Orlić se dosad nije pojavljivao u hrvatskim medijima. Posljednje četiri godine, priznat će sam, nije ni bilo razloga za to jer je uzeo dulju pauzu.

Većinom je putovao svijetom, a upravljanje svojim tvrtkama prepustio je zaposlenicima.

Kad je napunio baterije, pokrenuo je u veljači ove godine startup Football Supplements, kojim želi, kaže, iz temelja promijeniti način prehrane profesionalnih nogometaša.

U jednosatnom razgovoru vođenom u sjedištu njegove firme u zagrebačkom poslovnom centru Matrix, Orlić je otkrio kako je došlo do dogovora s Atleticom, koji su mu daljnji planovi, a uz to nam je ispričao svoju životnu i poslovnu priču.

Njegova direktorica komunikacija nekoliko puta ga je upozorila da spusti noge s dvosjeda i obuje tenisice, ali Orlić se nije dao smesti. Uz dječački osmijeh odgovorio bi joj da ga pusti da bude svoj.

Neuštogljen je u oblačenju i ponašanju, a takav je i u razgovoru. U izričaju koristi simpatičnu mješavinu hrvatske ikavice i australskog engleskog.

Susret s Orlićem ekipi tportala ostat će u sjećanju i zbog 'poslastice' kojom nas je počastio na kraju razgovora. O čemu je riječ, doznajte u tekstu koji slijedi.

Baš volite hodati bosi.

Da mogu, ne bih nikad nosio tenisice ili cipele. Najzdravije za stopalo je kad je slobodno. Kad hodate bosi, to dobro utječe na cijelo tijelo.

Napustili ste Australiju, jednu od najpoželjnijih zemalja za život u svijetu, i doselili se u Hrvatsku. Što vam se dogodilo?

(smijeh) Nije mi se ništa dogodilo. Nisam mogao odoljeti zovu domovine i želji za povratkom.

Ali vi ste rođeni u Sydneyju. Australija je vaša domovina.

Niste se rodili tamo i možda me nećete razumjeti. Čovjeku je bitan identitet. Želi osjećati da pripada nekome. U Australiji mnogi ne znaju što to točno znači biti Australac. Ako si Hrvat, družiš se s Hrvatima, Talijan s Talijanima, Portugalac s Portugalcima… Možda je zbog toga nacionalni osjećaj naših ljudi u Australiji izraženiji nego u Hrvatskoj. Vjerujte mi, većina Hrvata želi se vratiti u domovinu. Samo mnogi nemaju hrabrosti za to. Trebate biti hrabri pa promijeniti način života.

Kažete da se većina vaših vršnjaka, mladih ljudi rođenih u Australiji, želi doseliti u Hrvatsku. To mi zvuči nevjerojatno.

Rekao sam vam da ćete to teško razumjeti. Kad se dogodio rat u Hrvatskoj, on je bio narativ koji je još više osnažio naš hrvatski identitet. Nismo bili blizu da bi nas on doslovno pogodio, ali opet smo to osjećali kao napad na ono što jesmo. Kad sam u Hrvatskoj, osjećam se kao doma. Doslovno osjećam sreću i ponos što sam Hrvat. Tako se osjeća većina mojih vršnjaka u Australiji.

Jesu li se vaši roditelji doselili u Hrvatsku?

Nisu, ali mislim da hoće. Otac je rođen u Australiji. Porijeklom je iz okolice Nina. Majka se doselila u Australiju, a rođena je u Imotskom.

Spomenuli ste da treba hrabrosti da se promijene zemlja i način života. Jeste li se vi bojali promjene?

Nisam. Znao sam kamo dolazim jer sam ljeti gotovo svake godine posjećivao Hrvatsku. U biznisu sam od 17., 18. godine. S 28, 29 godina zaradio sam dovoljno da praktički više nisam morao raditi. Osjećao sam da je vrijeme za promjenu.

Kako ste uspjeli prije 30. godine postati toliko imućni?

