Sve je, čini se, stvar veličine. Stručnjaci su naime prilično sigurni da se SARS-CoV-2 širi sitnim kapljicama koje sadrže virusne čestice, a one pak mogu dovesti do infekcije. To da bi se virus mogao nalaziti u zraku znači nekoliko različitih stvari, ovisno o stručnjaku s kojim razgovarate. Obično znači da se može širiti udisanjem sitnih čestica, aerosola, na velikim udaljenostima, možda čak i u različitim prostorijama, piše MIT Technology Review.

Raspravlja se i o tome što je uopće aerosol. Kapljice koje zrakom prenose virusne čestice mogu dolaziti u svim veličinama. One veće brzo će pasti na tlo, a one manje, veličine nekoliko mikrona, mogu još neko vrijeme ostati u zraku. Riječ se uglavnom koristi za opisivanje ovih manjih čestica, mada neki stručnjaci terminom 'aerosolnog prijenosa' pokrivaju čitavu paletu inhalacijskih virusnih čestica u zraku - i velike i male.

Ako se i prenosi zrakom, SARS-CoV-2 ne bi bio ni prvi ni zadnji. Ospice u zraku mogu lebdjeti do dva sata. Iako bakterija, tuberkuloza može lebdjeti do šest sati. Neki dokazi sugeriraju da superširitelji, ljudi koji izbacuju veću količinu virusa od ostalih, koronavirus šire u obrascima koji podsjećaju na zaraznost tuberkulozom.

Sve je više dokaza

Dokazi da se ovaj tip prijenosa događa s novim koronavirusom SARS-CoV-2 vjerojatno već postoje. Nekoliko velikih studija upućuje na prijenos virusa u zraku kao na glavni put širenja Covida-19. Druga istraživanja pokazuju pak da virus može satima opstati u aerosoliziranim kapljicama. Najnovija studija pokazuje pak da bi zarazne aerosolne čestice SARS-CoV-2 doista mogle ostati u zraku do 16 sati i održavati zaraznost mnogo duže nego MERS i SARS-CoV-1.

To u praksi znači da bi se pandemijom pogođene zemlje trebale sporije ponovo otvarati, pod strožim propisima koji jačaju trenutnu zdravstvenu praksu, ali i uvođenjem raznih novih mjera. Trenutna taktika zaustavljanja širenja pandemije jednostavno neće biti dovoljna.

Ljudi poput mikrobiologa Chada Roya sa Sveučilišta Tulane rješenje vidi u još strožem nošenju maski čim se izađe iz kuće. Umirovljena profesorica Javnog zdravstva Lisa Brosseau misli da to nije dovoljno. Da bi maske bile djelotvorne, smatra ona, trebalo bi ih nositi stalno, i u krugu obitelji.

Ona misli kako je stalno čišćenje površina koje dodirujemo čisti gubitak vremena.

'Ne trebamo se toliko brinuti oko čišćenja svake pojedine površine koju dodirujemo', uvjerena je ona. 'Pažnju treba posvetiti drugim faktorima, primjerice mjestu na kojem provodimo svoje vrijeme.'

Pitanje koje traži odgovor je i ono koliko je virusa potrebno da dođe do infekcije. Odgovor se mijenja ako mislimo da se prenose aerosolima. Manje čestice neće nositi tako veliki virusni teret kao veće, ali zato što mogu duže ostati u zraku, to možda neće biti važno. Skupit će se u većim koncentracijama i širiti se dalje u prisutnosti zaražene osobe.

Što više ljudi ulazi i ulazi u neki zatvoreni prostor, veća je vjerojatnost da će se pojaviti i netko zaražen. Što duže zaraženi pojedinci budu u nekom prostoru, to će s vremenom rasti i koncentracija virusa. To je posebno loša vijest za prostore u kojima ljudi provode više vremena, od restorana i kafića, do ureda, učionica i crkava.

Mjere za sprečavanje širenja zaraze

To ne znači nužno da ta mjesta moraju biti zatvorena, mada bi to bilo idealno. Brisanje površina s i obavezno nošenje maski jednostavno neće biti dovoljno. Trebat će smanjiti i broj ljudi koji se u nekom trenutku nalaze u nekoj prostoriji, a treba i ograničiti vrijeme koje provode u njoj. Povećavanje razmaka između ljudi na više od dva metra moglo bi također pomoći.

Problem su i često zastarjeli i neodržavani sustavi ventilacije koji ponekad više odmažu nego pomažu. ne smije se zaboraviti ni na utjecaj asimptomatskog širenja preko ljudi koji ne osjećaju simptome pa i ne znaju da su bolesni.

Otkako je istraživanje američkog Ministarstva domovinske sigurnosti pokazalo da ultraljubičasta svjetlost ubija većinu virusa za manje od minute, sve više tvrtki i ustanova kupuje UV robote koji dezinficiraju bolničke sobe, trgovačke centre, trgovine, stanice javnog prijevoza...

Ponekad se čini da je najbolji način da se sačuva od infekcije samoizolacija: ostati kod kuće i izbjegavati kontakt s osobama s kojima ne dijelite životni prostor. A ako baš morate izaći iz kuće, što je moguće kraće zadržavati se u zatvorenom prostoru, u vrijeme kad se oko vas nalazi što manje ljudi.

Dakle, nismo se baš daleko odmakli od početka, lebdjele čestice virusa zrakom ili se prenosile kapljicama.