Riječ je o područjima na kojima se, uslijed globalnog zatopljenja led ubrzano otapa, pa se ondje počeo širiti subnivalni ili predsnježni vegetacijski pojas. Sateliti su zabilježili da je ondje počelo rasti grmlje i bilje koje obično raste između subnivalnog i nivalnog (snježnog) vegetacijskog pojasa.

Snježna linija ledenjaka je nadmorska visina na kojoj su akumulacija i ablacija, (isparavanje i topljenje snijega i leda) ujednačeni.

'O otapanju leda u području Himalaja obavljena su brojna istraživanja, među kojima i ono koje je pokazalo da se stopa gubitka leda u razdoblju imeđu 2000. i 2016. udvostručila. Važno je pratiti i shvatiti na koji se način odvija otapanje leda u glavnim planinskim sustavima. No ekosustavi u subnivalnom vegetacijskom pojasu pokrivaju puno veće dijelove od područja stalnoga snijega i leda. O tim ekosustavima znamo vrlo malo, osobito o tomu na koji se način opskrbljuju vodom', rekla je dr. Karen Anderson iz Instituta za okoliš i održivost na Sveučilištu u Exeteru.

Studijom, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Global Change Biology, nisu obuhvaćeni razlozi takvih promjena. No znanstvenici tvrde da su njihova otkrića u skladu s modelom koji upućuje na smanjenje količine leda u područjima u kojima su temperature preniske za rast biljaka, usljed globalnog zagrijavanja.

Dr. Anderson kaže da bi porast predsnježne vegetacije mogao imati značajnu ulogu u opskrbi vodom regije, koja je poznata po deset najvećih azijskih rijeka, a one vodom opskrbljuju oko 1,4 milijarde ljudi.

'U ovim područjima snijeg pada i otapa se ovisno o sezoni, a mi ne znamo kakav će utjecaj promjene predsnježne vegetacije imati na ovaj aspekt vodnoga ciklusa, što je od vitalnog značaja jer ova azijska regija opsrbljuje vodom deset najvećih rijeka Azije', kazala je Anderson te dodala da će trebati obaviti nekoliko vrlo detaljnih terenskih pothvata kako bi se razumjelo na koji su način biljke na visokim nadmorskim visinama u interakciji s tlom i sa snijegom.