Mnogi električne automobile vide samo kao evoluciju današnjih benzinaca i dizelaša kojima je, eto, spremnik goriva zamijenjen baterijom, no oni su mnogo više od toga. Za početak, električni automobili su u srži tektonskog geopolitičkog preslagivanja u kojem će nafta prestati biti primarni energent koji trošimo. Pritom bismo postojeću elektronaponsku mrežu trebali opteretiti svega 20-ak posto većom potražnjom. Ono najbolje jest što će zahvaljujući bateriji isti ti električni automobili funkcionirati kao stabilizator mreže - vraćajući energiju u sustav onda kada je ona najpotrebnija te je preuzimajući onda kada je višak. Možete li tek zamisliti koliko će tehnologija bežičnog punjenja unaprijediti ovaj proces?

Današnji automobili glavni su zagađivači u urbanim sredinama. Okoliš onečišćuju ispušnim plinovima i bukom. Istina je, malo što se može mjeriti sa zvukom koji proizvode višecilindrični motori, no surova realnost je da takvu opojnu glazbu stvara tek promil sportskih vozila. Zvuk ostalih, poglavito brektanje dizelaša, najradije bismo zauvijek zaboravili.

Električni automobili također su nemjerljivo pouzdaniji jer njihovi elektromotori, za razliku od motora s unutrašnjim izgaranjem, nemaju ni približno toliko pokretnih dijelova. Pridodamo li svemu navedenom performanse koje, zahvaljujući trenutnoj dostupnosti okretnog momenta, čak i kod slabijih modela, nadvisuju one na koje je prosječan vozač navikao - teško je zamisliti zašto električna revolucija ne ide brže. Odgovor na ovo pitanje moglo bi biti - autonomno upravljanje.

Hoćemo li u skoroj budućnosti uopće posjedovati automobil?

Prosječni automobil svega četiri posto vremena provede na cesti, a ostatak, nevjerojatnih 96 posto životnog vijeka, vaše vozilo provede parkirano. Pogledate li malo oko sebe, uvidjet ćete da su gradovi formirani po potrebama automobila - od višetračnih prometnica do ogromnih parkirnih površina koje bi mogle biti šetnice, drvoredi, fontane (šalimo se) ili biciklističke staze. Već sada interes za posjedovanjem vozačke dozvole pada iz godine u godinu. Zamislite stoga kakav će preokret izazvati tehnologija koja će vozače učiniti gotovo sasvim nepotrebnima. Naravno, entuzijasti će još uvijek moći preuzeti kontrolu, no većina će radije odabirati pasivnu ulogu putnika a ne vozača.

Manjak neposredne interakcije s vozilom vjerojatno će rezultirati i time da ćemo na automobile manje gledati s emocionalne a više s racionalne strane. Ipak, to ne znači da ćemo rado dijeliti svoju imovinu s drugima, već je mnogo vjerojatnije da će procvjetati specijalizirane usluge za prijevoz poput Ubera, koje će korisnicima nuditi vozila prema potrebi.

Automobil - kompakt, kombi ili kabriolet - bit će dovoljno naručiti poput taksija te ga koristiti onoliko koliko vam je nužan. Nema više brige o pronalasku i plaćanju parkinga, kao ni straha da nećete pronaći vozilo jer ste ga nepropisno parkirali. Nema ni brige o servisima ili zamjeni guma, pa čak ni o punjenju baterije.

Uvriježeno je mišljenje da će ljudi zbog nelagode i straha zazirati od autonomno upravljanih automobila, no isto se vjerojatno mislilo prije prvih komercijalnih avionskih letova. Idući argument je taj da ljudi vole voziti, no koliko vozača doista uživa u prometnim gužvama i vožnji u kolonama ili jednostavnije - zapitajte se kad ste zadnji put umjesto autoceste odabrali zavojitu otvorenu cestu? Neovisno o odgovoru, budućnosti se ne treba bojati jer će ona zadovoljiti oba tabora - one kojima je automobil samo prijevozno sredstvo od točke A do točke B, kao i one kojima je upravljanje automobilom ultimativno zadovoljstvo.

Uzrok više od 90 posto prometnih nesreća je ljudska pogreška, od čega je trećina s tragičnim ishodom rezultat vožnje pod utjecajem alkohola. Autonomna vozila promijenit će ovo zauvijek.

Uviđaju to i mnogi proizvođači, a neki su već najavili prve komercijalno dostupne modele za 2020.

Jedva čekamo.

Više o ovoj temi pročitajte ovdje.