Jakšić je na čelu Energetskog instituta Hrvoje Požar dvije i pol godine. Prije njega Institut je više od 25 godina vodio njegov utemeljitelj Goran Granić. Iako je EIHP u vlasništvu države, ne živi od transfera iz državnog proračuna, već samostalno posluje.

Novac mu donose konzultantske usluge koje pruža domaćim i stranim tvrtkama, europski projekti te angažmani za ministarstava, državne agencije, gradove i općine.

Institut uz to provodi brojna znanstvena istraživanja i zasigurno je najjača domaća institucija na području razvoja energetike.

Vlada je ograničila cijene električne i toplinske energije za kućanstva. Kako to komentirate i hoće li građane nove mjere potaknuti na štednju?

S obzirom na to da je ovo izvanredna situacija, ovo je reakcija na trenutna poskupljenja i, što se tiče ove ogrjevne sezone, mjere su sigurno dobre za građane. Dobro je i to da se štednja energije potiče cjenovnom diferencijacijom, ovisno o potrošnji.

Što mislite o dijelu energetskog paketa za poduzetništvo? Mogu li poslodavci biti zadovoljni?

Bilo je nužno poduzeti određene korake, kao što su učinile i mnoge druge zemlje EU-a, kako bi se spriječio veći udar. No treba imati na umu da su to kratkoročna rješenja i da sada više nego inače trebamo razmišljati o budućnosti i poticati dugoročna rješenja u vidu energetske obnove i veće integracije domaćih obnovljivih izvora energije.

Koliko ste bili uključeni u osmišljavanje mjera?

Institut je bio angažiran u izradi smjernica za energetske uštede, ali osim neformalnih konzultacija, nismo bili uključeni u osmišljavanje mjera Vlade. Nas inače često konzultiraju ministarstva te im pružamo stručnu pomoć i savjete.

Bruxelles traži uštedu plina od 15 posto u ovoj ogrjevnoj sezoni. Preporuka je da se termostat za grijanje postavi na 25, odnosno 21 Celzijev stupanj. Mislite li da će se građani držati toga? Nema nikakvih kontrolnih mehanizama.

Zasad se ide na dobru volju građana. U samoj uredbi EU-a postoji mogućnost da se uvede tzv. union alert i da smanjenje potrošnje postane obvezujuće ako dođe do većih kriza u opskrbi.

Što to konkretno znači - kad bi se upalio alarm?

Država bi tada morala donijeti određene obvezujuće mjere kako bi se smanjila potrošnja energije. To bi uključivalo sve segmente društva; od gospodarstva do kućanstava.

Koliko smo blizu toga?

Što se tiče Hrvatske, ne očekujemo veće probleme u opskrbi prirodnim plinom s obzirom na to da imamo LNG terminal i podzemno skladište plina Okoli. Drugo je pitanje kakva će biti cijena. Kada govorimo o električnoj energiji, imamo znatno smanjenu proizvodnju iz hidroelektrana i tu smo oslonjeni na uvoz. Kako su i druge europske zemlje pogođene nedostatkom električne energije uslijed manjka plina za termoelektrane i loše hidrologije, postoji određeni rizik za mogućnost uvoza električne energije u dovoljnim količinama.

Znači li to da nas čekaju redukcije?

Zasad ne postoji neposredna opasnost od redukcija u Hrvatskoj. No mnoge zemlje provode ili najavljuju određene mjere. Nedavno je tako Francuska najavila mogućnost djelomičnih redukcija u opskrbi u trajanju od dva sata po sistemu rolling blackout. I u nama bližem jugoistočnom susjedstvu to je već uvelo Kosovo. Sjeverna Makedonija je proglasila krizno stanje, a i u Srbiji je manjak proizvodnje.

Kako se točno provode redukcije prema sustavu rolling blackout?

Provodi se kontrolirano isključenje po kvartovima ili regijama na nekoliko sati.

Znači, pojedini dijelovi zemlje bit će nekoliko sati u mraku?

To je alat koji se koristi da bi se elektroenergetski sustav zaštitio od preopterećenja, odnosno aktivira se kada potražnja postane toliko veća od ponude da postoji realna opasnost od poremećaja rada sustava. U Hrvatskoj to zasad nije slučaj.

