Recentna eksplozija alata za generativnu umjetnu inteligenciju aktualizirala je pitanje u čemu nas strojevi mogu i trebaju zamijeniti.

U brojnim jednostavnijim i dosadnijim zadaćama do te je zamjene već došlo, a ChatGPT i slični alati pokazali su da softver može otići dalje nego što je većina ljudi vjerovala kad je riječ o prikupljanju podataka i informacija te njihovom sažimanju u čitljiv i lako pregledan tekst.

Mogu li roboti doista preuzeti složenije poslove? Bombastičnim najavama usprkos, dosadašnji pokušaji nisu bili naročito impresivni, iako je bilo pomaka naprijed.

Tako se, primjerice, softver već nekoliko godina koristi za izradu jednostavnijih novinarskih oblika izvještavanja, poput burzovnih izvješća.

Zamisao testiranja aplikacije koja bi zamijenila odvjetnike u sudnici nije zaživjela, ponajprije zbog ograničenja kad je riječ o korištenju uređaja pomoću kojih je moguće snimati i prenositi podatke, ali i zbog zakonskih normi koje određuju tko se i pod kojim uvjetima može baviti tim poslom.

Psihologija je već automatizirana

Ali može li se korištenje robota proširiti i na složenije djelatnosti poput psihologije, koje traže dobro poznavanje ljudi, načina na koje funkcioniraju i razmišljaju? Pitali smo stručnjake što misle o tome.

Kako je tportalu rekla Irena Miljković Krečar, docentica na Sveučilištu VERN koja predaje kolegije na temu psihologije, trebalo bi prvo definirati o kojem se psihologu, odnosno području rada govori.

Iako se svi temeljno bave ljudima, psiholozi djeluju u brojnim djelatnostima i obavljaju različite poslove, od psihodijagnostike i psihoterapije, preko znanstvenog rada i nastave, do raznih oblika savjetovanja i pomoći pojedincima i skupinama.

'U većinu se psihologijskih djelatnosti već odavno umiješala digitalna tehnologija i automatizirala nam rad, čineći ga lakšim i bržim', istaknula je Miljković Krečar.

Primjerice, organizacijski psiholozi ne trebaju više ručno češljati gomile pristiglih molbi i životopisa, već se oni obrađuju u posebnim softverima prema sustavu ključnih riječi.

Nastavnici koriste razne digitalne platforme koje olakšavaju i podučavanje i ispitivanje, nudeći personalizirane sadržaje, ovisno o predznanju polaznika. Psihoterapeuti provode savjetovanja online, što je omogućilo veću dostupnost korisnicima, i tako dalje.

'Svima nam je olakšan pristup i nalaženje za posao relevantnih informacija za koje se nekad trebalo danima prebirati po knjižnicama i telefonskom imeniku.

Očekujem da će umjetna inteligencija samo ubrzati te procese, upućujući nas ciljanije na željene sadržaje, skraćujući vrijeme pretraživanja i razlučivanja informacija važnih za poslovno odlučivanje', smatra.

Može biti koristan alat, ne i zamjena

'Dakle sigurno će odrađivati dio našeg posla. Hoće li nas u potpunosti zamijeniti? Nadam se da ne', rekla je Miljković Krečar.

Podijelila je s nama to da je nedavno isprobala testnu aplikaciju u kojoj bot savjetuje korisnika po pitanju osobnih poteškoća. Bila je daleko od savršene, ali nije bilo ni na prvi pogled očigledno da je riječ o robotu, ne o čovjeku.

'Takve će se aplikacije sve više razvijati, sigurna sam, no teško da će moći u potpunosti zamijeniti psihologa.

Naime savjetodavni, a posebice terapijski rad svoju uspješnost temelji na empatiji i stvaranju odnosa, iskrenom tješenju, nekad i dodiru podrške, procjeni suptilnih znakova neverbalne komunikacije, čitanju između redaka onoga što klijent govori...', smatra Miljković Krečar.

Umjetna inteligencija to ne može, kao što ne može ni prosuđivati vlastitu etičnost u tretmanu korisnika i sagledati posljedice koje njeni savjeti mogu imati na pojedinca i njegovu okolinu.

Pitanje je i koliko može biti fleksibilna u prilagodbi pristupa individualnim potrebama pojedinog korisnika, iako će se taj aspekt vjerojatno lakše usavršiti od ostalih.

Od virtualnih psihologa dijeli nas tek nekoliko godina?

S druge strane Davor Aničić, suosnivač i glavni izvršni direktor tvrtke Velebit AI, može zamisliti situaciju u kojoj bi umjetna inteligencija mogla zamijeniti psihologa.

'Model umjetne inteligencije koji je istreniran na dovoljno velikom skupu podataka razgovora psihologa s njihovim pacijentima, a koji je uz to treniran na mnogobrojnim općim podacima onako kako su danas istrenirani veliki jezični modeli, moći će na sličan način kao i utrenirani psiholozi voditi terapijski razgovor s pacijentom', uvjeren je Aničić.

