Brojni paneli su se vrtjeli oko toga kako se modna industrija može uskladiti s nadolazećim propisima EU-a i SAD-a koji između ostalog traže veću transparentnost u opskrbnim lancima do razvoja održivijih proizvodnih metoda.

Tekstilna industrija u EU suočava se s dolaskom propisa koji će je natjerati da raskrsti s kršenjem ljudskih prava i zagađenjem okoliša.

Sektor tekstila i odjeće u EU-u imao je promet od 147 milijardi eura u 2021., prema Euratexu. Sve te gospodarske aktivnosti prouzročile su značajnu štetu okolišu, uključujući kemijsko onečišćenje uzrokovano tvornicama viskoze, brda tekstilnog otpada i veliki ugljični otisak.

Oko 80 posto tih šetnih pojava događa se izvan granica Unije. Uzgoj pamuka, proizvodnja vlakana i proizvodnja odjeće uglavnom se odvijaju u Aziji.

Prava radnika su još jedna bolna točka. Prema procjenama Clean Clothes Campaigna, minimalna plaća za radnike u proizvodnji odjeće u Bangladešu iznosi svega 94 dolara mjesečno, dok su prosječni mjesečni životni troškovi u toj zemlji procijenjeni na 569 dolara.

Deset godina nakon što se poput kuće od karata srušila tekstilna tvornica Rana Plaza u Bangladešu usmrtivši najmanje 1.138 radnika u travnju ove godine je planula tvornica konfekcije u Karachiju u Pakistanu, ubivši četiri vatrogasca i ozlijedivši desetak drugih.

I nakon svega toga, u Europi se odjevni predmet nosi u prosjeku samo sedam ili osam puta prije nego se baci.

U pokušaju da počisti nered u tekstilnoj industriji, EU priprema set novih pravila. Primjerice, prisilit će se tvrtke da se pridržavaju (još nedefiniranih) pravila o održivoj proizvodnji odjeće. Na pomolu je zabrana tvrtkama da uništavaju neprodanu robu, a ovaj tjedan je Bruxelles najavio nove zakone kojima se industrija prisiljava na plaćanje čišćenja otpada koji proizvodi.

Većina ovih prijedloga neće stupiti na snagu još nekoliko godina, ali bi promjena za industriju mogla biti vrlo skupa. Suočene s prijetnjom dodatne regulative, tvrtke žurno smišljaju kako nadzirati vlastite opskrbne lance i ozeleniti proizvodne procese.

Ali za zelene aktiviste, stvari se ne odvijaju dovoljno brzo.

Valérie Boiten, viša službenica za politiku u Zakladi Ellen MacArthur, rekla je da su sheme koje prisiljavaju modne tvrtke da preuzmu odgovornost za otpad koji proizvode 'značajan prvi korak', ali 'neće narušiti kratki životni vijek tekstilnih proizvoda'.

'Nevjerojatno je da su brendovi brze mode, po prvi put, odgovorni platiti za to. Ali to je minimum, a mi govorimo o gigantskim poslovima", rekla je Livia Firth, suosnivačica konzultantske tvrtke za održivost Eco-Age. 'To je za njih kao kikiriki.'

Zajednički zahtjevi među aktivistima za zeleni tekstil uključuju konkretne ciljeve EU-a za ponovnu upotrebu, recikliranje tekstilnog otpada i stroge mjere u nadolazećim bruxelleskim zakonima o ekološkom dizajnu za tekstilnu industriju.

Podržava ih Europski parlament, koji je ranije ove godine velikom većinom glasao da potakne Komisiju da u nadolazeće zakone uključi ciljeve za prikupljanje, ponovnu upotrebu i recikliranje tekstilnog otpada.