Ima li Hrvatska plan za to kako će se provoditi redukcije?

Postoje procedure za takve slučajeve, a provode ih operatori prijenosnog i distribucijskog sustava. Naravno da se prioritetni potrošači, kao što su bolnice i druge bitne ustanove, neće ostaviti u mraku. Redukcije predviđaju mjere kao što su gašenje vanjske rasvjete pa do isključenja pojedinih gradskih kvartova na nekoliko sati. Ističem, to je krajnja mjera i mi u Institutu ne očekujemo da će doći do nje.

Znači, ako želimo izbjeći redukcije, moramo štedjeti?

Apsolutno! Svaka štednja energije danas znači da ćemo imati više plina za pogon naših plinskih termoelektrana, koje su značajne u proizvodnji električne energije, i da će razina naših akumulacija biti veća. Štednja nam omogućava da se energija čuva u oblicima u kojima je to moguće, u akumulacijama hidroelektrana, skladištu plina i u drugim fosilnim gorivima. Time se izbjegavaju redukcije u zimskom razdoblju, u kojem je povećana potrošnja za grijanje.

Traže li vas pomoć gradovi, općine i tvrtke? Pitaju li kako smanjiti potrošnju?

Imamo puno upita gradova i općina, ali ponajprije poduzetnika koji su suočeni sa značajnim porastom cijena plina i električne energije. Pomažemo im u kreiranju mjera za smanjenje potrošnje i ugljičnog otiska, ali i u razvoju projekata obnovljivih izvora energije.

Poduzetnici se žale na to da u izgradnji solarnih elektrana imaju velikih problema jer dugo čekaju odobrenje HEP-a za priključenje na mrežu. Kako to riješiti?

Sunčane elektrane na građevinama trebale bi biti normalna pojava i njihov razvoj je do sada značajno olakšan, ali još postoje određene prepreke kao posljedica velikog broja malih projekata koji traže priključak na elektroenergetsku mrežu. Po mome viđenju, problem je više administrativne prirode, nego tehničke, što je nažalost malo teže riješiti. Novi Zakon o tržištu električne energije iz studenog prošle godine, a nastavno i Zakon o obnovljivim izvorima energije iz prosinca, doneseni su kako bi se olakšala integracija obnovljivih izvora energije, između ostalog i kreiranjem energetskih zajednica. No pojedini podzakonski akti još nisu doneseni.

Institut je pomogao Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u izradi dokumenta koji se zove Uklanjanje administrativnih barijera za veću implementaciju novih izvora energije. Dali smo preporuke što bi se trebalo napraviti kako bi se ubrzao taj proces. Vjerujem da će se to provesti. Hrvatskoj treba značajno povećanje proizvodnje električne energije iz sunčanih elektrana, za razliku od vjetroelektrana, u čemu smo relativno uspješni. U solarizaciji bitno zaostajemo s obzirom na prirodni potencijal, no u posljednje dvije godine primjetan je porast instaliranih kapaciteta, a očekujemo i daljnji rast. Trebali bismo težiti tome da praktički svaka tvornica, zgrada i kućanstvo, svaki krov ima na sebi fotonaponske module i osigurava barem dio svoje potrošnje energije.

Iz kojih izvora sad dobivamo najveće količine električne energije?

Naša potrošnja iznosi blizu 19 TWh (teravatsati) godišnje. Iz obnovljivih izvora energije, ponajprije su to vjetroelektrane, dobijemo oko dva TWh. Iz Nuklearne elektrane Krško gotovo tri TWh. U listopadu ona ide u jednomjesečni remont, u dosta kritičnom razdoblju, i to će nam manjkati. Iz hidroelektrana, ovisno o hidrološkoj godini, imamo između četiri i sedam TWh električne energije. Prošla godina bila je izuzetno povoljna i proizveli smo preko sedam TWh, a u prvih osam mjeseci ove godine tri TWh. Ako se bitno ne popravi hidrološka situacija ove jeseni, odnosno ne bude veća količina padalina, možemo do kraja godine očekivati 4,5 do pet TWh iz hidroelektrana. To je za dva TWh manje nego lani, što je više od 10 posto naše ukupne potrošnje. Preostala električna energija proizvodi se iz fosilnih goriva i nabavlja iz uvoza.