Naravno, današnji modeli još nisu dovoljno dobri kako bi na istom nivou kvalitete zamijenili stručnjaka u tom području.

Ali taj trenutak je, prema njegovom mišljenju, vrlo blizu i dostižan u roku od nekoliko godina.

Uvođenjem tehnologije u svaku struku - pa tako i u psihološku - stručna pomoć postat će znatno dostupnija svima kojima treba, optimističan je Aničić.

'Zamislite situaciju velike katastrofe poput nedavnog potresa u Turskoj i jasno je da nije moguće osigurati stručnu pomoć na skali koja je potrebna u situaciji gubitka bliske osobe, teške ozljede i PTSP-a nastalog uslijed ovakvog ekstremnog događaja za nekoliko stotina tisuća ljudi u istom trenutku te na jeziku i u kulturi tih ljudi.

Takvu će pomoć jednog dana sigurno pružati modeli umjetne inteligencije. Naravno, u suradnji sa stručnjacima i pod njihovom kontrolom', prognozirao je Aničić.

Kako sačuvati kvalitetu?

Miljković Krečar ponešto je skeptičnija oko toga koliko brz taj napredak treba biti. 'Otkad je izišao alat Chat GPT, stalno čitamo o mogućim scenarijima, koji podsjećaju na SF filmove predviđajući gubitak čitavog niza zanimanja i čovjeka u ulozi onog koji samo valjda treba uključiti stroj u struju.

Ono što je jučer radio tim školovanih ljudi s godinama radnog iskustva već danas neloše može odraditi umjetna inteligencija. Mnogi poslodavci već su pohrlili izračunavati kolika im je isplativost ulaganja u ljudske potencijale u odnosu na ulaganje u primjenu UI u poslovanju.

To je glavno pitanje: Do koje mjere taj razvoj možemo i trebamo dopustiti?

Godinama svjedočimo tome da kvaliteta ustupa mjesto nekvaliteti, jer je ona jeftinija. Ni psiholozi neće biti pošteđeni tog trenda.

Još većim probojem umjetne inteligencije u naše živote svaka će struka morati pronaći mehanizme samozaštite, to jest očuvanja standarda kvalitete', smatra Miljković Krečar.

Aničić ne dvoji oko toga da se mora težiti uvođenju najmodernijih tehnologija u svakoj struci. Naglašava da nije moguće nijednu struku proglasiti netehnološkom i izolirati od svijeta koji se ubrzano mijenja.

Svakako je prvi korak u tome razumijevanje mogućnosti koju tehnologija može pružiti iz pozicije stručnjaka u samoj struci. Zato je izuzetno važno formiranje multidisciplinarnih timova koji se mogu uhvatiti takvih izazova.

'Prepreke će uskoro biti ne toliko tehnološke, nego više na strani prihvaćanja. Pritom ne mislim da je struka psihologa po bilo čemu različita u tome od bilo koje druge struke.

Nakon što metode umjetne inteligencije postanu dio rada u samoj struci te ju unaprijede, učine dostupnijom, ali i promijene u svojoj biti, pojavit će se rizici razumijevanja, interpretabilnosti i praćenja učinaka njihovog rada. Sve su to rješive prepreke i rizici koji se mogu kontrolirati', ocijenio je Aničić.

Uvjeren je da će umjetna inteligencija omogućiti donedavno nezamislive načine pretraživanja, dohvaćanja, dubinskih analiza, nastajanja novog znanja i napretka znanstvenih područja.

Na kraju je najvažniji - rezultat

Novi pristup radu, dodao je, u svim strukama omogućit će mnogo brži napredak, ali će neminovno i otvoriti mnoga nova pitanja, poput autorstva i originalnosti.

Aničić vjeruje da će takva pitanja s vremenom izgubiti na važnosti jer će ubrzo 'sustvaranje' ljudi i umjetne inteligencije postati prihvaćeno u cijelom društvu i svim strukama.

Na kraju su, ističe, najvažniji rezultat i novostvoreno znanje, odnosno jesu li doprinijeli napretku znanja u nekoj struci.

Miljković Krečar vjeruje da umjetna inteligencija može biti korisna u radu psihologa. Ukazala je na odgovor koji je dobila od ChatGPT-ja kad je postavila to pitanje.

Taj alat je kao moguće prilike istaknuo identifikaciju rizika i ranjivosti (korisno pri procjeni i prevenciji mentalnih problema i poremećaja), personaliziranu terapiju (točnije izradu personaliziranih terapijskih planova za pojedince i predlaganje specifičnih terapijskih intervencija), praćenje i analizu napretka (automatska analiza podataka) te povećanje dostupnosti terapije (putem virtualnih terapijskih alata).

'Ostaje mi samo da se složim s takvim odgovorom i kao promatrač čekam gdje će nas UI odvesti u profesionalnom smislu, ali i u smislu ljudskosti općenito.

Nadam se da će se paralelno njenom razvoju provoditi i istraživanja njenih prednosti i nedostataka kako bi se utvrdile najbolje prakse i osiguralo to da se ona koristi na etičan i odgovoran način', zaključila je Miljković Krečar.