Pronalazak odbačenih svemirskih letjelica i općenito ostataka u Zemljinoj orbiti veliki je tehnološki izazov. Što onda tek reći za iste objekte u orbiti Mjeseca? NASA je uspješno primijenila novu tehniku korištenjem radara na Zemlji te pronašla neke izgubljene letjelice
'Uspjeli smo naći NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) te letjelicu Chnadrayaan-1 iz indijskog svemirskog programa', izjavila je Marina Brozović, NASA-ina glavna istraživačica za ovaj testni projekt s radarima te dodala:
'Pronalazak LRO-a je bio relativno jednostavan, jer smo surađivali s navigatorima misije i imali smo precizne orbitalne podatke o letjelici. Pronalazak indijske letjelice je tražio više detektivskog posla, jer je zadnji kontakt s njom uspostavljen u kolovozu 2009. godine.'
Chandrayaan-1 je bilo posebno teško naći i zbog minijaturnih dimenzija letjelice (kuboidni oblik, uz stranice od kakvih metar i pol). Bilo je teško za vjerovati kako će se ovako malen objekt moći pronaći radarom - sve i da su se koristili oni najsnažniji. No, indijska letjelica je pronađena.
vezane vijesti
Kako su to izveli? Prvo su iskoristili dostupne podatke i napravili prve procjene. Indijska letjelica trebala je biti u polarnoj orbiti na visini od kakvih 200km iznad Mjeseca (pod uvjetom da se nije raspala). S tim na umu, u NASA-i su usmjerili mikrovalove 70-metarske antene Goldstone Deep Space Communications kompleksa prema sjevernom polu Zemljinog prirodnog satelita...i u više navrata otkrili signal koji su tražili. U sljedeća tri mjeseca, tim je pratio signale letjelice i bilježio podatke.
Prva misija Indije na Mjesec bila je zapravo prilično uspješna. Chandrayaan-1 je još uvijek bio u korektnoj orbiti i nije se raspao ili zabio u Mjesec, za što je postojala mogućnost. Usprkos planiranom trajanju misije od dvije godine, letjelica je nakon 312 dana doživjela niz tehničkih problema i prestala komunicirati sa Zemljom.
