Nazvan je UCF-1.01, promjer mu je oko dvije trećine Zemljinog, odnosno oko 8.400 km, a nalazi se na udaljenosti od samo 33 svjetlosne godine. Za putovanje do njega brzinom Voyagera 1, koji se upravo nalazi na rubu Sunčeva sustava, trebalo bi nam oko 582.000 godina, naravno, u jednom smjeru.

Iako se nalazi relativno blizu, planet je ipak premalen da bi se snimio izravnim opažanjem teleskopom pa je otkriven na temelju pada sjaja matične zvijezde crvenog patuljka GJ 436, tijekom tranzita. Naime, tijela koja prolaze između zvijezda i nas (prelazak = tranzit) stvaraju sjenu kao što je mušice stvaraju kada se nađu na putu automobilskih farova. U orbitama oko iste zvijezde kreće se jedan veličine Neptuna nazvan GJ 436b te vjerojatno još nekoliko manjih, među kojima i UCF-1.02.

Znanstvenici su u svojem izvješću napisali da je novootkriveni planet malen, vrlo vruć i vrlo blizu te da vjerojatno nema atmosfere. Pakleni svijet uglavnom je mrtav - ako je ikada imao vodu, ona je odavno isparila, a moguće je čak da je prekriven magmom.

Otkriće UCF-1.01 pokazuje da bi u blizini našeg sustava, bliže nego što smo mislili, mogli postojati i drugi planeti slični Zemlji.

'Nadam se da će buduća promatranja potvrditi ove rezultate koji pokazuju da teleskop Spitzer može pronaći planete veličine Marsa', rekao je Michael Werner, znanstvenik koji radi na teleskopu. 'I nakon devet godina provedenih u svemiru Spitzer nas vodi u novim i važnim znanstvenim smjerovima.'