Igre preživljavanja u zadnjh nekoliko godina prolaze kroz renesansu. Od super popularnog Valheima, preko sto njegovih klonova, do kultnog Green Hella i iznenađujuće inovativog Abiotic Factora - preživljavanje u ekstremnim uvjetima s par vjernih kumpića nikad nije bilo privlačnije.

S druge strane, tu su igre za jednog igrača koje, kao i igre preživljavanja, od igrača traže sakupljanje resursa i pretvaranje tih resursa u nove resurse, namještaj, i tako dalje. Za razliku od igara preživljavanja, igre poput Stardew Valleyja igrača ne prisiljavaju da radi išta - na vama je hoćete li svaki dan iskoristiti do maksimuma ili gledati kako vam grunt proždiru korov i drač.

Opušteno preživljavanje

Razlog zašto lamentiram o Stardev Valleyju i Valheimu je zato što Mandragorin I Am Future: Cozy Apocalypse Survival nastoji kombinirati draž i opuštenost Concerned Apeove simulacije farme i survival sima, nalijepivši na sve grafiku iz mobilnih videoigara za djecu i usidjelice.

Rezultat je plastelinski šaren i očaravajuće cvrkutav survival sim koji je, kao i malo siroviji predstavnici žanra, stroj za proizvodnju anksioznosti, samo sa šarmantnom grafikom, ispraznim dijalozima i sumanuto zaraznim gameplay loopom.

U svijetu koji je do guta prekriven vodom, glavni lik se ustaje iz kriogene komore na vrhu nebodera gdje počinje sakupljati smeće i ponovno se povezivati s okolnim svijetom, nakon što ga je, čini se, pojela pošast životinjica koje se hrane električnim uređajima.

Upravo te životinjice zagorčavat će vam život svake noći nakon što isplaze iz toksičnog korova i krenu grickati vaše usjeve, žice i namještaj. Na vama je da iskoristite svaki dan do maksimuma, sadite biljke u kutijama na krovu, vodite računa o gladi i usput konaktirate s drugim preživjelima.

Sve samo ne 'cozy'

Zgodna stvar oko I Am Futurea je fokus na igru sa samo jednim igračem - napredak kroz priču je linearan i lagan, a u igri možete raditi sve; od pecanja i rastavljanja elektronike do posjećivanja raznih lokacija malim letećim dronom.

Na sreću, I Am Future vas nikad ne prisiljava da spavate, jer da glavni lik mora u krevet, iskreno nemam pojma kako bih stigao odraditi sve što igra od mene zahtijeva. Dio usjeva sazrijeva po noći, dio po danu, tijekom dana moram brzati po okolo manično rastavljajući smeće i gradeći infrastrukturu, dok iz noći u noć manično jurim okolo ubijajući divovske gusjenice koje, ako ih ne zaustavim, stvaraju toksični korov.

Ako vam sve ovo zvuči kao stresan posao, u pravu ste. Igra vas konstantno motivira da napravite 'još jednu stvar', što je jako zabavno i zarazno.

S druge strane, to kompletno eliminira taj 'cozy' element - niti u jednom trenu nisam stao i uživao u pogledu na plodove svoga rada. Uvijek je tu bio neki most kojeg moram graditi, neka olupina koju moram rastaviti i neki crv kojeg moram udaviti u insekticidu.

Promašeni stil

Estetika u igri uvijek podilazi funkciji i iskreno - da su autori umjesto estetike mobilnih igara koristili crno-crvenu paletu Darkest Dungeona, I Am Future bi i dalje bio ista igra.

Izvrsna stvar oko ove igre jest što sve mehanike pretvara u svojevrsne mini igre, sve izgleda šareno i zabavno, a zapravo ima tisuće malih dinamika i podsustava koje je, iskreno, totalni gušt istraživati. Opet, s druge strane, smatram se osobom koja voli igrati survivale, pa uzmite ovaj stav sa zrnom soli.

I Am Future, doduše, ima i nekoliko ozbiljnih problema. Za početak, nedavno izašla verzija 1.0 previše se oslanja na konstantnu proizvodnju hrane, pošto je glavni lik većinu vremena gladan. To ide to takvih ekstrema da smeta pri istraživanju. Naravno, postoji opcija za 'gašenje' gladi u igri, no ona u cijelosti poništava većinu tematika i mehanizama igre, jer bez potrebe za hranom ne postoji razlog (osim misija u igri) zašto biste je uopće i proizvodili.

Druga stvar, na koju nikad ne bi sanjao da ću imati prigovor jest - glazbena pozadina. I Am Future neprestano vrti malu kolekciju generičkih glazbenih pozadina koje nakon deset sati igre, umjesto stvaranja atmosfere, uzrokuju napade migrene.

Kupiti ili čekati popuste?

Sve skupa, ova igra na kraju moje petnaesterosatne sage u vodenoj postapokalipsi ostavlja osrednji dojam.

Njezine mehanike su savršeno napravljene da simuliraju gušterski mozak i motiviraju na daljnje istraživanje. Međutim, repetitivnost, glazbena pozadina i neusklađena 'slatkoća' vizualnog identiteta uparene s komatozno dosadnom pričom nisu nešto što me oborilo s nogu.

Ako tražite igru koja je slatka, šarena i ne obara s nogu, I Am Future je dosta dobar izbor. Ne radi se o lošoj igri, no uzmem li sve nedostatke u obzir, teško da je mogu prepotučiti ikome osim ljudima kojima igre koje podsjećaju na 'posao' predstavljaju velik užitak.

• Ime: I Am Future: Cozy Apocalypse Survival
• Proizvođač: Mandragora
• Izdavač: TinyBuild
• Žanr: Survival sim
• Platforme: PC
• Cijena: 19,50 €