Taj ćemo manjak morati uvesti?

Ili ćemo uvesti ili ćemo više električne energije morati proizvesti u plinskim termoelektranama, što znači puno veće troškove.

Što će od toga biti manje bolno?

Niti jedno od to dvoje nije sretno rješenje jer su oba jako skupa. Osim toga, proizvodnja iz termoelektrana doprinosi proizvodnji CO2, što je protivno smjeru u kojem moramo ići.

Koliko inače termoelektrane sudjeluju u proizvodnji električne energije?

S oko 40 posto.

Spomenuli ste da Krško u listopadu ide u remont. Kako ćemo bez njega?

Svakih 18 mjeseci nuklearka ide u obavezni remont, a koji se ne može preskočiti. Prošli je završio početkom svibnja 2021., tako da u listopadu ove godine počinje novi. Elektrana će biti isključena iz mreže oko mjesec dana jer se ide u redovnu izmjenu gorivih elemenata. To je 350 MW koje ćemo morati nadomjestiti iz drugih izvora, ponajprije iz uvoza.

HEP ima ključnu ulogu u energetskoj krizi. Zadužen je za nabavu plina za zimu, a morat će uvesti i velike količine električne energije. Može li to kompanija podnijeti?

Pred HEP je stavljen zadatak da amortizira cjenovni udar koji bi se inače prevalio na kućanstva, a još više na gospodarstvo. Velik problem je smanjenje proizvodnje iz hidroelektrana jer će tih gotovo dva TWh električne energije, koliko će manjkati, morati nadomjestiti. Na vanjskim tržištima po sadašnjim cijenama to je vrijednost od gotovo milijardu eura. Naravno, to neće biti slučaj jer su određene količine nabavljene unaprijed, a dio će proizvesti u termoelektranama, ali opet će imati veće troškove za prirodni plin. Sve to znači da će HEP doživjeti veliki udar i da to potencijalno smanjuje njegov investicijski potencijal da ulaže u nove projekte. No HEP je financijski stabilan i ne vjerujem da će se ugroziti njegovo poslovanje.

Zbog globalnog zatopljenja meteorolozi predviđaju sve suše godine. Manju proizvodnju hidroelektrana sigurno neće moći pokriti samo obnovljivi izvori energije. Treba li nam još jedna nuklearna elektrana?

Nuklearne elektrane su apsolutno dio rješenja za postizanje klimatske neutralnosti i odigrat će važnu ulogu u tranziciji Europe na čistu energiju. Nuklearne elektrane su najveći niskougljični izvor energije u EU s oko 25 posto. No problem je to što njihova izgradnja traje jako dugo. Kad bismo se danas odlučili na izgradnju, prošlo bi minimalno deset godina do puštanja u pogon. Krško zadovoljava oko 15 posto naših potreba za električnom energijom i oko 20 posto slovenskih. Bez Krškog danas bismo bili u daleko nepovoljnijoj situaciji. Isto tako, da imamo još jedno Krško, bili bismo u daleko boljoj situaciji.

Znači, što se tiče vas i Instituta, trebali bismo ići u proširenje Krškog ili u gradnju nove nuklearke?

S jedne strane imamo problem negativnog javnog mnijenja o nuklearnoj energiji, a s druge strane takvo rješenje ne možemo očekivati u kratkom periodu. Međutim to je opcija koju svakako ne treba odbaciti.

Njemačka je odlučila ugasiti svoje nuklearke.

Njemačka u pravilu provodi vrlo promišljene politike, ali moje je mišljenje da je u energetskoj politici napravila kardinalnu grešku preranim odbacivanjem nuklearne energije i prevelikim oslanjanjem na Rusiju. To je dovelo ne samo Njemačku u probleme, nego i cijelu Europu. Bila je to velika pogreška izazvana političkim dogovorima prilikom sastavljanja prethodne njemačke vlade. No Njemačka je odlučila produžiti rad dva od preostala tri reaktora zbog manjka energije, odnosno stabilnosti elektroenergetskog sustava, i jer se javno mnijenje promijenilo.