Jer sam počeo rano raditi. Zadnjih 15 godina, koliko sam u biznisu, imao sam više od 25 tvrtki. I sve u različitim industrijama. Kad ih gledate, nemaju veze jedna s drugom (smijeh). Nazvao bih to čak ovisnošću. Tu potrebu da se započinje nešto novo. Mlad sam, fleksibilan i nije me strah riskirati. Nikad nisam trčao za novcem, već za znanjem i iskustvom. Da mi je bilo samo do novca, ostao bih u jednom biznisu. Želim sve probati. Zato su moj poslovni put i iskustvo jedinstveni.

Jeste li naslijedili poduzetnički gen od roditelja? Čime se oni bave?

Mama je konobarica. Otac je državni službenik. Sjećam se, kad sam imao 10 godina, majka mi je dala pet dolara da kupim namirnice u dućanu. Želio sam neku igračku koja je koštala 20 dolara. Molio sam je još 15, ali mi nije htjela dati. Zato sam u dućanu za tih pet dolara kupio paket olovaka. Išao sam od kuće do kuće i prodao svaku za dva dolara (smijeh). Na kraju sam zaradio 20 dolara i kupio igračku. Čini se da sam odmalena imao nešto u sebi.

Što ste sve dosad radili?

Bit će teško pobrojati sve (smijeh). Dizajnirao sam i prodavao satove i igračke. Bavio sam se telemarketingom, a sad sam vlasnik tvrtke za digitalni marketing. Imao sam kliniku za uklanjanje tetovaža. Licencirani sam predstavnik sportskog brenda Umbro za Australiju. Još uvijek imam dućan suplemenata u Sydneyju. Imam i tvrtku za proizvodnju opreme za nogomet… Trenutno sam vlasnik devet, deset tvrtki u Australiji, Kini, SAD-u, Hrvatskoj…

Što vam donosi najveće prihode?

Odlično radi digitalna agencija Inspire Brands, čije je sjedište u Hrvatskoj. Godišnje naši klijenti ulože 30 do 40 milijuna dolara kroz oglase, zahvaljujući čemu uspijevajmo upeterostručiti njihovu zaradu. Jako dobro posluje i kozmetička tvrtka Qure Skincare, koju vodim sa sestrom. Nadam se da će uspješna biti i nova tvrtka Football Supplements.

Kako upravljate svim tim tvrtkama?

Imam dobre zaposlenike, dobru ekipu. Prije sam sudjelovao u svemu, ali onda sam shvatio da to nema smisla. Moj posao je razvijati poslovnu viziju i strategiju, pronalaziti najbolje ljude i paziti da imamo dovoljno novca u banci. Kad sam to prvi put primijenio, vidio sam da tvrtke brže rastu bez mene. Zato je moj prvi korak za Football Supplements bio naći dobrog CEO-a. Našao sam ga u Filipu Merdiću i on je sad ujedno manjinski suvlasnik tvrtke.

Ali opet morate kontrolirati svoje menadžere i ostale zaposlenike.

Vjerujte mi, ja niti ne znam koliko zarađuje neka moja firma. Ok, dobivam izvješća i provjerim brojke. Ako je sve u redu, puštam ljude da rade. U puno mojih tvrtki do 20 posto vlasništva prepustio sam djelatnicima. Zbog toga oni na to gledaju kao na svoje biznise i trude se dobro poslovati.

Kako ste se na početku financirali? Jesu li vam pomogli roditelji?

Nisam nikad posudio ni kune, eura ili australskog dolara. Sve sam sam stekao. Na početku sam radio kao konobar i nogometni sudac samo kako bih imao novca za benzin. Mislim da moji roditelji dandanas ne znaju što točno radim (smijeh).

Nisu se bojali da se bavite nekim nezakonitim poslovima?

(smijeh) Ma ne. Nemam ja lice za kriminalca. Kad sam došao u Hrvatsku, mnogi su me pitali koju shemu imam. Ne postoji nikakva shema, moj novac je čist. Kad je riječ o roditeljima, shvatili su da sam uspješan tek kad sam s 25 godina za oko 300 tisuća dolara kupio novi BMW i8, a i danas ga vozim.

