Problem prebrze vožnje, i time uzrokovanih posljedica, zakonodavci iz godine u godinu pokušavaju riješiti edukativno-represivnim metodama no i kojekakvim prometnim sredstvima
Među diskutabilno uspješna rješenja svakako spadaju ležeći policajci, odnosno uspornici, te kamere koje snimaju prekršitelje u vožnji.
Prva metoda šteti vozilima bez obzira na to da li se vozač pridržava propisa, dok je efikasnost druge po pitanju smanjenja brzine također upitna jer u datom trenutku ne utječe na reakcije vozača, a nakon što uplatnica i stigne poštom, kažnjeni vozači se drže ograničenja samo dok su u blizini kamere.
Kao moguće rješenje nameće se sustav koji se posljednjih godina ubrzano širi domaćim prometnicama. Riječ je o takozvanom pozivnom pješačkom semaforu, kojeg čine mjerač brzine sa signalizacijom, te semafor s pješačkim prijelazom.
Mjerač brzine, smješten na stotinjak metara od semafora kontinuirano nadzire brzinu prometa nadolazećih vozila, te upozorava vozače koji prekorače ograničenje da će preventivno upaliti crveno svjetlo na semaforu ako ne uspore.
Navodno implementacija ovih sustava u praksi smanjuje broj prometnih nezgoda do 80 posto, bez poginulih i teško ozlijeđenih osoba u prometnim incidentima, uz smanjenje omjera lako ozlijeđenih do 46 posto.
Pozivni pješači semafori zasad su većinom smješteni u blizini škola, no njihova učinkovitost mogla bi značiti da ćemo ih uskoro vidjeti i na drugim lokacijama.