Naša kućanstva su zaštićena od tržišnih cijena energije. Je li taj sustav dugoročno održiv?

Činjenica je da su kod nas cijene niže za kućanstva nego za industriju i poslovni sektor, što u mnogim europskim zemljama nije slučaj. Naš je model naslijeđen još iz socijalizma i teško ga je brzo promijeniti, posebice u sadašnjoj situaciji energetske krize. Koliko nam znače električna energija i drugi energenti, postanemo svjesni tek kad ih nemamo.

Je li onda došlo vrijeme da kažemo tko su to stvarno energetski siromašni građani i da se samo njima subvencionira trošak struje?

Sigurno. Energetsko siromaštvo odnosi se na ona kućanstva koja više od deset posto svojih prihoda troše na energiju i njima sigurno treba pomoći. Ali umjesto nekih socijalnih transfera i plaćanja računa, više je svrsishodno pomoći im u obnovi njihovih kuća i stanova, u vidu energetske obnove, zamjene rasvjete i kućanskih uređaja kako bi im se smanjila potrošnja.

Posljednjih nekoliko godina provodi se energetska obnova zgrada. Kako ste zadovoljni dosad obavljenim poslom?

U tom segmentu Hrvatska relativno dobro stoji. Povučena su značajna bespovratna sredstva iz fondova EU-a temeljem Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., i to u iznosu od gotovo 300 milijuna eura. Rezultati pokazuju da je smanjenje potrebne energije za grijanje u zgradama koje su provele obnovu i preko 60 posto. Da bismo dostigli ciljeve energetske neutralnosti, obnovu treba još ubrzati. Dugoročna strategija obnove nacionalnog fonda zgrada predviđa postupno ubrzanje energetske obnove i to s godišnje stope obnove od oko 0,7 posto, koju smo postigli u proteklom razdoblju, do tri posto u 2030. godini.

Što biste savjetovali građanima kad je riječ o štednji energije? Kako se vi ponašate u svom domu?

Stvar je u promjeni ponašanja. Moramo gasiti svjetla u prostorijama u kojima ne boravimo, a oni uređaji koji nam ne trebaju moraju biti isključeni. Ali ono što će biti najvažnije kad zahladi je smanjiti temperaturu grijanja. Jedan stupanj znači otprilike pet posto uštede u toplinskoj energiji. Sve su to kratkoročne mjere. Dugoročnije treba investirati u energetsku obnovu zgrade, postaviti fotonapon na krov i zamijeniti neefikasne kućanske uređaje. Možemo napraviti znatne uštede bez smanjenja komfora.

Sve to košta. Mnoga kućanstva ne mogu si to priuštiti.

Slažem se, ali to je neminovno u procesu energetske tranzicije, čak i bez aktualne energetske krize. I zato moramo imati mjere koje će pomoći energetski siromašnim građanima u energetskoj obnovi njihovih kuća i stanova te smanjenju potrošnje.

Što poduzimate u Institutu kako biste uštedjeli na energiji?

Kad počne sezona grijanja, petkom ćemo raditi od kuće pa ćemo imati tri dana u kojima se zgrada ne grije, a i zaposlenici će uštedjeti na prijevozu. Spustit ćemo i temperaturu grijanja, prema preporukama, na 21 Celzijev stupanj. Kad je riječ o dugoročnijim mjerama, kroz financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora, kolokvijalno poznatiji kao 'norveški fondovi', osigurali smo oko 1,6 milijuna eura za obnovu naše zgrade prema standardu nZEB i osnivanje nacionalnog trening centra za zgrade gotovo nulte energije. Pojačat ćemo toplinsku izolaciju vanjske ovojnice zgrade, instalirati fotonaponske panele na krovu, a provest ćemo i potpunu elektrifikaciju i digitalizaciju sustava grijanja i hlađenja uz ugradnju dizalica topline korištenjem podzemne vode iz plitkog geotermalnog izvora. Očekujemo da će taj projekt uskoro krenuti u realizaciju.

Kolike će vam to donijeti uštede?

Ove kratkoročne mjere donijet će desetak posto tijekom sezone grijanja u toplinskoj energiji dok će nam dugoročne mjere donijeti energetske uštede i do 90 posto.