S prof. dr. sc. Antoinette Kaić-Rak, voditeljicom Ureda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u Hrvatskoj, putem maila razgovarali smo o pandemiji Covida-19, mjerama koja se provode, ulozi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i njenoj poziciji nakon američke odluke da prekine suradnju i uskrati financiranje, ali i kompetentnosti i politizaciji Stožera civilne zaštite...

Svjetsku zdravstvenu organizaciju neki optužuju da se nije snašla u ovoj krizi...

Svjetska zdravstvena organizacija promptno je i transparentno reagirala na svim razinama otkad smo posljednjeg dana prošle godine obaviješteni o prvim slučajevima. Već 5. siječnja organizacija je objavila svoju procjenu rizika i savjete te izvijestila o statusu pacijenata i javnozdravstvenom odgovoru nacionalnih vlasti na niz slučajeva upale pluća u Wuhanu. Otad WHO uporno poziva zemlje da poduzmu hitne i agresivne mjere kako bi se pripremile i odgovorile na ovu pandemiju. Sve smjernice o kritičnoj pripravnosti, spremnosti i reakcijama na COVID-19 svakome su dostupne na mreži.

Je li pandemija iznenadila stručnjake?

Međunarodna javnozdravstvena zajednica odavno je svjesna stalne prijetnje da bi epidemija na međunarodnoj razini mogla biti uzrokovana patogenom za koji trenutačno nije poznato da uzrokuje ljudsku bolest, ponekad zvanu bolest X. To se smatra glavnim prioritetom za istraživanja i WHO surađuje sa svojim državama članicama na pripremi za takav slučaj, uključujući okvirnu strategiju pripravnosti za pandemiju gripe.

Što nas očekuje u skoroj budućnosti?

Ne možemo predvidjeti kako će se razvijati pandemija u sljedećim mjesecima. Međutim znamo da će to biti određeno postupcima vlada i pojedinaca. Svaka bi zemlja trebala provoditi sveobuhvatan skup mjera - testiranje, praćenje, liječenje, izoliranje, kao i osiguranje fizičke distance, ovisno o razini prijenosa - kako bi se usporio prijenos i smanjila smrtnost povezana s Covidom-19. Intenzitet provedbi spomenutih intervencija treba biti u skladu sa situacijom, kapacitetom i kontekstom svake zemlje.

Svaka bi zemlja trebala procijeniti svoj rizik i brzo primijeniti potrebne mjere. Svatko mora imati ulogu u ovoj pandemiji i važno je da su svi pojedinci upoznati s principima te znaju kako zaštititi sebe i druge.

Gdje su granice izdržljivosti zdravstvenih sustava?

U nekim zemljama raste broj slučajeva, što je posljedica izmjene primjene mjera fizičkog distanciranja. Moramo ostati odgovorni i pažljivo popuštati ograničenja. Ako se pojave nove skupine slučajeva, potrebno je primijeniti promptne i ciljane intervencije. Možda će biti potrebno ponovno uvođenje strožih, ciljanih mjera, uz potpuno angažiranje zajednica. Generalni direktor napomenuo je da nikad nije kasno staviti virus pod kontrolu, čak i ako se dogodio eksplozivan prijenos.

Koliko će na rad organizacije utjecati istupanje SAD-a kao najizdašnijeg financijera?

Svijet je dugo imao koristi od bliske suradnje s vladom i narodom SAD-a. Doprinos i velikodušnost američke vlade i njenih ljudi u zaštiti globalnog zdravlja tijekom mnogih desetljeća su neizmjerni i uvelike su promijenili javno zdravstvo širom svijeta.

SAD je vodeći donator, kako u pogledu sredstava od članarine, tako i dobrovoljnih doprinosa. Sredstva američke vlade predstavljala su 15 posto ukupnih raspoloživih sredstava WHO-a za iskorjenjivanje poliomijelitisa (27%), za spremnost i pripravnost na izvanredne situacije (23%), za bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom, tuberkulozu, HIV / AIDS-a, malariju (19%), kao i u povećanju pristupa osnovnim zdravstvenim i nutricionističkim uslugama (17%).

Međutim odnos WHO-a i SAD nadilazi financiranje. SAD je bio važan partner WHO-a od osnutka 1948. Zajedno smo radili na spašavanju života i poboljšanju zdravlja stotina milijuna ljudi širom svijeta. Dr. Michael Ryan, izvršni direktor Programa za hitna zdravstvena stanja, ponovio je da WHO od početka pandemije surađuje s američkim kolegama, CDC-om, NIH-om i većim brojem akademskih institucija, i ta će se suradnja nastaviti tijekom nastavka pandemije.

