Godinu i pol nakon početka mandata slika francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u javnosti i medijima daleko je od zavidne. Mada je na nedavnom obilježavanju stogodišnjice kraja Prvog svjetskog rata pokazao impresivnu zrelost, u svjetlu ponižavajućih poruka koje je kritizirajući Francusku i Macrona u svojem stilu odaslao američki predsjednik Donald Trump i ideje o europskoj vojsci, koju su mnogi dočekali na nož kao utopističku, francuski predsjednik opet izgleda izgubljeno u vlastitoj borbi protiv popularnog mišljenja.

Slična situacija prati ga gotovo od početka mandata. Inicijalna popularnost koju je imao relativno je brzo potonula. Posljednja ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da njegov rad odobrava tek četvrtina francuskih građana, što je petnaestak postotaka manje od podrške koju je u istom trenutku mandata imao Nicolas Sarkozy i tek nekoliko postotaka više od Macronova neposrednog prethodnika Françoisea Hollandea. U usporedbi sa skandalima sklonim Trumpom, kojeg u ovom trenutku podržava više od 40 posto američkih građana, Macronove brojke izgledaju posebno loše.

Glavni razlog za nepopularnost Emmanuela Macrona leži u reformama koje je uveo kako bi potaknuo francusku ekonomiju i smanjio nezaposlenost. Kako se radi o promjenama koje idu na ruku poslodavcima i kako su Macrona zbog njegove nekadašnje profesije investicijskog bankara dijelom oduvijek svrstavali u kastu beskrupuloznih biznismena, njegova popularnost je potonula.

Francuski predsjednik je svjestan kako ga percipira javnost. Američkoj televiziji CNN je nedavno izjavio:

'Apsolutno je istina da su moje brojke potonule jer sam progurao neke vrlo nepopularne reforme. Ali, gledajte, ja sam izabran na vlast jer moji prethodnici ili nisu uspjeli ili nisu željeli provesti takve reforme.'

I iako francuska javnost, koju je Macron ljetos frustrirano prozvao 'tvrdoglavim Galima', nastavlja negodovati, između ostalog zbog jednako tvrdoglave nezaposlenosti koja nikako da krene dolje, neki znakovi u posljednje vrijeme ukazuju na to da je Macron možda ipak povukao dobre poteze. Jedan od njih je brojka koja pokazuje da je u trećem tromjesečju deset posto više francuskih kompanija bilo spremno zapošljavati ljude na neodređeno vrijeme nego što je to bilo prije godinu dana. Brojke također pokazuju da je udio onih koji su zaposleni na neodređeno vrijeme u posljednja tri kvartala u porastu i da je udio onih koji rade s kratkotrajnim ugovorima u posljednje vrijeme krenuo dolje.

Dio razloga za ovakvu promjenu može se tražiti u promjeni radnog zakonodavstva koju je progurao Macron, a kojom je stavljena gornja granica na iznos odštete prilikom otkaza koju mogu odrediti francuski sudovi ukoliko takav slučaj završi na sudu. Francuski poslodavci su izgleda pozitivno reagirali na taj smanjeni financijski rizik te odlučili ponuditi dugotrajnije i čvršće ugovore zaposlenicima. Istovremeno, broj spornih otkaza koji su završili na francuskim sudovima lani je smanjen za 15 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Francuski poduzetnici odgovorili su i na Macronovo rezanje korporativnih i poreza na kapital. Podaci statističkog ureda pokazuju da je u rujnu otvoreno rekordnih 59.700 novih tvrtki, a poslovni optimizam godinu i pol nakon početka Macronova mandata viši je nego što je bio u istom trenutku bilo Sarkozyjeva, Hollandeova ili mandata Jacquesa Chiraca.

Britanski tjednik The Economist povukao je paralelu između Francuske danas i Njemačke otprije 15 godina. Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj tada je također bila tek nešto ispod deset posto, otprilike na istoj razini na kojoj se ona kreće u Francuskoj ovih dana. Tadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder proveo je pod imenom Agenda 2010 trostruku reformu kojom je fleksibilizirano radno zakonodavstvo, reformirano strukovno obrazovanje i srezane su naknade za nezaposlene, sve to uz rezanje poreznog opterećenja.

Schröder je svoju reformu započeo rezanjem naknada, za razliku od Macrona koji je krenuo reformom zakonodavstva, i reformske mjere su provedene nešto brže nego što to planira Macron. Reforma strukovnog obrazovanja, na koje Francuska godišnje troši 32 milijarde eura, zaživjela je tek ovih dana, a promjene u sferi socijalne zaštite planiraju se tek za iduću godinu. Schröderove reforme su, kao i u slučaju Macronove (ne)popularnosti, također imale porazne rezultate za tog socijaldemokrata. Na izborima 2005. pobijedila je suparnica Angela Merkel iz Kršćansko-demokratske unije, kojoj se vlast pod nogama počela bitnije klimati tek ovih dana.

No poznato je da reformama tržišta rada treba određeno vrijeme da zažive i pokažu svoje efekte. Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj tek je 2008. pala na sedam posto, a još četiri godine trebale su joj da sklizne za dodatna dva postotka (iako je u tome ulogu imala i velika kriza s kraja prošlog desetljeća). Emmanuel Macron je obećao da će stopu nezaposlenosti u Francuskoj, koja se prema posljednjim informacijama kreće na razini od 9,3 posto, na razinu od sedam postotaka smanjiti do 2022. godine.

Francuskom predsjedniku predstoji vrlo delikatna igra s vremenom. S jedne strane, preostaje mu da provede još neke nepopularne odluke kako bi ispunio svoja obećanja zbog kojih je i izabran. S druge strane, ne pokažu li se u neko dogledno vrijeme jači znaci da njegove reforme imaju rezultate, poput pojačanog gospodarskog rasta koji se sada kreće oko razine od 1,5 posto godišnje, manevarski prostor bit će mu bitno sužen, kao i širina reformi koje namjerava provesti.

Sve u svemu, Macronu bi bilo dobro kad bi svoje sugrađane uputio da pogledaju malo preko svoje istočne granice, prema Njemačkoj, kako bi vidjeli da oštre reforme mogu u duljem roku donijeti odlične rezultate. Nastave li 'pijetlovi' uporno smrknuto gledati samo svojeg predsjednika, promaknut će im lekcija 'orlova' iz susjedstva. A to može lako značiti da će im ekonomija i dalje biti očerupana.