Kažete da se u Hrvatskoj osjećate kao doma. Sigurno vam ipak nešto nedostaje iz Australije.

Valovi! Obožavam surfati. Jadran je najljepše more na svijetu, ali nema valova.

A što vas je šokiralo u Hrvatskoj?

Naš sustav. Kad sam krenuo otvarati tvrtku, nisam mogao vjerovati koji je to proces i koliko puta morate potpisati neke papire. Prije Hrvatske nikad nisam čuo za javne bilježnike. U Australiji ti je dovoljno 500 dolara i jedan klik da osnuješ tvrtku.

Opet, to vas nije obeshrabrilo da osnujete Football Supplements. Kako ste došli na ideju o proizvodnji i prodaji suplemenata nogometašima?

Svaki novac nosi neki potpis. Najvrjedniji je autentičan novac. Kako ga zaraditi? Kad radiš biznis koji bi radio besplatno. Takav je projekt za mene Football Supplements. Nije mi uopće bitna zarada, već želim pomoći nogometašima koji se suočavaju s velikim fizičkim i mentalnim izazovima. Znam o čemu pričam jer sam i sam bio nogometaš. Poluprofesionalno sam igrao u drugoj australskoj ligi. Ideja je proizašla iz moje osobne borbe da postanem profesionalac. Tehniku sam imao, ali moje tijelo nije moglo pratiti zahtjeve igre. Sad puno više znam o biokemiji i nutricionizmu. Da sam to prije znao, možda bih danas igrao u nekom velikom klubu. Osim toga, ovaj startup se lijepo nadovezuje na sve drugo što sam dosad radio.

Kako to mislite?

Spomenuo sam da u Australiji imam dućan s dodacima prehrani. Zatim imam tvrtku koja proizvodi i prodaje opremu za nogomet. Bavim se digitalnim marketingom i tu mogu napraviti pun krug kad je riječ o brendiranju edukacije o prehrani za nogometaše. U biti sam sve te biznise sad povezao u Football Supplementsu.

Gdje proizvodite suplemente?

Surađujemo s tvornicama u Velikoj Britaniji i Mađarskoj.

Zašto ne u Hrvatskoj kad je, bit ću malo zločest, toliko volite?

Nažalost, ovdje nismo imali opcija. Cilj mi je raditi sve u Hrvatskoj i tome ću težiti. Stvarno želim zaslužiti biti građanin Hrvatske. Želim sve svoje tvrtke preseliti ovdje, zapošljavati ljude i plaćati poreze. Naravno, sve uz uvjet da konačan proizvod mora biti na svjetskoj razini. Ako to nije moguće, moram tražiti druga rješenja.

Krenuli ste u posao sa suplementima za nogometaše prije nekoliko mjeseci, a već imate ugovor s Atletico Madridom. Kako je to moguće? Zar ne postoji konkurencija?

Pa čak i ne. To je tržište u razvoju. Postoje brojne tvrtke koje nude suplemente za sportaše, ali koliko znam, postoji još samo jedna firma pored nas koja se specijalizirala za nogomet. Važno je naglasiti da su suplementi u našoj priči samo jedan dio. Puno važniji nam je onaj vezan za edukaciju. U svijetu postoji 70.000 profesionalnih nogometaša. Možda samo jedan posto njih dobiva odgovarajuće suplemente i edukaciju o tome kako oni, ali i prehrana općenito, utječu na njihove performanse.

Kojim ste kanalima stupili u kontakt s Atletico Madridom?

Kroz nogometna poznanstva smo došli do glavnog klupskog nutricionista i on se oduševio našom vizijom i proizvodima. Vrlo brzo smo potpisali ugovor na tri godine.

Kolika je vrijednost posla?

Ne mogu vam to reći. Radi se o poslovnoj tajni.

Jeste li pred potpisivanjem još nekog takvog ugovora?

Da, ali ne mogu vam dati više informacija. Mogu samo reći da se radi o klubu iz engleske Premier lige, većem od Atletico Madrida.

Fokusirat ćete se samo na velike klubove?

