Potraga za planetima izvan našeg sustava se nastavlja. Štoviše, ona je postala jednim od najprogresivnijih polja suvremene astronomije. Proteklih desetljeća uspjeli smo otkriti preko 5000 egzoplaneta koji kruže oko udaljenih zvijezda, a astronomi danas sugeriraju da svaka zvijezda u našoj galaksiji ima minimalno jedan planet.

Velika većina resursa se, doduše, usmjerava prema zemljolikim planetima, prije svega zato što vjerojatno sadrže ili mogu podržati život. Istraživanje se usredotočuje uglavnom na zvijezde poput našeg Sunca, one koje kao gorivo koriste vodik iz jezgre te mogu biti stabilne milijardama godina. Više od 90 posto poznatih egzoplaneta, piše Gizmodo, vrti se baš oko takvih zvijezda.

Dio međunarodnog tima astronoma promatrao je zvijezdu koja izgleda kao naše Sunce, samo nekoliko milijardi godina u budućnosti. Otkrili su da se oko nje vrti planet koji po trenutno ustanovljenim zakonima ne bi uopće trebao postojati, odnosno koji je već odavno trebao završiti kao njezin obrok. U radu objavljenom u časopisu Nature znanstvenici su pokušali otkriti tajnu njegove dugovječnosti te predložiti nekoliko razloga zbog kojih još postoji.

Kao što to biva s ljudima, zvijezde se mijenjaju dok stare. Nakon što se potroši sav vodik u jezgri, ona se počne smanjivati, njezin se vanjski sloj širi, a temperatura polako počne padati. U ovom stadiju, više poznatom kao stadij 'crvenog diva', zvijezde se znaju naduti te postati do sto puta veće. Nakon što se to dogodi našem Suncu, ono će se toliko povećati da će progutati Merkur, Veneru i vrlo vjerojatno Zemlju.

Kako vrijeme prolazi, jezgra postane tako vruća da zvijezda počne vršiti fuziju helija te se smanji na desetinu originalne veličine i nastavi stabilno gorjeti još nekoliko desetaka milijuna godina. Trenutno znamo za stotine planeta koji se vrte oko crvenih zvijezda, a jedan od njih je 8 Ursae Minoris b, planet mase Jupitera koji se vrti na pola udaljenosti Zemlje od Sunca.

Godine 2015. otkrio ga je tim korejskih znanstvenika uz pomoć tehnike 'Dopplerovog meškoljenja', koje mjeri gravitacijsko povlačenje što ga stvaraju planeti u orbiti zvijezda. Međunarodna astronomska unija 2019. je zvijezdu nazvala Baekdu, a planet Halla - po najvišim planinama na Korejskom poluotoku.

Planet koji ne bi smio postojati

Analiza najnovijih podataka o Baekdu, koje je sakupila promatračnica TESS, dovela je do iznenađujućeg otkrića. Za razliku od drugih crvenih divova koji oko sebe imaju egzoplanete, Baekdu je u svojoj jezgri već počeo spajati helij. Uz pomoć tehnika astroseizmologije koje provjeravaju valove unutar zvijezda, otkrili smo koji materijal ta zvijezda trenutno koristi, a odgovor je helij.

Ovo otkriće postavilo je više pitanja, uključujući ono o veličini zvijezde. Ako Baekdu troši helij, a ne kisik, zar ne bi trebao biti puno veći - dovoljno velik da obuhvati Hallu. Kako je onda Halla uspjela preživjeti?

Kao što je obično slučaj sa znanstvenim istraživanjem, prva stvar koju treba napraviti je izuzeti pretpostavku da Halla nikad nije ni postojala. Razlog za skepticizam dolazi zbog nekolicine slučajeva kad su znanstvenici otkrili planete u orbiti crvenih divova, samo da bi poslije shvatili da meškoljenje nije uzrokovalo tijelo u orbiti, već dugotrajne promjene u ponašanju samih zvijezda.

Ovo pravilo nije vrijedilo za Hellu.

Dopplerov signal Baekdua stabilan je već 13 godina, a pomnija analiza drugih indikatora pokazala je da ne postoji nijedan drugi potencijalni izvor signala - planet je stvaran i zbilja je u orbiti. Nakon što su uspjeli zaključiti da Halla stvarno postoji, otvorila su se dva potencijalna scenarija, a to je da je Baekdu nekad davno bio binarni sustav, odnosno da je Halla bila u orbiti dva sunca. Spajanjem te dvije zvijezde možda se spriječila njihova nagla ekspanzija koja bi u nekom trenu pojela Hallu. Ako je samo jedna zvijezda postala crvena, ona bi obuhvatila Hallu, no spajanjem s drugom zvijezdom dobila je dovoljno goriva da automatski uđe u stadij paljenja helija bez popratnog povećavanja ili uz umjereno povećavanje koje nije bilo dovoljno da dohvati planet.

Drugi scenarij je da je Halla zapravo relativno nov planet. Nasilna kolizija dviju zvijezda možda je stvorila oblak plina koji je rezultirao nastankom planeta. Drugim riječima, Halla je možda planet 'druge generacije'. Koje god objašnjenje bilo točno, otkriće planeta u takvoj blizini crvenog diva koji koristi helij demonstrira način na koji planeti mogu postojati na mjestima na kojima ih nitko nije očekivao.