Desetljećima je bio poistovjećivan s umjetnicima koji su u njemu kraće ili duže živjeli, a kreativni duh nadoknađivao je oronulu vanjštinu i unutrašnjost. Hotel Chelsea u New Yorku danas je preuređen u luksuzni smještaj koji si nekadašnji stanari ne bi mogli priuštiti bez obzira na to što i dalje gradi reputaciju na njihovom nasljeđu
Predug bi bio popis slavnih umjetnika koji su boravili u velikoj crvenoj zgradi u dijelu Manhattana po kojem je hotel dobio ime. Bili su ondje pisci Mark Twain, Dylan Thomas, Arthur C. Clarke, Sam Shepard, Arthur Miller, Tennessee Williams, Jack Kerouac, Thomas Wolfe... Pa filmaši Stanley Kubrick, Miloš Forman, Dennis Hopper, Jane Fonda, veći dio 'ergele' iz Factoryja Andyja Warhola... Glazbenici Chet Baker, Grateful Dead, Nico, Tom Waits, Patti Smith, Jim Morrison, Iggy Pop, Jeff Beck, Bob Dylan, Chick Corea, Dee Dee Ramone, Alice Cooper, Édith Piaf, Cher, Janis Joplin, Jimi Hendrix, Sid Vicious, Madonna, Leonard Cohen... A onda još cijeli niz likovnih umjetnika i modnih dizajnera, od kojih su neki boravak plaćali i svojim djelima - slikama, fotografijama, skulpturama, kreacijama...
vezane vijesti
Svi oni gradili su u hotelu povijest popularne kulture, ali i reputaciju New Yorka kao kreativnog centra svijeta. Naravno, onaj tko je bio ondje zna da je to neki drukčiji New York od onog današnjeg. Chelsea je u vrijeme u kojem su svi ovi ljudi boravili u njemu bio kvart pun smeća i kriminala, ali i kreativnosti, s umjetnicima koji su često bili na rubu beskućništva. Danas se ondje nalaze superluksuzni i superskupi stanovi, s muzejima, galerijama, restoranima... No i ta četvrt i istoimeni hotel i dalje žele svoju auru graditi na umjetničkoj prošlosti, slično kao po mnogo čemu sličan Greenwich Village.
Obnova hotela trajala je cijelo desetljeće te sada privlači nove generacije putnika onime što se odvijalo u njegovim hodnicima i sobama. Tko ne bi želio boraviti ondje gdje su spavali Sam Shepard i Patty Smith, gdje su kratku ljubavnu vezu imali Leonard Cohen i Janis Joplin ili gdje je stvarao Mark Twain, a Jack Kerouac napisao svoju bitničku poemu 'Na cesti'? Doduše, teško je vjerovati da bi im se svidjelo to da su svojim djelima i životima postali dio turističke ponude, no takav je suvremeni svijet.
Ako ništa, zgrada podignuta davne 1884. izgleda praktički netaknuto nakon obnove, s fasadom od crvene cigle i slavnim neonskim natpisom. Isto je s interijerom. I dalje je ondje stepenište s ogradom od kovanog željeza, koje se pruža od prizemlja do krova, a dizajneri su čak zadržali mrlje plave boje na jednom od balkona koje je ostavio tko zna koji umjetnik. Bar s međunarodnom ponudom koktela, restoran i prostor za manja događanja u prizemlju i dalje su otvoreni za javnost sa željom da privuku lokalne i turističke 'noćne ptice'.
U svim promotivnim materijalima uprava hotela obraća se točno određenoj publici - ljubiteljima gradskog života koje zanimaju umjetnost, povijest i živost. A to još uvijek 'viri' iz zidova zdanja u 23. ulici na Manhattanu. No nešto veći čistunci zamjerit će to što se cijela priča o hotelu pretvara u atrakciju, kao i obližnji High Line, zadnji ostatak nadzemne željeznice na Manhattanu, danas pretvoren u šetnicu, ali više za turiste nego za stanovnike. Dapače, u opisima sadržaja četvrti Chelsea danas se spominju i neki ključni trenuci i pokreti iz sedamdesetih i osamdesetih, posebno oni vezani uz emancipaciju gej scene. Umjetnost se pak više ne 'valja' ulicama, nego je u galerijama na 10. aveniji, sjajnom muzeju američke umjetnosti Whitney ili pak u kazalištu Joyce...
Tko odluči odsjesti u hotelu Chelsea, na raspolaganju mu je 155 soba u rasponu od malih studija do apartmana s dvije spavaće sobe i kuhinjom, što ga čini skoro stambenom zgradom, a ne klasičnim hotelom, kao što je oduvijek bio slučaj. Zanimljivo, ne postoje dvije iste smještajne jedinice u njemu, što ga je oduvijek krasilo, ali su tu moderni detalji poput Bluetooth zvučnika u obliku gitarskog pojačala Marshall.
Štošta iz prošlosti zaogrnuto je u suvremeno pakiranje. Digitalni ključevi vise na starinskim crvenim privjescima, zavjese ponegdje imaju 'pankerske' rupe, ali se njima upravlja daljinskim upravljačem, a stolice s tigrastim dizajnom izmjenjuju se s velikim luksuznim kaučima. Tu su i originalni kamini, oslikani prozori, ali i milijun puta fotografirani željezni balkoni koji gledaju na 23. ulicu. Sjećate li se rečenice o plaćanju najamnine umjetninama? E pa stepenište je cijelom dužinom ukrašeno baš tim djelima. Sačuvan je i restoran El Quijote, koji je slavnim učinila Patti Smith. A neki od slavnih stanara ovjekovječeni su na vratima apartmana u kojima su boravili, pa možete zamišljati da ste susjed nekim od njih. Ili zamoliti osoblje da vam priča o tim vremenima, kao da su tada živjeli ondje. Uključujući tragičnu ljubavnu priču Sida Viciousa i Nancy Spungen.
Kao što je New York uvijek privlačan i treba ga posjetiti ako ste u mogućnosti, i hotel Chelsea nudi mnogo razloga da se odsjedne u njemu. Naravno, uz prikladnu cijenu koja se kreće od 250 do 650 dolara za noć, ovisno o vrsti i veličini smještaja.
