljepota poljskog tinejdžera Tadzia. Sumitomo je uvjerljivo, strastveno i suptilno, a opet energično i snažno, dočarao sve stanice emotivnog putovanja Gustava Aschenbacha, od začaranosti preko žudnje i čežnje do lomova duše, pogotovo u susretu s Tadziom i u duetu s Anđelom smrti. U njegovoj interpretaciji ponajviše je plijenila lakoća izvedbe i preciznost skokova te velika emotivna i glumačka izražajnost.

U ulozi Anđela smrti jednako veličanstven bio je portugalski solist Guilherme Gameiro Alves, plesač respektabilne tehnike, snažne interpretacije i privlačne figure, koji u zagrebačkom Baletu tijekom sedam godina ostvario niz zapaženih rola, među kojima se zadnjih sezona ističu uloga grofa Alekseja Karenjina u 'Ani Karenjini' i Ignjata Glembaya u Mujićevim superspektaklima 'Ana Karenjina' i 'Glembayevi'. Njegov Anđeo smrti je dijaboličan lađar što odvodi na onu stranu, zavodljiv i strastven, ali i samodopadan, posebno u sceni s videom u kojoj pleše i pozira poput modela na skladbu 'Nothing's Gonna Hurt You Baby' Cigarettes After Sex, te time ostvaruje poveznicu s našim vremenom. Ali on je dijelom i Eros, što je naznačeno i na kostimima (Morde – Eros – Tod), senzualno i slobodno biće koje Gustavu pomaže da se otvori, prihvati svoju zatomljenu stranu i konačno bude ono što jest.

Baletom 'Smrt u Veneciji' zagrebački HNK dobio je još jedan plesni hit, vrijedno, kvalitetno i uistinu lijepo umjetničko djelo, koje otvara i neka bolna i aktualna pitanja. Naime, kao što je poznato, Thomas Mann je bio uvjerljivi i gorljivi antifašist koji je u kasnim tridesetima držao strastvene govore u kojima je upozoravao na opasnost nadolazećeg nacizma. U tom kontekstu odluka da se na scenu HNK postavi njegov tekst može se doživjeti i kao političko pitanje, odnosno kao suptilan komentar na jačanje desnice u Hrvatskoj i svijetu. S druge strane, novela otvara pitanje homoseksualizma postavljajući ga u istu ravan sa svakom drugom ljubavlju. Takvim liberalnim konceptom homoseksualna ljubav je izjednačena s heteroseksualnom, što u današnje vrijeme, kad kojekakve rigidne i ekstremno desne i konzervativne udruge vode ratove protiv drukčijih i različitih, može poslužiti kao putokaz u izgradnji humanijih odnosa.