Profesor međunarodnih ekonomskih odnosa sa Sveučilišta Libertas Luka Brkić rekao je za N1 da 'inflacija obezvrjeđuje vrijednost novca i imovine jer je to rast opće razine cijena'.

“Prema tome, poskupljuju robe i usluge najvećeg dijela i vuku opću razinu cijena na višu razinu. Novac u tom kontekstu gubi vrijednost i da svakim danom kako inflacija raste možete kupuiti sve manje roba i usluga za istu količinu novca”, dodaje ekonomist.

S tim se slaže i financijski analitičar Andrej Grubišić. 'Sa sto kuna koje smo imali prije godinu dana, danas u terminima realne kupovne moći građani mogu kupiti ono što se prije godinu dana moglo s 88 kuna. Inflacija izjeda rezultate našeg minulog rada i svi koji imaju bilo koji oblik financijske imovine. Najjednostavniji primjer toga je štednja u banci, a hrvatski građani je imaju preko 200 milijardi kuna, tj. 30 i nešto milijardi eura, danas može za 12-13 posto kupiti manje dobara i usluga nego prije godinu dana.'

Dodaje da prioritet javnih politika mora biti stavljanje inflacije pod kontrolu. 'Inflacija je na kratki rok puno veće zlo od recesije. Ako zaustavljanje inflacije zahtijeva recesiju kao kompromis, onda je bolje imati kratkotrajnu recesiju nego daljnje izjedanje i uništavnje rezultata minulog rada.'

Brkić navodi da ni povećanje plaća ne pomaže previše u ovoj situaciji jer 'u toj utrci plaće uvijek izgube jer je inflacija uvijek brža nego što su dohodoci koji je pokušavaju sustići, ali nikada ne uspiju u tome'.

Grubišić naglašava da ne postoji način da građani zaštite ušteđevinu od inflacije. 'Da postoji ultimativni bijeg od toga, onda inflacija ne bi bila problem.'

Prema riječima ovog financijskog analitičara, spasa nema ni u nekretninama, posebno jer su i te cijene skočile posljednijih godina. 'Jedno je reći zaštiti se od inflacije tako što ćeš kupiti stan u Zagrebu. U redu, ali uzmete hrvatsku ušteđevinu i podijelite je s četiri milijuna, dobit ćete da je manje od deset posto po osobi. Ta ušteđevina za dva milijuna građana u Hrvatskoj uopće možda ni ne postoji. Zato to nisu realna i provediva rješenja za široke mase koje su pod udarom inflacije, i oni koji imaju puno i malo.'

Brkić navodi da ima i drugih opcija. 'S jedne strane ljudi pokušavaju ulagati u one vrijednosne papire koji su AAA kategorije koji su najpouzdaniji pa na burzi dobro kotiraju. Ili pokušavaju pobjeći u valutu zemalja koje su vrlo stabilne i gdje je inflacija niska, poput Švicarske. Neki pokušavaju s nekretninama ili plemenitim metalima jer cijene plementih metala rastu u uvjetima krize. Ali, to sve vrijedi za one koji imaju novca i akumulirana sredstva, a za najveći dio stanovništva u Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama to je potpuno irelevantno jer ne mogu sa svojim osnovnim primanjima, mirovinom ili osnovnim dohotkom, pokriti ni ove osnovne potrepštine, troškove tih osnovnih roba – hrane, režija, pića, a da o kulturnom uzdizanju i ne govorim.'

'Tu nema pomoći. Gotovo bih se usudio reći da što prije potrošite, to je veća mogućnost da malo zaštitite jer danas je jedna inflacije, a sutra druga. Dakle, ta bilo kakva zaštita od inflacije vrijedi za one koji imaju akumulirana sredstva, za one koji su bogatiji', dodaje Brkić, prenosi N1.

Naši sugovornici su nam pojasnili što je bolje s građanima koji imaju ušteđeno nešto novca, primjerice 5000 eura – ostaviti ih u štednji ili ih uložiti u nešto.

'Mislim da ta osoba nema jako puno manevarskog prostora s iznosom od 5000 eura. Ona s 500.000 eura vjerojatno ima, ali ona s 5000 ne. Nemate instrumenata u tom redu veličine koji će vas ultimativno zaštiti od inflacije, ili su ti instrumenti toliko sofisticirani da je to prosječnom građanu nerazumljivo i ne ide u takve stvari. Ako govorimo o prosječnom građaninu, onda je moj odgovor – nemojmo ljude pretjerano uvjeravati da postoje jako snažni instrumenti zaštite od inflacije na razine ušteđevine od primjerice 3000 eura. Ne postoje', istaknuo je Grubišić.

