Jučer je završilo 89. po redu izdanje '24 sata Le Mansa' (24 Heures du Mans), najpoznatije utrke u Svjetskom prvenstvu automobila u izdržljivosti (World Endurance Championship - WEC) koja se održala od 21. do 22. kolovoza 2021. na legendarnoj stazi Circuit de la Sarthe u Le Mans, Francuska. Automobile Club de l'Ouest (ACO) je bio organizator i ovoga izdanja, uostalom oni to uspješno rade još od 1923.

Za razliku od prošle godine, kada je utrka zbog pandemije Covid-19 prebačena s uobičajenog termina u lipnju na 19.-20. rujan 2020. i nije bilo dopušteno prisustvo gledatelja, ovaj puta je fanovima ove utrke bio dopušten dolazak. Ipak, i ove godine utrka se nije održala u lipnju, već dva mjeseca kasnije, u nastojanju organizatora da sve prođe u redu i uz gledatelje. Jer, prošle godine jednostavno nije bilo isto bez njih.

Bilo kako bilo, Toyota je i ove godine bila prvi favorit za osvajanje prestižne nagrade ukupnog pobjednika u najjačoj i najbržoj kategoriji. Svi oni koji su tako i predviđali su bili u pravu, jer je Toyota potvrdila svoju četvrtu uzastopnu pobjedu. Međutim, ova se pobjeda razlikuje od prve tri. Prvo zato što je to prva pobjeda ere Hypercar automobila, o kojima smo puno pisali u Autozoni. Toyota GR010 Hybrid tako ulazi u povijesne knjige svog prvog Le Mansa, kao prvi ikad Hypercar koji je pobijedio u utrci. I, značajno, jer je ovo prva pobjeda za posadu #7, koju je u prošlosti i nije baš imala sreće. Stoga, čestitamo Mikeu Conwayu, Kamuiju Kobayashiju i Joséu Maríi Lópezu, velikim ovogodišnjim pobjednicima!

Hypercar kategorija

Bilo je toliko upitnika prije nego što je zastava spuštena za početak 89. izdanja '24 sata Le Mansa'. Mnogi dobri poznavatelji WEC-a su se pitali hoće li Toyotu snaći mehaničke poteškoće kao što se to događa mnogim ekipama kad novi automobil krene na svoju prvu 24-satnu utrku. Zanimalo nas je i kako će nastupiti LMH-ovi Glickenhaus 007, nakon prva dvije utrke Svjetskog prvenstva u izdržljivosti (WEC). I je li Alpine mogao težiti pobjedi?

Da podsjetimo, ove su godine u Hypercar kategoriji prijavljene samo tri ekipe: Toyota Gazoo Racing s automobilom Toyota GR010-Hybrid, Alpine Elf Matmut s automobilom Alpine A480 i Glickenhaus Racing s automobilom Glickenhaus 007 LMH. Isto tako u WEC prvenstvu za 2021. godinu su prije 24 sata Le Mansa održane tri utrke: 6 sati Spa-Francorchampsa (BEL), 8 sati Portimáoa (POR) te 6 sati Monze (ITA). Nakon jučerašnje glavne i najteže utrke do kraja sezone su ostale još dvije utrke, i to 6 sati Bahreina (BAH) i 8 sati Bahreina (BAH).

Nakon iscrpljujućih 24 sata, sada imamo odgovore na ta pitanja. Japanska momčad Toyota Gazoo Racing osvojila je prvo i drugo mjesto. Posada u automobilu #7 Toyota GR010-Hybrid koju su vozili Conway, Kobayashi i López završila je ispred sestrinskog automobila #8 s Buemijem, Nakajimaom i Hartleyjem za volanom. Bio je to kraj vrlo dugog puta za današnje pobjednike. Jer, nakon što su osvojili drugo mjesto na postolju 2018. i 2019., zatim treće 2020., njihova povijest 24 sata Le Mansa do sada je bila priča o greškama, pehovima i zavojima sudbine, svaki put ih lišavajući pobjede. Svi kažu da Le Mans sam bira svoje pobjednike. A sada je Le Mans odlučio ovaj trojac nagraditi za ustrajnost i dosljednost na stazi ovog vikenda.

Treba reći i da su olujni pljuskovi prije početka natjerali kontrolu utrke da započne utrku iza sigurnosnog automobila za dva dodatna kruga. U teškim uvjetima Mike Conway u #7 je imao dobar start s prvog startnog mjesta, dok je sestrinski automobil #8 Sebastiena Buemija bio udaren već u prvom zavoju od automobila #708 Glickenhaus kojeg je vozio Oliviera Pla. I dok se Pla izvukao s oštećenjem nosa automobila i kaznom od 10 sekundi, Buemi se morao zaustaviti uz cestu kako bi resetirao svoj automobil, pavši više od 1m30s iza vodećeg sestrinskog automobila.

S druge strane u subotu od starta utrke u 16:00 sati, pobjednička postava uživala je u vrlo glatkoj utrci. Imali su savršeni učinak i automobil #7 je bio u vodstvu pri svakoj provjeri po satu (osim 13. sata). Buemi se ipak uspio vratiti za drugo mjesto za nešto više od sat vremena, ali nikada nije zaprijetio vodećem automobilu #7. Dvije Toyote tada su ostale na vrhu poretka do kraja utrke. Iza njih automobil #36, Alpine A480 se brzo etablirao kao glavni kandidat za treće mjesto. André Negrão, Nicolas Lapierre i Matthieu Vaxiviere pratili su Toyotu, spremni za vodeću poziciju ako automobili na vrhu poretka utrke ikada ispadnu. Međutim, francuski tim imao je nekoliko vlastitih problema, od kojih je najznačajniji izlet izvan staze za Matthieua Vaxivierea na prvoj šikani na ravnini Mulsanne Straight neposredno prije oznake sredine utrke. U konačnici, francuski je automobil zadržao svoju poziciju i zauzeo treće mjesto na postolju.