Kako pokriti nedostatak novca koji su u organizaciju ubrizgavali Amerikanci?

WHO dobiva sredstva iz dva glavna izvora: članarine država članica pokrivaju manje od 20 posto ukupnog proračuna. Ostatak se dobiva u obliku dobrovoljnih priloga, uglavnom od država članica, kao i iz drugih organizacija Ujedinjenih naroda, međuvladinih organizacija, filantropskih zaklada, privatnog sektora i drugih izvora.

Puno je podataka o pandemiji; kome i čemu vjerovati?

Stotine znanstvenika diljem svijeta provode vitalna istraživanja kako bi nam pomogli da bolje razumijemo ovaj virus i bolest koju on izaziva. Količina podataka koja se generira može izgledati nesagledivo, ali svaki dan znamo sve više i to će nam pomoći u borbi protiv bolesti. Doista je važno da svi svoju percepciju i postupke temelje na činjenicama.

WHO će i dalje pratiti znanstvena dostignuća širom svijeta i priopćavati ono što je poznato, kao i ono što još nije poznato, što je moguće jasnije i transparentnije.

Kako pronaći ravnotežu između očuvanja zdravstvene slike nacije i ljudske potrebe da se živi slobodno?

Odgovor na ovu pandemiju možemo promatrati u kontekstu maratona, a ne utrke na kratke staze. Rizik od ponovne pojavnosti i ponovnog zamaha bolesti nastavit će se posvuda, sve dok se ona ne bude trajno stavila pod kontrolu rigoroznom primjenom javnozdravstvenih intervencija. Odluke koje svaka vlada mora donijeti kako bi umanjile socijalne, zdravstvene i ekonomske učinke ove pandemije složene su i teške. Ali bez obzira na to gdje se zemlja nalazi u krivulji epidemije, nikad nije kasno za odlučne mjere.

Drži li Stožer konce u rukama i je li politički kompromitiran?

Svi vidimo razinu problema s kojim se nose zemlje u našem okruženju. U Hrvatskoj se uz velike napore javnozdravstvenih djelatnika, policijskih službenika i osoba iz drugih sektora, od turizma do trgovine, maksimalno trudimo održati kontrolu nad širenjem Covida-19. Mislim da je Stožer odradio vrhunski posao i kupio vrijeme za sve druge sektore kako bi im omogućio da se pripreme na uvjete rada u novonastalim okolnostima.

Naravno da pandemija ima utjecaj na privredu i naše živote, ali odgovorno uključenje cijele zajednice i napori Stožera uz potporu svih resora daju rezultate. Mislim da su članovi Stožera kompetentni stručnjaci, ulažu maksimalan trud i transparentno informiraju javnost.

Jesu li nam potrebne restriktivne mjere, i kakve?

Mjere za ograničavanje kretanja nisu prva linija obrane, već posljednje sredstvo za usporavanje prijenosa i kupnja vremena kako bi se moglo učinkovito identificirati sumnjive slučajeve, izolirati i liječiti potvrđene te pratiti i izolirati kontakte. Mjere za ograničavanje kretanja uvode se kad intenzitet širenja bolesti postane takav da primjena drugih mjera ne bi bila dovoljna u kontroli bolesti. Putem primjene Međunarodnog sanitarnog pravilnika, WHO surađuje sa svim zemljama prioritetno na području suzbijanja zdravstvenih prijetnji od međunarodnog značenja, vodeći računa o nepotrebnom uplitanju u ekonomske odnose.

Očekuje se nastavak rizika od ponovne pojavnosti i porasta broja oboljelih...

Ovisno o situacijama, u nekim će zemljama to značiti privremeno vraćanje na već ukinute ili ublažene mjere. WHO preporučuje niz mjera, uključujući testiranje, izoliranje pozitivnih slučajeva, pronalaženje i izolaciju kontakata, fizičko distanciranje i kvalitetnu bolničku skrb za one kojima je potrebna.

Svaka zemlja odlučuje koje će akcije poduzeti na temelju vlastite situacije i različitih faza epidemije s kojima se suočava. Krajnji je cilj postići situaciju bez transmisije ili održati stabilno stanje s niskom razinom prijenosa infekcije kako bi se spasili životi i osigurali pozitivni uvjeti za život.