Partnerstva s velikim klubovima su nam važna, ali svakako želimo pomoći i manjim klubovima koji ne mogu platiti nutricioniste. Naši proizvodi uskoro će se u Hrvatskoj moći kupiti i u dućanima jednog specijaliziranog sportskog lanca. Za sve ostale zemlje prodaja će ići online.

Razmišljate li o suradnji s Dinamom ili Hajdukom?

Razgovaramo i s njima. Ako su naši suplementi dobri za jedan Atletico, valjda će biti zanimljivi i njima.

Koliko ste dosad uložili u Football Supplements?

Rekao bih oko milijun eura.

Što ako se pokaže da biznis ne ide?

Ma to je nemoguće (smijeh).

Koliko ste ljudi zaposlili i jeste li imali problema u njihovom pronalasku?

Stvarno nisam. Imam super priču, viziju, moderan ured… To privlači ljude. Trenutno ih imamo 15 i zapošljavat ćemo još. Ljudi u Hrvatskoj su puno sposobniji nego u Australiji. Meni je bitno samo da imaju pozitivan stav i da žele učiti. Kod mene radi najbolji media buyer na svijetu, Marin Ištvanić. Mjesečno zavrti dva do tri milijuna dolara. Sad ide na Tajland održati predavanje pred nekoliko tisuća ljudi. On je sve to postigao učenjem. Prije toga nije imao nikakvo iskustvo iz digitalnog marketinga i u samo tri godine fantastično je napredovao. Danas mladi ljudi mogu radeći online iz Hrvatske mjesečno zarađivati i više od 2000 eura i imati super život. U Australiji ti je život katastrofa ako ne zaradiš 10.000 dolara.

Tko vam pomaže u slaganju suplemenata? Imate li znanstvene savjetnike?

Surađujemo s vrhunskim nutricionistima i stručnjacima iz nogometnog svijeta. Oformili smo svoj znanstveni board od osam ljudi u kojem su, među ostalim, profesor biokemije Mike Gleeson iz Engleske. On se više od 40 godina bavi istraživanjem prehrane, metabolizma i performansi sportaša. Tu je i svjetski poznati nutricionist, doktor Laurent Bannock iz Škotske.

Zaštitno lice vašeg startupa je igrač Seville i bivši reprezentativac Ivan Rakitić. Kako ste došli do njega?

Također kroz nogometne kontakte. Ivan je odmah prepoznao našu priču i oduševio se. Nadam se da ćemo uskoro potpisati ugovor i s njegovim klubom Sevillom.

Ciljate li na još neke nogometaše?

Norvežanin Erling Haaland naš je cilj. Njegov životni stil, kao i filozofija prehrane bliski su mojima.

Ali on je jedna od najvećih svjetskih zvijezda. Imate li uopće pristup njemu?

Na jedan korak smo od njega. Mislim da ćemo uspjeti.

Po čemu se on toliko razlikuje od drugih nogometaša?

Jer pazi na svaki detalj. To vam je čitava životna filozofija. Prvo što napravi ujutro je da gleda u Sunce. To je dobro za dnevni ritam. Navečer nosi naočale s crvenim staklima. Crvena je boja sutona, što umiruje tijelo. Svaki dan jede komade sirove goveđe jetre ili srca. To i ja prakticiram.

Stvarno?! Zašto bi netko jeo sirovu jetru ili srce?

To je meso bogato vitaminom B, željezom, fosforom i magnezijem. Hoćete li probati? Uvijek ga imam u hladnjaku u uredu.

Ne… Ma može. Ako možete vi, valjda ni meni neće biti ništa.

(smijeh) Evo me za minutu…. Ovo što nosim je svježa narezana jetra. Uzmite… I kako vam se sviđa?

Iznenađujuće je mekana. Okus je dobar. Ali tekstura i taj osjećaj da jedete sirovo meso… Valjda se čovjek navikne kad ga jede svaki dan kao vi.

I ne baš (smijeh). Samo naučite kako ga što prije progutati.

Ok, mislim da je vrijeme da završimo razgovor.

(smijeh)