Treba reći i da su prvih pet automobila u ukupnom poretku na kraju utrke zauzeli oni iz Hypercar kategorije, a pobjednik je u 24 sata odvozio ukupno 371 krug, dva više od drugoplasiranog automobila i čak sedam više od petoplasiranog i posljednjeg Hypercar automobila #709. S druge strane, najbrži krug u utrci i to 60. krugu je odvezao Sebastien Buemi u Toyotinom automobilu #8 s prosječnom brzinom od 236,333 km/h. Isto tako, pobjednička postava je odvezla ukupno 5055,246 km, na stazi Circuit de la Sarthe kojoj je jedan krug dug 13.626 m, uz 38 zavoja.

LMP2 kategorija

Sa startnim gridom od 25 automobila koja se sastoji od nekoliko vrhunskih momčadi, predviđanje konačnog ishoda LMP2 prije utrke bio je prilično nepredvidljiv zadatak. Jotina #38 Oreca 07-Gibson odmah je žestoko krenula na stazu koja se sušila s Antóniom Félixom da Costom koji je pokazao sjajnu formu. Međutim, kad je kiša ponovno počela padati u trećem satu, Anthony Davidson je otišao van staze ulazeći u Dunlop Chicane. United Autosports je preuzeo. Nakon pet sati utrke, Manuel Maldonado u automobilu #32 izgubio je kontrolu i na tom istom prilazu Dunlopu, prešavši šljunkovitu zamku i udarivši u sestrinski automobil #23. Šanse tima, koje su već bile ozbiljno ugrožene, dodatno su se smanjile kada su problemi s mjenjačem zadesili automobil #22. Kako je padala noć, Franco Colapinto za volanom #26 Aurus 01-Gibson iz G-Drive Racinga sudario se s automobilo #1 Richard Mille Racing Team-a (Calderón/Floersch/Visser).

Dva automobila Team-a WRT došli su do izražaja od sedmog sata i dominirali do crno-bijele ciljne zastave. Momčad Vincenta Vossea svoju je inauguracijsku prototipsku sezonu izdržljivosti završila vrhunskom pobjedom u svojoj klasi LMP2 na 24 sata Le Mansa. Međutim, u kasnoj drami Robertu Kubici, Louisu Delétrazu i Yifei Ye je oduzeta pobjeda. Nakon što je vodio veći dio utrke, automobil se zaustavio na stazi pet minuta od karirane zastave predajući pobjedu Robinu Frijnsu, Ferdinandu Habsburgu i Charlesu Milesiju. Jota #28 Oreca 07-Gibson za koji su vozili Sean Gelael, Stoffel Vandoorne i Tom Blomqvist završila je na drugom mjestu, a #65 bolid Panis Racinga (Canal/Stevens/Allen) zaokružio je postolje na trećem mjestu.

Dragonspeed USA #21 Oreca 07-Gibson iz Hedman/Hanley/Montoya bio je na vrhu kategorije Pro/Am, a slijede ga još dva Oreca 07-Gibsona: u automobilu #70. Realteam Racinga (García/Duval/Nato) i #29 Racing Team-a Nederland (van Eerd/van der Garde/van Uitert).

Automobil # 84 Associatiom SRT41 (Aoki/Bailly/Lahaye) u kategoriji Innovative Car je završio uglavnom bez problema 24 sata i završio na 33. mjestu u ukupnom poretku.

LMGTE Pro kategorija

AF Corse uspješno je nastavio za Ferrari s još jednom pobjedom u klasi LMGTE Pro na 24 sata Le Mansa. Talijanski konstruktor uskoro će loviti svoju desetu ukupnu pobjedu u kategoriji Hypercar, ali zasad slavi pobjedu GTE Pro s #51 488 GTE Evo. U ranim fazama utrke činilo se da Corvette C8.R imaju prednost. Američka momčad se dobro nosila sa teškim vremenskim uvjetima, odlučivši se za glatke gume nakon 40 minuta. Međutim, Ferrariji su se pokazali dosljednijima i na kraju su preuzeli vodeću poziciju u svojoj kategoriji s brojem #51, kojim su upravljali Pier Guidi, Calado i Ledogar. Ovo je četvrta pobjeda Amato Ferrarija i Co. u LMGTE Pro, a stigla je 10 godina nakon prve pobjede tima na stazi La Sarthe. Dva Porschea 911 RSR-19 ostala su na stazi, ali nikada nisu bila blizu pobjede. Nedostajao im je tempo, no budite uvjereni da će se vratiti 2022. godine kako bi se revaširali za poraz!

LMGTE Am kategorija

François Perrodo i Nicklas Nielsen, nositelji titule WEC-a, mogu se pohvaliti višegodišnjim trkaćim iskustvom, ali nikada nisu uspjeli ostvariti pobjedu na Le Mansu. Međutim, jučer su mogli ponosno izaći na postolje sa momčadskim kolegom Alessiom Roverom. Ovo je prva pobjeda u klasi LMGTE Am za AF Corse i nagrađuje njihovu prisutnost ovdje od 2011. godine (nakon dvije pol pozicije i četiri postolja).

Nakon što je nekoliko puta vodio utrku, nositelj naslova Aston Martin morao se zadovoljiti drugim mjestom. TF Sport #33 Vantage AMR kojim upravljaju Keating, Pereira i Fraga završio je ispred trećeplasiranog Iron Lynxa #80 Ferrarija 488 GTE Evo kojim su upravljali Cressoni, Mastronardi i Illot. Sva tri automobila završila su u istom krugu.