Ljudi koji se osjećaju potišteno obično imaju monotoniji glas, što liječnici dokumentiraju već desetljećima
Dvije inženjerke koje su na vlastitoj koži osjetile efekte depresije i naišle na poteškoće pri potrazi za terapijom izmislile su rješenje koje bi medicinskim stručnjacima pomoglo otkriti simptome depresije.
Kintsugi je startup koji taj problem nastoji riješiti tehnologijom. Suosnivačica i direktorica Grace Chang kaže da je, kao i njezina kolegica, osjetila simptome depresije te su otkrile da je jako teško pronaći doktora koji im može pomoći, što ih je potaklo da riješe problem.
Doznale su da se depresivni ljudi kojima hitno treba pomoć mogu prepoznati te što prije uputiti onima koji im mogu pomoći. Stoga su Chang i suosnivačica Rima Seiilova-Olson odlučile napraviti API koji može dijagnosticirati depresiju pomoću snimke glasa.
Zašto glas?
Ljudi koji se osjećaju potišteno obično imaju monotoniji glas, što liječnici dokumentiraju već desetljećima. Ovaj efekt je postojan nezavisno o jeziku te se smatra univerzalnom ljudskom reakcijom na depresiju, objašnjava Seiilova-Olson.
'Psihomotorna retardacija je proces usporavanja misli i mišićne aktivnosti te je univerzalan bez obzira gdje ste rođeni i koji jezik govorite', kaže.
Psihijatri promatraju teško depresivne pacijente, a Kintsugi pokušava koristiti tehnologiju kako bi izradio model mašinskog učenja što koristi više uzoraka od bilo kojeg liječnika. Pritom određuje vjerojatnost depresije na skali GAD-7 (0 do 21), gdje nula znači dobro stanje, a 21 tešku depresiju.
Nakon što pacijent da dozvolu doktor će mu odmah moći odgovoriti ako je rezultat visok. Što se samih podataka tiče, na njih se primjenjuje pravo na privatnost, kao i na sve vrste terapija i dijagnostika. 'Naš model neuralne mreže treniran je na desecima tisuća glasova depresivnih osoba, što ga čini nečime poput skupine psihijatara, samo puno osjetljivijih. On može otkriti čak i blage slučajeve depresije', kaže Seiilova-Olson.
Svjetska zdravstvena organizacija izvještava da se sve vrste depresije, bila ona blaga, srednja ili teška, mogu liječiti. Oni koji pate od depresije obično pate u tišini i ne traže pomoć. Izvješće iz 2017. objavljeno u SSM Popular Health Journalu navodi studiju iz 1999. prema kojoj dvije trećine slučajeva depresije u SAD-u prolaze bez dijagnoze.
Ovo postaje još tragičnije uzmete li u obzir 700.000 ljudi koji si, prema SZO-u, zbog depresije svake godine oduzmu život. Jedan od razloga otežanog liječenja je manjak treniranih profesionalaca koji će to moći dijagnosticirati, a drugi je to što stručnjaci obično rješavaju probleme tek kad pacijenti prijave svoje simptome, što je također nepouzdano.
Pronalaženje izvora podataka
Prije nego što Chang i Seiilova-Olson izgrade model koji detektira depresiju, trebaju im podaci. Također su otkrile da ljudima koji se bore protiv depresije pomaže kad pišu dnevnik.
Prva stvar koju su stoga napravile je besplatna aplikacija za glasovni dnevnik pod imenom Kintsugi, uz pomoć kojeg su pristupili tisućama uzoraka glasa te su ih iskoristile za treniranje modela za prepoznavanje depresivnog glasa.
Ako se brinete zbog privatnosti, uvjeti korištenja govore da će se podaci koristiti za medicinsko istraživanje. Što se sigurnosti tiče, sve snimke su enkriptirane tijekom prijenosa i kad pristignu, ali se također, ako ljudi tako žele, mogu javno podijeliti. Chang kaže da je namjerno odlučila koristiti prirodno procesiranje jezika koje sadržaj dnevnika miče iz jednadžbe. Njihov je, piše TechCrunch, jedini cilj razumjeti način na koji ljudi govore, a ne ono što govore.
Chang kaže da je ovime riješila tri problema. Za početak, više se nisu morali brinuti o zaštiti privatnosti pojedinih korisnika zato što sadržaj nije cilj njihovog istraživanja. Također su pojednostavile tehnologiju i omogućile si fokusiranje na sustav ocjenjivanja temeljen na uzorcima glasa. Konačno, uz pomoć prepoznavanja uzoraka uspjele su postići jezičnu agnostičnost - što znači da jezik koji se koristi nije bitan.
Put prema rješenju
Osnivačice su dugo razmišljale o načinu uključivanja sustava u kliničko okružje te su odlučile napraviti API koji se povezuje s dijelom za kliničke bilješke u pacijentovu kartonu.
Pacijente se ponekad pita da ocijene svoje mentalno zdravlje kao dio procesa, no obično to pogrešno rade. Tu dolazi rješenje u obliku Kintsugija. Kompanija naglašava da, dok surađuje s američkom Administracijom za hranu i lijekove kako bi dobila takozvanu potvrdu De Novo, rješenje se definira kao 'podrška za kliničku odluku pod zakonom za lijekove 21. stoljeća'. Takve vrste alata, kažu osnivačice, ne zahtijevaju odobrenje FDA-e.
Kintsugi je također proveo kliničku studiju te se ona nalazi u procesu izdavanja kao znanstveni rad u časopisu, a ocjenjuju je kolege s Odjela za medicinske znanosti Sveučilišta u Arkansasu.