Slično razmišlja i ekonomist Brkić. 'On nema u što ulagati. Štednja je krajnje potcijenjena. To je tzv. pasivna kamatna stopa. Ona je praktično prestala postojati. Danas je ta pasivna kamtna stopa 0,1 ili 0,2 posto – ne vrijedi je držati i da je inflacija nula! Nema nikakve zarade ni tada, a kamoli kad je inflacija ovakva kakva je sada.'

Osvrnuo se i na izdavanje narodnih obveznica. 'Na tom tragu je i ovaj pokušaj da se raspišu narodne obveznice gdje bi se dala kamatna stopa iznad 3 posto, po onome što pišu mediji. U odnosu na inflaciju to nije dobro, ne može zaštititi imovinu, ali opet u odnosu na držanje u banci – može, jer ako je u banci 0,1 ili 0,2 posto, a ovdje dobijete 3 ili 3,5 posto na dvije godine, onda je to isplativije, a uz to se razvija i tržište kapitala, a i stanovništvo se financijski opismenjuje.'

Zbog visoke inflacije i velikih poskupljenja, Vlada se odlučila uvesti određene mjere koje bi građanima trebale olakšati situaciju. Jedna od tih mjera je i ograničenje cijena određenih prozivoda. No, Grubišić smatra da to neće pomoći u zaustavljanju inflacije.

'Pod krinkom politike ‘mi smo tu da zaštitimo najslabije’, najčešće ili nerijetko su oni najveći kontributori kreiranju situacije koja je nerijetko najgora za te najslabije. Inflaciju treba staviti pod kontrolu, treba povući silnu natiskanu količinu novca, a to se ne može napraviti preko noći jer nije preko noći ni upumpano u sustav. Treba poslati jasnu poruku da se država ne želi više miješati u ograničavanje bilo kakvih ekonomskih tokova, uključujući i slobodno formiranje cijena jer ovim postupcima se ne doprinosi smirivanju situacija', rekao je Grubišić komentirajući Vladine poteze kojima se ograničavaju cijene određenih namirnica na određeno razdoblje.

'Na taj način niste suspregnuli inflacijske pritiske. Ograničenje cijena nije lijek za inflaciju jer tako ne bi nikad imali povećanje nikakvih cijena jer netko dekretom jednostavno odredi cijenu. To je samo zamagljivanje ekonomske istine. Ako netko zamrzne cijenu dekretom nečeg, posljedice toga su da neće biti tog proizvoda u tom obliku na polici nego će se svinjski but s kosti čija je cijena ograničena prodavati bez kosti.

Ili će trošak toga snositi oni koji za to nisu krivi – djelatnici neće moći dobiti veću plaću jer biznisi neće moći ostvariti adekvatnu tržišnu cijenu, vlasnici će imati manju dobit što ih motivira da manje ulažu i šire svoj biznis, što opet posljedično znači da vlasnici nemaju motiv da ganjaju svoj biznis, a onda ni djelatnici nemaju prostora za rad; kupci će imati ograničen izbor proizvoda i usluga, dobavljači će imati manje kupaca svojih proizvoda; kreditori nemaju kome plasirati kredite', pojasnio je analitičar.

On navodi da to zamagljuje ekonomsku istinu i arbitrarno troškove inflacije seli na skupine koje su ni krive ni dužne. Objasnio je to i na primjeru cijene struje.

'Kažu, ići će na teret HEP-a. Čiji je HEP? Državni. Dobro, nije li država predstavnik svojih građana? Jest. Znači, HEP je u nekoj maloj frakciji moj i vaš, vjerojatno zanemarivo maloj, ali ako će HEP radi toga imati gubitke ili lošije poslovanje, to znači da neće moći platiti dobit u proračun, a ako nema HEP-ove dobiti u proračunu, to znači da će država morati namaknuti te prihode kroz neke poreze. Tko plaća poreze? Mi, građani. Isti ovi koje ste pokušavali štititi! Sve troškove inflacije na kraju dana snose građani. Zato je jako malo ovih mjera kontrainflatorno, upravo suprotno – mnoge su inflatorne mjere, doprinose inflaciji', kazao je Grubišić za N1.

'Argument ‘mi štitimo građane’ meni je neprihvatljiv ako neki drugi građanin ni kriv ni dužan zbog toga snosi posljedicu. Oni kažu da nije njihove intervencije gorivo bi bilo dvije kune skuplje, ja kažem da nije njih, bilo bi šest kuna jeftinije. E to je prava istina', zaključio je analitičar.