Latinskog naziva Helichrysum italicum, smilje ili imortella simbol je ljepote i mladolikosti, a koristi se sve više u kozmetičke i terapeutske svrhe.

Na glasu je zbog svojeg blagotvornog utjecaja dalmatinsko smilje zbog visokog udjela italodiona koji pomaže u regeneraciji tkiva i apsorpciji hematoma.

Smilje raste na većem dijelu dalmatinske obale i Sredozemnog mora, a cvate od svibnja do srpnja. Kod nas uspijevaju dvije vrste smilja: primorsko i pješčano smilje.

Pješčano smilje je rasprostranjeno od toploga suhog mediteranskog područja, preko istočne i centralne Europe do Belgije i Nizozemske.

Primorsko smilje (Helichrysum italicum) je niži grm koji svojim sitnim cvjetićima žute boje i specifičnim prijatnim, blago oporim mirisom daje obilježja dalmatinskog krša. Prirodno je rasprostranjeno u zemljama Sredozemlja (Cipar, Grčka, Hrvatska, Italija, Francuska, Španjolska, Alžir, Maroko).

Ova je otporna biljka posve prilagođena teškim uvjetima i nije teška za uzgoj.

Listovi su izduženi te su, baš kao i stabljika, obrasli sitnim dlačicama, a boja cvjetova je u pravilu zlatno-žuta, no ponegdje možemo vidjeti narančaste ili potpuno bijele cvjetove.

Savjeti za uzgoj

Smilje nije nimalo zahtjevno za uzgoj jer jako dobro podnosi visoke temperature i sušu, kao i minimalnu količinu hranjivih tla. Smilje eventualno može uspijevati i u nešto dubljem tlu, ali je važno da u tom slučaju ima osiguranu optimalnu količinu kalcija. Ono što treba izbjegavati kod uzgoja smilja jesu tla kiselije pH reakcije.

Dobro podnosi oštrije zime, a jako voli sunce. Sadnju smilja obavite u ožujku ili u listopadu i mlade biljke obavezno zalijevajte dok se ne prime.

I prilikom branja cvjetova uvijek koristite škarice te pripazite da ostavite barem trećinu grma kako bi se bilja mogla dalje razmnožavati.