Razina stakleničkog plina ugljik-dioksida u atmosferi prije nekoliko dana bila je najveća u zadnjih 60 godina koliko se provode mjerenja
Iako ljudi zbog širenja pandemije koronavirusa manje voze automobile i ne lete zrakoplovima, količina ugljik-dioksida u atmosferi i dalje je u porastu.
Štoviše, u nedjelju 3. svibnja razine ugljik-dioksida u atmosferi dosegle su najviše razine u zadnjih 60 godina koliko traju mjerenja u zvjezdarnici Manua Loa na Havajima.
Očekuje se kako će porasti i prosjek na godišnjoj razini, navedeno je u analizi koju su objavili znanstvenici pri britanskoj meteorološkoj službi i organizaciji Scripps Institution of Oceanography.
SAKARUN NA DUGOM OTOKU
Smeće i prljavština posvuda: Pogledajte kako izgleda jedna od najljepših hrvatskih plaža u zimskom periodu
Ti podaci pokazuju koliko ambicioznija nastojanja smanjenja zagrijavanja našeg planeta moraju biti. Privremeni pad emisija stakleničkih plinova zbog izolacije tijekom pandemije nije dovoljan kako bi poništio desetljeća provedena u izgaranju fosilnih goriva.
Prema podacima Međunarodne energetske agencije, smanjenje emisija stakleničkih planova uslijed mjera uvedenih zbog pandemije na globalnoj razini iznosilo je tek oko osam posto.
Treba imati na umu kako se ugljik-dioksid može zadržati u atmosferi stotine, pa i tisuće godina jednom kad izađe iz tvornica i auspuha. Također, svibanj je dio godine kad koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi obično na najvišim razinama.
Tijekom ljeta biljke na sjevernoj polutki Zemlje (gdje je više kopna) fotosintezom punom parom upijaju ugljik-dioksid iz atmosfere. Kad dođu jesen i zima manje su aktivne, a lišće im opada i raspada se, pri čemu se oslobađa i ugljik-dioksid, između ostalog. Zbog toga su u svibnju razine ugljik-dioksida u atmosferi u pravilu na najvišim razinama tijekom godine.
Trend rasta udjela stakleničkih plinova u atmosferi zove se Keelingova krivulja, po znanstveniku Charlesu Davidu Keelingu koji ih je prvi počeo sustavno pratiti.
Kako bi ju se spljoštilo potrebno je trajno smanjiti emisije za barem 50 posto, za što ćemo vjerojatno morati promijeniti navike (što se donekle događa sad), ali i strukturno promijeniti način na koji proizvodimo.
Prema procjeni međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, emisije stakleničkih plinova moraju doseći nulu do 2050. godine kako bi izbjegli najgore scenarije, piše Verge.
